Živo i mrtvo tijelo se razlikuju. Jedina razlika ogleda se u prisustvu aktivnog načela. Kada njega nema, tijelo se naziva mrtvim tijelom. Dakle, stvarno osobeno biće je istovjetno aktivnom načelu.

U Vedama nalazimo maksimu so ‘ham“Ja sam aktivno načelo.” Također je rečeno aham brahmasmi“Ja nisam ovo materijalno tijelo. Ja sam Brahman, duh.” To je samospoznaja. Samospoznata osoba je opisana u Bhagavad-giti: “Kad je netko samospoznat, on niti žudi niti jadikuje. Jednak je prema svima – ljudima, životinjama, svim živim bićima.”

No, razmotrimo sljedeću sumnju. Netko može za sebe reći: “Ja sam duh”, ali možda neće biti u stanju to iskusiti. Međutim svatko za sebe zna da je aktivno načelo. Svatko u osnovici zna da nije ovo tijelo; čak i dijete to zna.

Ovo možemo utvrditi ako obratimo pažnju na govor. Kažemo: “Ovo je moj prst.” Nikada ne kažemo: “Ja prst”. Što je onda taj “ja”? To je samospoznaja – “Ja nisam ovo tijelo.” Ova spoznaja može se proširiti na sva ostala živa bića.

Zašto čovjek ubija životinje? Zašto zadaje bol drugima? Onaj tko je samospoznat vidi: “Evo drugog bića. Ono jednostavno ima drugačije tijelo, ali isto aktivno načelo koje postoji u mom tijelu, djeluje i u njegovom.” Samospoznata osoba vidi sva živa bića istim očima, znajući da je aktivno načelo (živo biće) prisutno ne samo u ljudskim bićima, već i u tijelima životinja, ptica, riba, kukaca, drveća, biljaka itd.

Tijelo je umna konstrukcija

Svi imamo iskustvo da je naš stvarni identitet odvojen od ovog tijela. Dok sanjamo, zaboravljamo tijelo koje nam leži u krevetu, a mi odlazimo negdje drugdje. Djelujemo u različitim tijelima i na različitim mjestima. Slično tome, tijekom dana zaboravljamo svoja tijela iz sna u kojima smo putovali na tako mnogo mjesta: noću zaboravljamo svoja tijela iz budnog stanja, a danju svoja tijela iz sna.




Ali naše svjesno biće, duša, ipak postoji pa ostajemo svjesni našeg postojanja u oba tijela. Prema tome, moramo zaključiti da nismo niti jedno od ovih tijela. Neko vrijeme postojimo u određenom tijelu, a zatim ga prilikom smrti zaboravljamo. Znači, tijelo je umna konstrukcija, nešto poput sna, dok se živo biće razlikuje od svih tih umnih konstrukcija. U Giti se napominje kako su osjetila za djelovanje nadmoćnija od mrtve materije; um je viši od osjetila; inteligencija je viša od uma; a duša je čak iznad inteligencije. (Bg. 3.42.)

Kad govorimo o lažnom egu, mislimo da je stvarni ego duša. Duša je čisti ego. Na primjer, sad imamo ovo tijelo i lažni ego koji misli: “Ja sam Ivan ili Marica – ja sam ovo tijelo!” To je pogrešno shvaćanje. Jednoga će dana ovo privremeno tijelo nestati i dobit ćemo drugo privremeno tijelo koje je samo prolazna iluzija. Stvarnost je da duša, zasnovana na svojim željama i aktivnostima, prelazi iz jednog tijela u drugo.