Unutar srca postoje odvojeni otvori za stotinu i jednu arteriju. Ti otvori nisu načinjeni kao obične arterije, već su sastavljene od suptilne materije. Te su arterije poput astralnih autocesta kojima duša prilikom smrti napušta tijelo u potrazi za sljedećim odredištem. “Tamo se nalazi stotinu i jedna arterija srca; od njih jedna prolazi krunom glave. Prolazeći kroz nju osoba dostiže besmrtnost, dok ostale vode drugim odredištima.” (Chandogya Upanishada, 8.6.6)

U Vedama se često spominju četiri arterije (nadija) poznate kao Rama, Arama, Iccha i Apunarbhava. Ova posljednja, Apunarbhava, drugo je ime za sushumna arteriju koja je rezervirana samo za one koji će dostići oslobođenje. Ostale tri su samo općeniti nazivi za ostale mnogobrojne arterije koje vode dobrim i lošim odredištima. Rama znači da će rezultat biti ugodan, Arama neugodan, a Iccha označava ispunjenje želja koje netko ima, bilo da su one povoljne ili nepovoljne.

Shushumna Arterija

Kada duša osobe koja je svoj život posvetila duhovnom napretku treba napustiti tijelo, cijeli predio srca biva odjednom obasjan. Tada duša može vidjeti stotinu i prvu arteriju, poznatu kao sushumna, kroz koju treba izaći. Ona je u mogućnosti vidjeti sushumnu prvenstveno milošću Nad-duše (lokalizirani aspekt Boga koji se nalazi u predjelu srca svakog bića u materijalnom svijetu), a potom, duhovnim znanjem koje je stekla tijekom života. Ona se sjeća kako postoji određeni put zvan devayana, put povratka Bogu, kojim mora proći. Glavni rezultat tog sjećanja jest da osoba postaje potpuno svjesna svakog detalja puta i odredenih božanstava koji će joj asistirati na svakom stadiju
povratka.

Budući da je srce takve osobe u potpunosti osvjetljeno Bogom, te stoga što ima savršeno sjećanje ispravnog puta, ona lako odabire pravu arteriju kroz koju treba izaći. S druge strane, osoba koja nije razvila svjesnost o Bogu u trenutku smrti pati od nepremostivog straha, tjeskobe i zbunjenosti. U takvom zbunjenom stanju u nemogućnosti je prepoznati sushumna arteriju i stoga gubi svoju priliku dostizanja oslobođenja od materijalnog postojanja uzdižući se devayanom u duhovni svijet. Takva osoba izlazi kroz jednu od ostalih stotinu arterija kako bi dostigla drugi krug egzistencije.u svijetu rođenja i smrti. Kada duša ude u sushumna arteriju i izađe iz tijela kroz tjeme, priključuje se na put devayane koji vodi dušu natrag u duhovni svijet. Taj put povratka opisan je u sljedećem odlomku Chandogya Upanishade (8.6.5): “Sada, kada napušta tijelo, osoba se uzdiže tim zrakama sunca dok meditira na slog om. Drugim riječima, čim usredotoči svoj um na sveti slog om, trenutno ide prema suncu. To su uistinu vrata svijeta. Za mudru osobu to je izlaz, ali za osobu u neznanju ta su vrata zatvorena.” Sunce zapravo nije ulaz u duhovni svijet, već predstavlja poludionicu na putu povratka Bogu. Dok putuje, osoba osjeća olakšanje kada dođe na pola puta. Isto tako, dostići sunce koje je nazvano “vrata”, alegorički je preneseno značenje koje opisuje prolaz u duhovni svijet budući da duša treba i dalje putovati prije stvarnog dolaska u duhovnu atmosferu. Također, valja napomenuti kako bilo da netko umre danju ili noću, uzdiže se zrakama sunca jer bez obzira sija li sunce ili ne, veza između srca i sunca je stalna.”Kao što veliki put spaja dva mjesta, jedno bliže i drugo dalje, isto tako zrake sunca idu na oba svijeta, ovaj i onaj drugi. Zrake izviru iz sunca i dopiru do arterija; one izviru iz tih arterija i dopiru do sunca.” (Chandogya Upanishada, 8.6.2)

Vrata sunca

U mnogim dijelovima razotkrivenih spisa opisano je napredavanje duše koja zrakama sunca napušta tijelo i kroz vrata sunca ulazi u kraljevstvo besmrtnosti. Međutim, nijedan pojedinačan opis nije potpun. Stoga, kako bismo dobili potpun opis raznih stadija napretka duše prema besmrtnosti, moramo usporediti relevantne odlomke iz spisa.

Na taj način dobivamo sljedeću listu:

  1. Archi
  2. Dina
  3. Suklapaksha
  4. Uttarayana
  5. Samvatsara
  6. Vayu
  7. Aditya
  8. Chandra
  9. Vidyut
  10.  Varuna
  11.  Indra
  12.  Prajapati

Ova lista ne opisuje stadije koje trebamo dostići, već nam predstavlja božanstva koja vode dušu od jednog stadija do drugog.

Zbog toga gornja lista predstavlja:

  1. Archi – Božanstvo svjetlosti
  2. Dina – Božanstvo dana
  3. Suklapaksha – Božanstvo dvotjednog svjetlog razdoblja mjeseca
  4. Uttarayana – Božanstvo šest-mjesečne sjeverne putanje sunca
  5. Samvatsara – Božanstvo godine
  6. Vayu – Božanstvo vjetra
  7. Aditya – Božanstvo sunca
  8. Chandra – Božanstvo mjeseca
  9. Vidyut – Božanstvo groma
  10. Varuna – Božanstvo vode
  11. Indra – Božanstvo nebeske vladavine
  12. Prajapati – Božanstvo stvaranja svemira poznato kao Četveroglavi Brahma.

Amanava-purusha

Nadalje, Chandogya Upanishada (8.15.5) nam pruža više detalja o posljednja tri božanstva koja vode dušu: “Oni odlaze u svjetlo, iz svjetla u dan, iz dana u dvotjedno svijetlo razdoblje mjeseca, iz svijetlog razdoblja mjeseca u šestomjesečni period sjeverne putanje sunca, iz tih mjeseci u godinu, iz godine u sunce, iz sunca u mjesec, iz mjeseca u munju, a tada nailaze na božansku osobu (amanava-purusha). On ih vodi prvo do Brahmana (neosobni aspekt Boga koji predstavlja sjaj Njegova božanskog tijela), a potom do samoga Boga. To je put Bogu. Oni koji ga prijeđu, ne vraćaju se ljudskoj egzistenciji. Oni se više ne vraćaju.”

Drugim riječima, kada duša dostigne stanje munje, sreće se s amanava-purushom ili spiritualnim bićem koje silazi iz duhovnog svijeta kako bi je prevela preko posljednje dionice putovanja. Iz tog razloga, zadnja tri božanstva koja vode dušu – Varuna, Indra i Brahma – samo su podređeni suradnici amanava-purushe. One osobe koje u potpunosti izravnom realizacijom shvaćaju kako je Apsolutna Istina Bog, koji posjeduje Svoja vlastita transcendentalna imena, oblike, kvalitete, prebivališta, pratitelje, itd., prenose se iz prebivališta Brahme kroz izvanjske omotače svemira koji djeluju kao sito, zadržavajući oblik duše dok prolazi kroz njih. U to vrijeme duša opet zadobiva svoj izvorni konstitucionalni položaj kao jedan od vječnih pratitelja Gospodina. One duše koje nemaju potpuno ili ispravno shvaćanje Boga, dostižu samo svijet Brahme. Tamo ostaju pod duhovnim vodstvom Brahme kako bi mogle pravilno shvatiti Svevišnjeg. Na kraju Brahmina života, te se duše zajedno s Njim i svim drugim stanovnicima Brahmaloke (Brahmin planet) vraćaju u duhovni svijet.

Prethodna objavaPrvosrpanjska prska-lica
Slijedeća objavaLubenica – idealna hrana za vruće dane
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.