Strah od napuštanja u ljubavnoj vezi

Od brojnih strahova koji se mogu pojaviti u čovjeku, ovaj se nekako najviše manifestira u intimnim, bliskim, ljubavnim odnosima. Osoba ga može biti potpuno nesvjesna sve dok ne uđe u ljubavni odnos. Komadić straha tada se pretvara u stijenu straha. Što vam je osoba bliža i što ste povezaniji, kao da je strah sve veći.

Obilježja straha od napuštanja (D. Richo):

• osoba se ne može lako povući kada partner/ica treba prostora
• pretjerano se oslanja na partnera/icu ili se čini da mu/joj nikad nije dosta dodira
• poklanja previše pozornosti, previše prihvaća, previše dopušta
• želi podijeliti osjećaje i informacije
• više se brine za partnera/icu nego za sebe
• prilagođava se partnerovom rasporedu i planovima
• postavlja labave granice i tolerira zlostavljanje, nevjeru ili nezadovoljstvo u vezi
• ovisan/a je o partneru i stalno daje više
• pokazuje strah, skriva ljutnju
• uvijek radi kompromise, hoda kao po jajima
• Treba partnera kao stalno društvo (Ostani sa mnom.)
• uznemiruju ga/ju odlasci i dolasci
• traži povezanost i bliskost
• dopušta da potrebe postanu ovisnost
• partnerova odsutnost doživljava se kao gubitak

Strah od napuštanja je duboko stvoreni strah nastao u ranoj životnoj dobi. Nastao je na temelju interakcija i stila privrženosti sa primarnim skrbnikom. Više o utjecaju rane privrženosti na stil privrženosti u ljubavnoj vezi sam pisala u tekstu: http://psihoterapijasavjetovanje.com/privrzenost-u-ljubavnoj-vezi-kao-odra-privrzenosti-u-ranim-iskustvima/

Ukoliko je dijete u ranim godinama života imalo stalna iskustva sa osjećajem napuštenosti, to se također prenese u odraslu dob. Sakriveno u vašim najmračnijim dijelovima, taj strah miruje sve dok ga kontakt sa voljenom osobom ne probudi. Tada strah preuzima glavnu riječ svaki put kada dođe do najmanjih naznaka da nešto između vas i partnera/ice nije u redu. Potencijalni prekid i ostavljanje kao da je stalno u pozadini vašeg života.

Korijeni straha od napuštanja

Zamislite dijete od 3. mjeseca koje je gladno. Njemu se sekunda te gladi čini kao godina. “Zašto mama i tata ne dolaze? Umrijeti ću.” Tako to izgleda iz dječje perspektive. Ono još ne poznaje pojam vremena i potpuno je ovisno o odraslim osobama. Iz tog razloga priroda nam je i dala tako jake alate za preživljavanje, poput signalizacijskog plača u toj dobi. Čim osjeti glad, u djetetovom mozgu se pali alarm za preživljavanje te kreće jaki plač. Naravno, nije jedna sekunda gladi ta koja određuje daljni djetetov razvoj, no ako se to oduži i ponavlja se iz dana u dan, dijete nauči ne vjerovati primarnim skrbnicima. Uz to važan je i način na koji majka/otac provode dane sa djetetom.

Grle li ga tokom dana?

Poljube bez nekog “povoda”?

Da li razgovaraju s njime dok ga premataju?

Kakva je općenito atmosfera u obiteljskom domu?

Kakva je dinamika odnosa između majke i oca?

Ako u prvim mjesecima života nije stvorena sigurna privrženost, dijete će bazično imati nepovjerenja prema majci, ocu kao i prema ostalim osobama. Pri svakom odlasku majke/oca osjetiti će anksioznost zbog odvajanju te strah od napuštanja. Pri povratku skrbnika, biti će sretno što su ipak vratio/la, ali istovremeno i jako ljuto. Cijeli taj proces se uvijek iznova odvija u odrasloj dobi kod osoba koje imaju navedena iskustva iz ranih godina.

Primjer iz prakse (navedena imena, dob i sl. su promijenjeni radi zaštite privatnosti klijenata):

Damir (33) i Marija (30) u vezi su godinu dana. Upoznali su se preko zajedničkog prijatelja i od prvog dana odmah su se svidjeli jedno drugome. Započinju ljubavnu vezu te nakon 6 mjeseci počinju živjeti zajedno. Već nakon prvog mjeseca veze Marija bi imala neku vrstu nelagode, anksioznosti ako se Damir nije javio u točno dogovoreno vrijeme.

U njezinoj glavi javljali bi se razni scenariji poput:

“Zašto nije nazvao kada je obećao?”

“S kime je sada?”

“Možda nešto između nas nije u redu?”

“Što ako me više ne voli?”

Uz te misli obavezno bi dolazile senzacije poput grča u želucu, nelagode u cijelom tijelu, ispomiješana tuga i ljutnja, pritisak u prsima i glavi. Cijeli fokus njezinog života prebacuje se na taj jedan poziv (kao kod djeteta na jednu sekundu dok se mama ili tata ne pojavljuju). Iako bi Damir rijetko kasnio sa pozivom i/ili dolaskom, kada bi došlo do ove situacije, Marija je doživjela pravu eksploziju emocija pri njegovom povratku. Ponekad čak i zbog 15 minuta kašnjenja. On bi se ispričao u tim situacijama, objasnio joj što se dogodilo, no u pozadini kod nje bi ostajala ta ljutnja i tuga. Željela je da su stalno zajedno, da svugdje zajedno idu, svaki odvojen trenutak od njega Mariji bi donosio jaki nemir i visoku anksioznost.

S druge strane, u Damiru se počeo javljati osjećaj gušenja, počeo je gubiti svoje “JA” u cijeloj toj vezi. Nije odlazio na kave, druženja sa prijateljima, svoje hobije jer je sve usmjerio na smirivanje voljene osobe. Svađe su bile sve jače i učestalije. Marija je tražila sve više pažnje,vremena od osobe koja joj je to davala, ali joj to nije bilo dovoljno. Počela ga je na neki način progoniti. Njezina povreda je bila daleka i duboka i sadašnja veza je zapravo samo bila okidač za pojavu nervoze i straha. Srećom pa su prije prekida shvatili da tako više ne može dalje te potražili pomoć. Ovo je primjer ljubavne veze u kojoj su izrazito dominatni strah od napuštanja kod ženske osobe i strah od sputavanja kod muške osobe. Najčešće se povežu osobe kod kojih je jedan strah dominantniji od drugoga.

Pozadina priče

Dubljim ulaskom u pozadinu priču saznajem da Marija dolazi iz obitelji u kojoj je taj strah razvijen još u ranoj dobi. Odlaskom oca ( koji se razveo od njezine majke kada je imala 7 godina) ovaj strah se dodatno pojačao. Međutim, o tome se nikada nije razgovaralo sa majkom koja je bila izrazito racionalna i naizgled hladna. Tako da je otac samo jedan dan “otišao” te ona nikada nije proradila taj osjećaj napuštenosti smatrajući sebe jednim dijelom krivom. U toj dobi dijete ne razumije da rastavom roditelja, otac odlazi od njezine majke, ne od nje. No nakon rastave, uloga roditelja je da pomognu djetetu proći kroz taj period. A kod Marije to nije bio slučaj. Njoj nitko ništa nije objasnio niti rekao. Ostala je samo praznina i tuga.

Duboko u njoj, bio je prisutan strah: “Pošto je tata otišao, otići će i svaki drugi muškarac.”

Iako su je zaista prethodna dva partnera napustila, ovaj treći nije to činio. No ona ga je reagirajući iz tog straha gušila na sve moguće načine.  Njezino ponašanje u njemu je budilo sjećanje na majku koja je stalno bila prisutna te koja ga je na isti način željela stalno blizu sebe. Pri tome je isto gubio svoje “ja” kao i u ovom odnosu pokušavajući neprestano biti dostupan svojoj partnerici. Osobe sa strahom od sputavanja se najčešće povežu sa osobama koje imaju strah od napuštanja. Samo što nije kod svake osobe intenzitet straha jednako izražen.

“Što se s tobom događa kada ostaneš u samoći?” jedno je od pitanja koje sam postavila Mariji.

“Ne znam. Ne volim biti sama. Uostalom tko voli.” to je bio njezin odgovor i početak svega što ćemo otkriti o toj samoći. Strah od samoće bio je zapravo zamaskirani strah od suočavanja sa tugom, ljutnjom, strahom od napuštanja zbog odlaska oca te stvoreno nepovjerenje prema drugim ljudima i sebi.

Widget not in any sidebars

Osobe koje imaju strah od napuštanja stalno imaju fokus na drugu osobu kako ne bi osjetili što se u njima događa. Ponekad znaju biti u vezi samo kako ne bi osjetili samoću. Najvažnije u ovom procesu je da se osoba suoči sa strahom u sebi te ga proradi. Bez obzira na koje načine bježali, strah je uvijek brži i sustigne vas kada se najmanje nadate. A jednom morate stati i pogledati u sebe. To je ono što je u terapijskom procesu najteže, ali i najkorisnije. Proći kroz sve potisnute emocije kako bi se oslobodila zatomljena energija potrebna za promjene.

Kako ja uvijek volim reći: “Najbitnije je da imate dobar odnos sa sobom, da bi mogli imati dobar odnos sa drugima.” To je temelj svega. Znati ostati u samoći, ali biti i u vezi, iskustva su koja se međusobno trebaju nadopunjavati.

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com