I po stoti put ista priča, ista obećanja… riječi bez pokrića…
Kako se dovedete natrag u odnos u kojem ne dobivate dovoljno poštovanja, ljubavi, prihvaćanja?
Iz svakodnevnog rada s mnogim osobama, u jednom trenutku bi vidjela u njima svjesnost i onaj uvid kada shvate emocionalno i kognitivno da nešto nije ok za njih… da im ta druga osoba ne daje dovoljno svega što su njihove temeljne vrijednosti veze, ali ipak se u jednom trenutku vrate, odluče ostati ili pokušati napraviti nešto drugačije da se stvari u tom odnosu promijene.
E da… dok ne dođe do novog izgaranja i razočaranja.
Pa što je to što vas vraća istom partneru iako ste makar na jednu sekundu svjesni da to nije to i da ne želite to više?
1. “Žao mi je.”
Ovo je jako težak dio jer vam može biti jako žao što odlazite nakon toliko godina, žao te druge strane, žao samih sebe koja je to sve prošla.
Ne želite povrijediti tu osobu, ali ni sebe.
Nije lagano izgovoriti “Ne želim dalje.” osobi za koju ste uvijek bili tu, dostupni i puni ljubavi.
Tuga je dio tog puta,ne može bez toga, potrebno je isplakati, odžalovati sve te dane, mjesece ili godine.
Žalovanje je dio oporavka za dalje.
2. “Ali dugo smo bili zajedno i bilo je ponekad i lijepo.”
I da, u svakom odnosu ima lijepih i manje lijepih situacija te je to isto važno osvijestiti. Ta druga osoba nije samo loša, moguće da ste proveli puno lijepih trenutaka koje možete sačuvati jednom kada sve prođete da se možete okrenuti i podsjetiti.
Ali bitno je da li je više tih ugodnih situacija od onih neugodnih.
Realno, kada je dovoljno dobro u odnosu i razumijete se, ne odlazite.
Odlazite kada vam se po stoti put prekrše obećanja.
Odlazite kada vidite da ste dali sve od sebe, ali samo vi dajete.
Odlazite kada vidite da je sve isto bez obzira što radili.
3. Taj odnos u vama budi puno okidača te vas partner/ica na više načina podsjećaju na oca/majku te je iz toga razloga još teže otići iz takvog odnosa.
Pogotovo ako je odnos sa roditeljima/em ostao na neki način pun čežnje, nezadovoljenih potreba i potisnutih emocija.
Tada se u psihoterapijskom radu paralelno sa puštanjem partnera povezuju i ta neka davna sjećanja, čežnja vas iz raznih godina.
4. Kako će on/ona dalje, kako ću ja dalje? Što sada?
To je pitanje koje nije lagano jer se možda po prvi put okrećete sebi i svom životu, stoga to iskustvo bivanja bez veze, bez borbe, bez patnje, bit će vam neobično, moguće i nelagodno dok se malo ne naviknete na to iskustvo.
Te ne naučite vidjeti sebe u novom svjetlu.
5. Navika bivanja u tom odnosu
6. Teškoća odustajanja od stvorene slike o toj vezi, partneru i sebi u tom odnosu.
Odustati od slike baš tog partnera,te veze je isto svojevrsni gubitak koji se polako žaluje. Najteže je priznati sebi da to ipak nije to, iako ste toliko vjerovali, nadali se da će taj odnos postati onakav kakav želite. Kao i da će taj partner postati drugačiji nego što je.
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, konzultacije ili dogovor savjetovanja kontaktirajte me na:
Mob:091/935-6942
Mail:[email protected]
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com/
115 PODIGNITE SVOJU VIBRACIJU
