Art: Mario Sánchez Nevado

Bitno je samo da zadovoljimo potrebe sistema, tako da mu damo cijeloga sebe, a za uzvrat dobijemo malo papira koji ima izmišljenu vrijednost pa onda s tim papirom možemo kupiti bezvrijedno, ali vrlo skupo smeće koje nam donosi kratkotrajna zadovoljstva. A onda kada život prođe, a mi onako stari i izmoreni, pogledamo sve ono smeće koje smo nakupili okolo sebe i pitamo se; Bože moj, zar sam za ovu hrpu smeća ja prodao svoj život?

atma.hr – 78




Pogledajte kako nas je sistem odgojio, kako nas je naučio da budemo odgovorni.

Naučeni smo da budemo odgovorni građani; da odgovorno plaćamo račune, da odgovorno slušamo autoritete, da odgovorno poštujemo institucije, da odgovorno rješavamo svoje obveze prema sistemu, da odgovorno prihvaćamo sve mjere, da odgovorno vjerujemo znanosti, religiji, školstvu… i tako dalje… Dobro izdresirani, ne znamo ništa drugo osim trčati za svakom bačenom kosti.

Oni koji se ne daju dresirati, oni smo problem ovog nadasve odgovornog društva.

Od malena nas uče ovoj vrsti odgovornosti, zato je škola obvezna za svakoga, jer osoba u čiji um se ne ugradi sistemski program, je opasna osoba. Mi ne idemo u škole da bi nešto naučili, nego da bi nas isprogramirali za točno određenu ulogu. Odličan je to sistem filtracije koji sortira djecu prema njihovoj sposobnosti ponavljanja.

Da, u školi nas ne uče da razvijamo svoj intelekt, tamo nas uče da pamtimo i ponavljamo i tako zapravo propuštamo iskoristiti potencijal svoga uma. I za divno čudo, upravo prvih 16 godina života čovjek ima najbolje uvjete da postavi svoje tjelesne i mentalne postavke za jedan zdrav života. Poslije ide puno teže, jer program je već ispisan i vodi nas kroz shvaćanje života.

atma.hr – 39

Zaista, naučeni smo na sve moguće vrste odgovornosti osim da budemo odgovorni prema svome biću, prema svojoj vlastitoj slobodi, prema sebi i suštini našeg postojanja, prema duhovnom zdravlju sebe i svojih najmilijih.

Bitno je samo da zadovoljimo potrebe sistema, tako da mu damo cijeloga sebe, a za uzvrat dobijemo malo papira koji ima izmišljenu vrijednost pa onda s tim papirom možemo kupiti bezvrijedno, ali vrlo skupo smeće koje nam donosi kratkotrajna zadovoljstva.

I tako prođe život, u kojemu dajemo svoje vrijeme za papir, kupujući smeće za koje se često moramo zadužiti, jer nemamo dovoljno papira pa onda moramo još više vremena dati kako bi nadoknadili dugovanje.

A onda kada život prođe, a mi onako stari izmoreni, pogledamo sve ono smeće koje smo nakupili okolo sebe i pitamo se; Bože moj, zar sam za ovu hrpu smeća ja prodao svoj život?

Ne, ne i u ovom životu. Ja sam igricu prešao.

Anđelko Katinić

atma.hr – 78




Prethodna objavaSVE dolazi “na naplatu” – prije ili kasnije: 6 stvari koje trebate znati o karmi
Slijedeća objavaDopusti… Otpusti…
Anđelko Katinić
Ono što je obilježilo moj život je višegodišnja ovisnot o drogama u koju sam upao još kao vrlo mlad, sa tek 14 godina. To je bio moj život narednih 7 godina, bez ikakvoga cilja i svrhe u svome životu. U tome periodu nisam niti znao za pojam Duhovnost, za mene je sve to bila fantazija. No onda se događa preokret u mome život, u ljeto 2007. godine imao sam iskustvo blisko smrti, koje se dogodilo kao posljedica totalne iscrpljenosti moga tijela. Ležeći u bolnici u Slavonskome Brodu doživjeo sam nevjerovatno iskustvo koje je zauvijek promijenilo mene i moj život, tu noć za moju Svijest nije bilo granica, sve barijere su bile porušene i imao sam uvid u postojanje drugih dimenzija, spoznao sam beskonačnost postojanja i komunicirao sa najčistijim oblikom svoje Svjesnosti, to jest sa svojom Dušom. To ljeto u bolnici ja sam umro prije smrti i ponovno se rodio kao sasvim nova osoba. Kroz svoje tekstove pokušavam iznijeti spoznaje koje pronalazim unutar sebe sa nadom da koriste na dobrobit onima koji ih čitaju. Namaste

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here