Nevil Godard u tekstu (zabilježenom predavanju) “Uslišena molitva”, između ostalog, kaže: “Molitva je uzdizanje uma do onoga što tražimo. Prva riječ popravljanja stanja uvijek je “podigni (se)“. Uvijek uzdignite um do onoga što tražite. Ovo se radi lako, tako što se zauzme osjećanje kao da je želja već ispunjena. Kako biste se osjećali da Vam je molitva uslišena? Pa, uđite u to osjećanje sve dok u imaginaciji ne doživite ono što biste doživjeli na javi kada bi Vam molitva bila uslišena. To znači držati pozornost na ideji da je želja već ispunjena sve dok ona u potpunosti ne ispuni um i istisne iz svijesti sve druge misli. Jednom od najljepših primjera uslišene molitve sam prisustvovao u mojoj dnevnoj sobi…” Potom opisuje događaj u kojem je kod njega bila gospođa sa svojim sinom, koji je želio psa neke posebne vrste, naučio je postupak ispravne molitve, okolnosti su se tako stjekle da je tog psa i dobio, itd.
Piše: Miroslav Prvulović
Abraham-Hiks, tj. E&Dž. Hiks, u jednoj od kultnih tajnaških knjiga, “Traži i dobit ćeš”, ustvrđuju kako smo smi mi fizički produžeci Energije Izvora, kako je zakon privlačenja kao najmoćniji zakon Univerzuma, te: “Ono što ste kadri poželiti – Univerzum je kadar obezbijediti”, “Emocije su vaši pokazatelji vaše usklađenosti s Izvorom”. “Abrahova učenja su, u suštini, usredotočena na to da vam pomognu da se vratite, u svakom pogledu tom izvoru iz kojeg su sve stvari potekle i u koji se na kraju vraćaju.” A sam Abraham se Esteri javio na sljedeći način: “Ja sam Abraham, ja sam tvoj duhovni vodič”, tj. vodič kroz više razine Postojanja, ka Tvorcu-Bogu-Izvoru.
Osmotrimo “u prolazu” još jednoga od tajnaških klasika. Dž. Marfi: “Čuda se dešavaju nakon čudotvorne molitve”. Te dalje kaže: “Svatko od nas stremi sretnijem, sadržajnijem i bogatijem životu. (…) Hoće li molitva biti uslišena ne ovisi o onome u što vjerujemo, molitva će imati odgovor samo ukoliko čovjekova podsvijest reagira na mentalnu sliku ili misao u vlastitom umu. Taj zakon vjere djeluje u svim religijama svijeta i razlog je njihove psihološke istinosti. (…) Želja jest molitva. U svakome od nas postoji izražena želja za dobrim zdravljem, srećom, sigurnošću, duševnim mirom, potvrđivanjemvlastite ličnosti, ali mnogima ne polazi za rukom da ostvare opipljive rezultate.”
Nezahvalno je pokušati u kratkom tekstu pobrojati sve naizgled poveznice “Tajne” i tajnaštva s duhovnošću. Ovdje su date samo neke uzgred odabrane stavke. Krenimo ovako: zar repertoar duhovnosti i duhovnih stremljenja nisu: molitva, koncept u kojem je temelj ideja o Bogu, Izvoru, Univerzumu? Zar nam i samo predočeni citati ne svjedoče o duhovnoj zasnovanosti “Tajne” i tajnaštva, o prožimanju i paralelnosti duhovnih i tajnaških težnji?
Formalno – očito da! Osmotrimo, međutim, dublju suštinu.
Što su ciljevi prave, čiste (one izvan tajnaške literature) duhovnosti? Čišćenje i rast svijesti i težnja Višem, kako god ono bilo shvaćeno (kao viši denziteti, kao povratak Bogu, itd.), te okrenutost unutarnjem. Te u okviru toga imamo i vrijeme za kontempliranje nad uzvišenim temema, bavljenje njima, kao fokus na višem – Višem, i imamo vrijeme za meditaciju (ovdje je prikazana i slična njoj, praksa izvankonceptualizma ili dubinskog opuštanja), kao vid smirivanja uma-tijela-duha, radi suglasja s Višim, a bez misaonog fokusa, itd. Jednom rječju: ka Višem – kroz unutarnje.
Vidjeli smo i samo iz ponuđenih citata kako i u tajnaškoj teoriji imamo koncept usmjerenosti ka Višem, ali – preko vanjskog i materijalnog. Mi smo ovdje, po tim konceptima, kao produžene ruke Tvorca ili Univerzuma, Njegovi ko-kreatori (omiljeno obraćanje A. Bučević: “Dragi moji ko-kreatori!”) u ovoj fizičkoj ravni, a ko-kreiramo tako što privlačimo, dobivamo što želimo, umnožavamo onoga što želimo imati više (uspjeh, novac, materijalna dobra, sve što nam čini dobre životne uvjete u najširem smislu, itd.), kreiramo dalje razne vidove materijalnosti (izume, proizvode…), itd.
Ha, kad bi se tek tako moglo sjediti na dvije stolice! I imati fokus na vanjskom i materijalnom, na Materiji i Iluziji, i istodobno imati fokus na Višem i unutarnjem! To je kao kad bismo rekli da tijelo može zauzimati dva različita mjesta u prostoru. Ako nam je fokus ka unutarnjem i Višem – onda smo u jednoj, uvjetno – dimenziji u ovoj ravni Postojanja, ako nam je na vanjskom i materijalnom – u drugoj dimenziji. Kako nam to svijest može uranjati sve dublje u labirinte i bezbrojnosti detalja Materije, a pri tom se uzdizati ka Višem i rasti u svojem “volumenu”?! To je kao kad bi noj zavlačio sve dublje glavu u pijesak – nastojeći da u tome smjeru doprije do zraka i svjetlosti! Ako želi na zrak i svjetlost – mora glavu početi, obratnim smjerom, izvlačiti iz pijeska.
A zar nije sve što postoji – Bog, Apsolut, Jedan, pa ma koliko da uranjamo svoju svijest u Materiju i Iluziju, svejedno uranjamo u Tijelo – Boga, Apsoluta, Jednog…? U mnogim djelima duhovne literature koristi se umjesto pobrojanih izraz – Izvor (neutralnije, ne kao biće-Biće), Izvor iz kojeg je proisteklo ISPOLJENO Postojanje. Jedan od vidova postojanja u tom Sve-Postojanju proisteklom iz Izvora je – svijet Iluzije u kojem živimo. (Zašto i kako – “svijet Iluzije”, bila bi digresija ovdje to detaljnije objašnjavati, tko već ne vlada ovim predodžbama može se obavijestiti u toj literaturi.) Iluzija, dakle, jeste vid postojanja, ali nije realno postojanje, nije dio realnog bića – Boga, Apsoluta, Jednog… Zamislimo da nabacimo naočale s uvidom u virtualni svijet, koji naizgled funkcionira u skladu s našim pokretima, na koji mi reagiramo kao na realni svijet, ali koji – nije realni svijet. Taj virtualni svijet ima neki svoj vid postojanja, da ga nema, ne bismo ga ni registrirali, ali – nema živu realnost našeg svijeta. I zamislimo da mi taj virtualni svijet počinjemo sve više i više doživljavati kao posve realni, da se počnemo gubiti u njemu, uranjati sve dublje u njega, uživljavajući se u igre u njemu, tako da nam od neke točke svijesti postaje nemoguće uopće se ispetljati iz takvoga svijeta.
Treba li uopće paralelu uspoređivati s onim o čemu je već bilo riječi?
Ali, ako smo se već inkarnirali u ovom svijetu, zar trebamo bježati od materije i materijalnosti, te se posve posvetiti Višem i unutarnjem? E, tu sad jeste ekstrem u koji očito zapadaju mase duhovnjaka! Potpuno odricanje od materijalnih vrijednosti, od materijalnih težnji (zar u ovom kontekstu začuđuje jedna od svetih deviza istočnjačke duhovnosti: “Samo biti, ne djelovati, djelovanje je od ega”?!), izoliranost od društva i funkcioniranja u društvu, itd? Takoreći cjelodnevna posvjećenost duhovnosti, duhovnoj praksi, Višem, unutarnjem. Zar ne uočavamo kako je to drugi ekstrem, nasuprot ekstremu s tajnaškim posvećenim uranjanjem svijesti u Materiju i Iluziju, s posvećenošću materijalnim vrijednostima?
Formula Ravnoteže u ovom smislu je posve jednostavna i logična: i fokus, VRIJEME za fokus na Materiji-Iluziji, na materijalnim ciljevima i vrijednostima, vrijeme za aktivnosti na njihovom postizanju; i fokus, VRIJEME za fokus na Višem, evolucionističkom (u smislu onoga što je rast svijesti), unutarnjem. Tu se rađa sklad, ne u bilo kojem od prethodna dva ekstrema.
Pa nas u tako organiziranom dnevnom vremenu neće snaći inercija uvlačenja svijesti u neki od tih ekstrema. A inercija u oba slučaja, uopće u svim našim djelatnostima je “čudo jedno”. Ono čime se počnemo baviti traži nam još i još te aktivnosti, do samog grča ili do pune opsjednutosti. Ako planski odvajamo vrijeme i za jedno i za drugo – u Ravnoteži smo, ali – u tom slučaju nećemo imati fascinantna postignuća po mjerilima ovoga svijeta, odnosno masovne svijesti u kojoj smo. Teško da netko može izgrađivati sjajnu karijeru i stjecati sve više i više dobara, uz ovakva “ograničenja” Ravnoteže. E, ali nekome sa skromnim uvjetima i postignućima u vanjskom, koliko da su mu životno optimalni – baza i satisfakcija su unutarnja postignuća. A s njima – imali mnogo ili malo, nije presudno po to kakvo nam je stanje u unutarnjem. Što ne znači da se ne trebamo truditi da imamo dovoljno, optimalno. Ali, sa svim postignutim unutarnjim dispozicijama – uživamo u njima samima, s njima samima, a ne tražimo nadomješćivanje u vanjskome. Ima tu nekakve zdrave interakcije (vanjskog i unutarnjeg), ali očita je prevaga na strani unutarnjeg, jer je to imperativ kozmičke faze u kojoj se trebamo početi okretati i vraćati ka Izvoru.
Kako u vezi s tim stoje tajnaši?
Nismo posve sigurni da oni ne podležu tu, svjesno ili nesvjesno, jednoj zamci, ili samoobmani. Poznati je tajnaški imperativ: biti pozitivan, imati dobre emocije, dobre vibracije, itd. To u biti doista i jest prethodno opisani dobar unutarnji ambijent. Ali, je li on uistinu tajnašima cilj? Primarni cilj. Teško bi se to moglo potvrditi. Njima je takvo psihološko ili stanje svijesti prije INSTRUMENT za postizanje vanjskih ciljeva. Po načelu privlačenja: dobivamo dobro ili loše na osnovu korespodencije s onim kvalitetama, u mislima i emocijama, koje nosimo u sebi, na koje se fokusiramo, koje uzgajamo. Imat ćemo zdravlje i dobra dešavanja u životu – ako imamo dobre, pozitivne misli i dobre, pozitivne emocije, dakle, cijeli u tom smislu povoljan unutarnji ambijent. Obratimo pozornost: IMAT ĆEMO… AKO… Što bi rekao E. Fromm: “Pa opredijelite se! Hoćete li imati dobre stvari oko sebe, ili ćete biti s dobrim stanjem, psihološkim, stanjem svijesti?!”. To je kao pokušaj da se podvali Univerzumu, na koji se tajnaši često pozivaju, tj. ka kome se usmjeravaju: “Ja hoću dobiti sve što poželim. Univerzum će mi to dati, uvjet je da sam u dobrom psihološkom ili stanju svijesti. Ja hoću biti u dobrom stanju svijesti, borim se da budem u dobrom stanju svijesti, ne zbog toga što mi je takvo stanje svijesti primarna, bazična vrijednost, već – da bih dobio sve što poželim!”. Koji postotak tajnaša bi pristao da je kronično s dobrim unutarnjim stanjem, a da ga u vanjskome snalaze i prate nimalo prijatna dešavanja, možda i oskudica, da je okružen lošim ljudima, itd? I da pri tom u svemu tome, takvom, vanjskom… ako ne baš – uživa, a ono da sve smireno podnosi, a da ima kao nekakvo unutarnje uživanje u unutarnjim dispozicijama na koje se fokusira, a koje ovo vanjsko ne potresa ili ne remeti suštinski! A upravo na ovakvim pozicijama se kali duh. I nije tajna (ne ona “Tajna”) – da u ovakvome svijetu baš jake duhove ovakve pozicije i snalaze. No, to je neka druga priča.
