Svako dijete dolazi na ovaj svijet s posebnom, jedinstvenom misijom. Taj mali čovjek vas dolazi naučiti toliko toga. On vas čak može vratiti na pravi put. Ojačati vas. Dijete je kao motor koji vas gura naprijed i kada nemate snage, ono vam pokazuje za što ste sve spremni, a da toga niste ni bili svjesni. Ali roditelji moraju biti svjesni da su prije svega svojoj djeci duhovni učitelji pa tek onda hranitelji. Khalil Gibran je rekao: „Vaša djeca nisu vaša. Ona su sinovi i kćeri života, koji teži samom sebi….“
Svako dijete dolazi na ovaj svijet s posebnom, jedinstvenom misijom. Dok živi svoj put, ispunjava svoju misiju, ali i utječe na život svojih roditelja.
Da, taj mali čovjek vas dolazi naučiti toliko toga. On vas čak može vratiti na pravi put. Ojačati vas.
Dolazak djeteta radikalno i zauvijek mijenja život.
S druge strane, neki roditelji su skloni da dijete, odnosno njegovu osobnost ili ponašanje, vide kao “svoj križ”, križ za nešto što su možda loše radili, umjesto da cijene sve ono lijepo što djeca donose.
Ako star čovjek iskreno pogleda svoj život i analizira ga, sigurno će vidjeti mnoge uspjehe i pobjede koje možda nikada ne bi postigao da nije imao dijete, bilo da je u pitanju promjena karaktera ili uspjeh u karijeri na koji ga je motiviralo dijete, ili nešto treće.
Dijete je kao motor koji vas gura naprijed i kada nemate snage, ono vam pokazuje za što ste sve spremni, a da toga prije niste ni bili svjesni.
Koliko ljubazni, strpljivi i nesebični možete biti.
Djeca često roditeljima otvaraju nove poglede na život. Kada bi roditelj bolje razmislio i slušao, vjerojatno bi shvatio da je dijete često u pravu.
Razmislite – koliko ste zreliji i mudriji postali od kad ste se ostvarili i kao roditelj?
Ako je vaš odnos na neki način poljuljan, razmislite gdje ste vi napravili grešku, što to niste slušali, što niste razumjeli?
Nikad nije kasno za dublje razumjeti stvari.
Ako imate bolesno dijete, to je lekcija života koja će vas učiniti jačim.
Učiti vas da uživate u samom životu, u svakom danu, što god da se događa.
Da vidite sreću u najmanjim stvarima.
S božjom pomoću, dijete može ozdraviti ili bar ojačati i zajedno ćete uživati u plodovima najvažnije lekcije koju ste naučili.
Djeca nisu samo fizička tijela koja su kreirali roditelji fizičkim spolnim spajanjem, već su prije svega duhovna bića – Duše – koje će kod udisaja zraka i plača zauzeti ta tijela da bi nastavila svoj, u mnogim ranijim životima, započeti duhovni razvoj. Kao duhovna bića, Duše, i kao dio jedinstvenog života, nastavit će težiti svom životnom cilju, vlastitoj duhovnoj realizaciji.
Ono što je nepoznato ili nevjerojatno modernom čovjeku koji ne vjeruje u postojanje duše da je duhovna svijest obitelji ta koja privlači Dušu koja je u harmoniji s tom sviješću i koja će se useliti u obitelj kroz tijelo malog djeteta, ili će imati najveći duhovni progres kroz iskustva u toj određenoj obitelji ili grupi Duša. Mnogi detalji kod dolaska Duše u jednu obitelj bivaju unaprijed isplanirani i važni za iskustva te Duše u dolazećem životu.
Veliki duhovni učitelji vedske tradicije kažu da nikada nema greške u smislu gdje, kada i u kojoj obitelji će se netko roditi. Prije nego Duša zauzme određeno tijelo u određenoj obitelji, svi detalji budu temeljno razmatrani, gdje Duša dobiva odgovarajuću asistenciju i savjet u tom pravcu.
Kod određivanja obitelji i mjesta gdje će se netko, kao duhovno biće roditi, razmatraju se prije svega duhovne potrebe za ispravan razvitak.
Zbog određenih životnih poteškoća djeca znaju okrivljavati roditelje za lošu sreću i sudbinu. Ne shvaćaju da su baš takvi životni uvjeti u koje su ušli i kroz koje prolaze neophodni da sebe korigiraju i duhovno uzdignu kako bi ekspandirali svoju svijest, svoj kapacitet ljubavi, ali i svoj osjećaj sreće.
Kada se Duša nađe u novoj obitelji na njoj je da iskoristi jačinu svog unutarnjeg karaktera i slobodne volje i da odredi hoće li slijediti dani i zacrtani put kojeg nisu postavili autoriteti s viših razina, već su ga postavili sami ljudi u toj obitelji svojim shvaćanjima i vjerovanjima, ili možda svojim materijalnim stanjem. Borba same Duše protiv učenja usađenih i ukorijenjenih shvaćanja i zacrtanih puteva čini da sama Duša ojačava za uzlet na višu stepenicu duhovnog razvitka.
Postoji izreka po kojoj sin treba učiniti koji korak ispred svojih roditelja, a unuk još nekoliko dodatnih koraka.
Da bi uspjeli u svojoj roditeljskoj misiji, roditelji moraju razumjeti i prihvatiti da je njihovo dijete duhovno biće, Duša, tu da bi kroz život prikupila potrebna joj iskustva i razvila svijest te kompletirala svoju cjelovitost i božanstvenost.
Iz ovog razloga roditelji su prije svega duhovni učitelji pa tek onda hranitelji. Zato je neophodno da svojoj djeci osiguraju dovoljno duhovne hrane kao primarne potrebe.
U današnje vrijeme roditelji pretjeruju u osiguravanju zabave, provoda i materijalnih dobara svojoj djeci, što nikako ne može biti zamjena za suštinskom potrebom ispravne duhovne pripreme.
Pod duhovnom pripremom i obrazovanjem se ne misli na tradicionalistički, površni odlazak na misu u crkvi sa svim njenim ritualima, ili sinagogu, džamiju, hram, već na podučavanje osnovnim univerzalnim duhovnim principima kao temeljima života, a to je da je glavni smisao i svrha ljudskog života samospoznaja, ljubav prema Bogu i prihvaćanje da imamo odgovornost prema cjelokupnom životu.
U najširem, roditelji su često nespremni podučavati svoju djecu pravim duhovnim stvarima, budući da ni sami još nisu sebi pribavili odgovore na mnoga nepostavljena i neodgovorena pitanja. Ni sami još nemaju odgovore o Bogu, Duši i pravom smislu i svrsi života. Zato im je mnogo lakše osigurati materijalne potrepštine i obilne provode za svoju djecu nego da im budu, prije svega, učitelji.
Svi mi kao djeca dođemo u ovaj svijet spremni učiti, ali nikoga nije bilo da nas pouči pa smo i sami nespremni poučiti svoju djecu. U svima nama kao djeci postoji duhovna glad, ali ubrzo zatvorimo svoja srca i umove prema višim, nebeskim svjetovima i prestanemo vjerovati u bilo što drugo osim u ovu bezličnu i hladnu fizičku realnost.
Da bi dijete ostalo otvoreno prema Bogu, dovoljno je da zna da je ono kao Duša besmrtno i od Boga voljeno i vođeno, da je postojanje i ljubav Boga apsolutna istina, da postoji i drugi svijet iznad ovog smrtnog i prolaznog i da mora njegovati odgovornost i poštovanje prema cjelokupnom životu.
Ne bez razloga Khalil Gibran je rekao:
„Vaša djeca nisu vaša. Ona su sinovi i kćeri života, koji teži samom sebi….“
ATMA / stil.kurir
