Kad se muškarac razvede ili ne daj bože ostane udovac, kompletna obitelj i prijatelji mu daju podršku da se što prije ponovno oženi, da nađe neku finu i dobru ženu koja će mu praviti društvo, kuhati, čistiti… voditi računa o njemu. Kad se ženi tako nešto dogodi, njoj ne treba nitko. Tako kažu.
Nismo svi isti. Ima žena, koje da bi bile kompletne, moraju imati muža ili stalnog partnera.
Jedna moja prijateljica je govorila kako ne može biti sama pa je ulazila u veze “da premosti” do onog pravog.
Druga je ostala u braku s mužem kojeg je odavno prestala ne samo da voli, već ga je morala i trpjeti jer je financijski bila ovisna od njemu.
Treća ne može samostalno donijeti niti jednu odluku.
Uvijek mora dobiti potvrdu – od toga što će kuhati, do kupnje cipela.
Svatko daje ono što ima. Netko novac, netko podršku, netko komplimente. Pitanje je samo da li to davanje odgovara potrebama. Ako se poklopi, onda je super.
Muškarac koji je otkrio ženinu tajnu, zna što raditi kako bi ona bila zadovoljna, a možda i sretna.
Ima žena koje su same sebi dovoljne. Materijalno, mentalno … na sve načine, 100%. Ali njima treba još jedno 20% “nečega”, neke senzacije, nečeg što će im poremetiti rutinu.
Pokloni je ostavljaju ravnodušnom, često ih svrstavaju u kategoriju “klasično, dosadno”… Ali ako se dar uruči na neoubičajen način, onda i nešto sasvim obično, kao jedan cvijet, postaje mala senzacija, dobiva novo značenje.
Probleme rješava sama, ali ako joj on uspije skrenuti misli s problema, bar na kratko, onda on postaje njen prirodni sedativ.
Ako je još i umjeren u komplimentima, ako oni ne postanu fraze … onda je ON bingo. Ta žena više nije tajna.
Da se vratim samo na kratko na početak. Svakoj ženi treba netko na koga će se nasloniti i osloniti.
Gorica Nešović / Izvor: allme
Preuzeto s portala: uspesnazena.com
