Ne bih upoznao nijedno more da nije valova tvoje duše,
koji neznatnošću i veličinom, utihom i bukom,
darivaju disanje duboko kada vjetrovi guše,
i mimo dlana prosipaju smrti k’o nekom nevidljivom božanskom rukom.
Ne bih posredovao nijednoj priči o tebi ispričanoj pod svodovima duge,
pod oblakom koji se ljulja, u svemiru koji se širi;
sjenoviti su mi pozlaćivali neke aureole druge,
dok u krugu bestežinskih suza jecali su tvoji umiri.
Ti jesi i nisi od svijeta, od svjetla, od istine, od boli, od sreće,
ti nehajno izmičeš vremenima jer vremena svjesno izmiču tebi;
tvoji su panteoni zvijezde u kojima se sadašnjost kreće,
sve što si ikada dala ni sumnjičava vječnost oduzela ne bi.
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
