I prije 1917. godine vedsko znanje je bilo vrlo jako u narodu i uglavnom se održavalo u selima. Konačni udarac ovom predačkom znanju zadali su boljševici-trockisti. Nosioci stare vedske vjere, vjere Svjetlosti, bili su žestoko proganjani i strogo kažnjavani. Tako su postupno i masovno netragom nestali drevni tekstovi i izvori velike mudrosti slavenskih predaka: Santia Agnimara, Agni ivedanta, Mač Striboha, Omnasva i slavensko-arijevske Vede na staroslavenskom jeziku!
Trn u oku
Kada se promotri nedavna povijest, Slaveni su uvijek bili najveće žrtve svih svjetskih ratova. Nažalost ni danas, kada su dva najveća slavenska naroda u međusobnom oružanom sukobu, situacija nije ništa drugačija… bitno je prepoznati tko taj „skriveni neprijatelj“.
Slaveni su bili izvrsni borci i u “klasičnim” ratovima gotovo nepobjedivi, jer su se borili za obranu teritorija svojih predaka, svojih žena i djece i to svim srcem. Nikada nisu vodili osvajačke ratove. Stvorili su barijeru okolnim zemljama, kojima je upravljao kozmički parazit i njegova predatorska filozofija: “Što je dobro za mene, to je i ispravno”.
Tamne sile neprestano su napadale ovo područje Svjetla i pokušavale ga na sve moguće načine neprestano osvajati ili barem oslabiti. Kasnije, kada su mračne sile uz pomoć profitera izdajnika i elementarnih nepogoda konačno djelomično ovladale ovim teritorijem, pokušale su Slavenima izbrisati pradjedovsko sjećanje i njihovu čistu vjeru zamijeniti htonskim judeo-kršćanskim naukom sa skrivenim grabežljivim moralom.
U 8. do 10. stoljeću mračna strana je počela stvarati judeo-kršćansku religiju sa strukturom moći i ciljem da što više oslabi Veliku Tartariju koja je kontrolirala velika područja Azije, Kine, Indije, Europe, Sjeverne Amerike, zapadni dio Južne Amerike i sjeverne Afrike. Koristeći “religioznu ideologiju”, spletke i svoje “zastupnike na Zemlji” počela je vršiti veliki pritisak na državu da dobije pristup rudnom bogatstvu na području Velike Tartarije.
Prisjetimo se ukratko značajnih događaja u Kijevskoj Rusiji. Posljednji slavenski knez Svjatoslav krenuo je 965. godine u pohod na Kazarsko Carstvo koje je dugo vremena pljačkalo, ubijalo i porobljavalo Slavene i vršilo sotonističke obrede s njihovom djecom. Taj pohod označio je kraj zastrašujućeg Kazarskog carstva i uništenje njihove prijestolnice Itile.
Nešto kasnije, 981. godine, na vlast je došao Vladimir. Čiji je on „igrač“ bio govori sama za sebe činjenica da ga je crkva kasnije proglasila svecem, zbog njegovog doprinosa nasilnom pokrštavanju Slavena.
Ovo pokrštavanje, putem prijevara i spletki, dogodilo se između 988. i 1000. godine. Pokrštavanje Slavena donijelo je smrt 9 milijuna od prvobitnih 13 milijuna stanovnika Kijevske Rusije u 12 godina. Kršćanske kronike naravno šute o tim pokoljima, a ovaj potez „Krvoločnog Vladimira“, kako ga ponekad nazivaju, otvorio je vrata strancima i nasilnom pokrštavanju i na drugim slavenskim prostorima.
Razmjeri i snaga Slavena u to vrijeme bili su nevjerojatno veliki. Nasilno pokrštavanje ognjem i mačem i razorni utjecaj Zapada doveli su Slavene u poziciju da donesu odluku o osnivanju nove države, koja je dobila ime po “bogovima” zaštitnicima Tarču i Tari. I tako je usvojeno novo ime Tartarija.
Na karti se pojavila kao Velika Tartarija, što je bio novi naziv za drevnu Raseniju. Ostaci Slavena udružili su se s profesionalnom vojskom Velike Tartarije i zadatak im je bio istjerati sve nositelje zloglasnog “kršćanstva” i tako spasiti posljednje ostatke zapadnih Slavena i njihovog načina života.
Dakle, Slaveni su ti koji su napravili veliki pohod na zapad, a ne Mongoli, kako nam danas pripovijeda „službena“ povijest. Riječ je o jednoj od najvećih krivotvorina u povijesti čovječanstva. Bio je to oslobodilački pohod na zapad za sve one koji su patili pod kršćanskom okrutnošću. Vojska Velike Tartarije projurila je kao vihor prostorom gdje su živjeli Slaveni i presjekla misionarsku, katoličku klaonicu Slavena.
Vojska je stigla do Jadrana i svugdje gdje se našla uništavala je isključivo strane trupe i svećenstvo. Čak i službeni povjesničari danas priznaju da su “Tatari” (nisu bili Tatari, nego Tartari) ukinuli crkvene propise, ali nisu dirali lokalno stanovništvo. Rezultat je bio da su Slaveni nakratko odahnuli od nasilnog pokrštavanja, a za preživjele Slavene nakratko je došlo neviđeno olakšanje. Nije to bio korak unatrag, kako tvrdi službena povijest, već naprotiv, divovski korak naprijed.
Ali kasnije, kada su mračne sile preuzele kontrolu nad teritorijem Velike Tartarije, došlo je do velike represije nad izvornim stanovništvom. Za širenje vedskog znanja svatko je bio suočen s doživotnom robijom, a u 18. stoljeću čak i smrću spaljivanjem ili odrubljivanjem glave, dok je sva imovina takvih osoba bila konfiscirana. O tome postoje i brojna pisana svjedočanstva.
I prije 1917. godine vedsko znanje je bilo vrlo jako u narodu i uglavnom se održavalo u selima. Konačni udarac ovom predačkom znanju zadali su boljševici-trockisti. Nosioci stare vedske vjere, vjere Svjetlosti, bili su žestoko proganjani i strogo kažnjavani. Tako su postupno i masovno netragom nestali drevni tekstovi i izvori velike mudrosti slavenskih predaka: Santia Agnimara, Agni ivedanta, Mač Striboha, Omnasva i slavensko-arijevske Vede na staroslavenskom jeziku!
Ali stara vjera naših predaka i dalje je ostala, čije izvore brižno čuvaju „Čuvari znanja“. Oni još uvijek žive i čekaju još pogodnije vrijeme za svoju potpunu objavu.
provjeri.hr/celostnivzdelavani.cz
