Svako naše iskustvo je jednako vrijedno.
Iako bismo mi većinom željeli proživjeti samo lijepe stvari, a izbjeći svaku bol i patnju.
Ne ide to baš tako. Razumijevanje vlastitih emocija. Prihvaćanje odgovornosti za sebe same. Otpuštanje.
Primjer: Tata mi je umro od raka. U 4 mjeseca se odvilo sve i napustio je ovaj svijet. Jako me to potreslo.
Duuuugo sam kmečala i pitala se zašto jer je on najveća ljubav moja. Iz dana u dan sam vrtila iste misli i nastavljala patiti…
Onda mi je jednom u meditaciji sinulo što zapravo radim.
Svim silama sam pokušavala zadržati ga ovdje, iako je bilo vrijeme da ode. Sebe sam opet stavila u ulogu žrtve.
Nisam ga mogla, niti željela pustiti.I tada se desio blitz. Kojeg li sebičnog bića, mene.
Njegova osobnost je izabrala taj put, bilo je vrijeme da ode.
Koliko god željela da je tu, on je morao ići svojim putem.Tako da sam se zahvalila na iskustvu.
Na svim trenutcima koje smo imali i svoj ljubavi koju mi je podario.
To iskustvo je imalo značajnu ulogu u mom rastu.
Znate ono, pustiti ono što najviše voliš, prihvatiti,ali ne s tugom i jadom, već s osmijehom u srcu. Zahvalnošću. Razumijevanjem.
Naravno da bih voljela da je tu, najviše na svijetu, ali poštujem put duše njegove.
Ponekad se mi ljudi toliko vežemo za bol i cijelog života nastavljamo patiti umjesto da tu bol transformiramo u vlastito iscjeljenje i rast.
Nadvladati sebe nije lak posao, ali je vrijedno.Iz tog razloga smo i ovdje.
Stoga samo hrabro naprijed. Pitanje koje si uvijek postavljam je: Čemu me može naučiti ovo iskustvo?
Iz razloga jer znam, da sve što mi je dano, savladati ću jer to je za moj rast.
© Marina Knüsel, terapeut i Jyotish savjetnik
Facebook: Marina Knüsel
Instagram: Marina Knüsel
