Priroda ljudskog ega je da postajemo ispunjeni tjeskobom kada imamo očekivanja, jer je priroda ovog svijeta da ne dobijemo uvijek ono što želimo. Ako očekujemo lijepo vrijeme, a ono je loše, to je vrlo uznemiravajuće. Ako očekujemo poštovanje od našeg muža, žene, prijatelja ili svijeta općenito, nećemo ga uvijek dobiti.
Što više očekujemo, to više patimo kad to ne dobijemo. A što više dobijemo, to više i očekujemo, a kad to ne dobijemo onda još više patimo. To je ljudska psihologija.
Odricanje i odvojenost znači da smo samozadovoljni. Ništa nam nije potrebno. Kada nismo samozadovoljni, duša zadovoljstvo pokušava tražiti na nekim drugim mjestima. Ako zadovoljstvo ne nalazimo u Bogu i samilosti prema svim živim bićima, očekivat ćemo ga negdje drugdje.
