Čitav svemir ili materijalni život se pokreće samo da bismo učinili svoj položaj udobnijim i sigurnijim iako svatko jasno vidi kako njegov položaj nije ni udoban ni siguran, niti to ikada može biti. Oni koji su obmanuti varljivim napretkom materijalne civilizacije, i slijede put obmane, doista čine veliku pogrešku.
Čitav materijalni svijet je samo igra riječima; zapravo, nije ništa drugo do zbunjujući proizvod materije kao što je zemlja, voda i zrak. Zgrade, namještaj, vozila, kuće, radionice, tvornice, industrija, mir, rat, električna industrija, pa čak i najviša savršenstva materijalne znanosti: atomska energija, robotika, kompjutorska tehnologija, genetika itd., samo su zbunjujući nazivi materijalnih elemenata s pratećim posljedicama triju sila materijalne prirode. Budući ih duhovno napredna osoba dobro poznaje, ne zanima ju stvarati nešto nepotrebno za okolnosti koje uopće nisu stvarne, već su samo nazivi koji imaju manje važnosti od pljuskanja morskih valova.
Čuveni kraljevi, političari i vojnici međusobno se bore kako bi ovjekovječili svoja imena u povijesti. Tijekom vremena padaju u zaborav i ustupaju mjesto drugom razdoblju u povijesti. Međutim, poznavatelj duhovnog nauka shvaća koliko su povijest i povijesne osobe bezvrijedni proizvodi promjenljivog vremena. Plodonosna osoba teži za srećom u vidu bogatstva, žena i slave; međutim, oni koji su usredsređeni u savršenoj stvarnosti, ne teže za nečim nestvarnim. Za njih je sve to gubljenje vremena. Pošto je svaki trenutak ljudskog života značajan, prosvijećen čovjek treba jako paziti i brižljivo koristiti vrijeme. Jedan trenutak ljudskog života koji se utroši u uzaludnoj potrazi za srećom u materijalnom svijetu nikada se ne može nadoknaditi čak ni milijunima zlatnika.
Dakle, transcendentalista koji se želi osloboditi okova maye, ili obmanjujućih životnih djelatnosti, ovdje se upozorava kako ne bi upao u klopku izvanjskih odlika plodonosnih djela. Ljudski život nikako nije namijenjen za osjetilno zadovoljenje, već za samospoznaju. Vede, a posebice Bhagavad-gita i Shrimad-Bhagavatam, poučavaju nas isključivo ovoj problematici. Civilizacija kojoj je cilj ovo najviše savršenstvo, nikada ne proizvodi nešto nepotrebno, već priprema ljude da prihvate samo osnovne životne potrebe i slijede pravilo najbolje upotrebe loše trgovine. U svezi s tim, naša materijalna tijela i životi su loša trgovina, jer je živo biće zapravo duhovna duša i njegov duhovni napredak je isključivo neophodan. Ljudski život je namijenjen za spoznaju ove važne činjenice i trebamo djelovati u skladu s tim tako što ćemo prihvatiti samo neophodne životne potrebe i više zavisiti od božje milosti, a ne trošiti ljudsku energiju uludo, za materijalno uživanje.
Materijalistički napredak civilizacije se naziva “civilizacija ateista” koja se konačno završava s ratovima i nestašicom. Transcendentalista se ovdje posebno upozorava da usredotoči svoj um, pa čak i onda ako postoji poteškoća u primjeni načela skromnog življenja i uzvišenog razmišljanja, on neće skrenuti ni korak od svoje čvrste odluke. Za transcendentalistu je samoubojstvo uvijek biti u bliskom dodiru sa svijetom osjetilnog zadovoljenja, jer će to narušiti najviši cilj života.
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
