Iako je tijelo prolazno, jiva ili duša je vječna. Prema vedskom shvaćanju, svjesnost ne proizlazi iz materijalne kombinacije – ona je simptom prisustva jive unutar tijela. Jiva, pod utjecajem maye, koja je vrlo snažna i zbunjujuća, zaboravlja svoju božansku prirodu. Priroda jive je da je djelić duhovne energije, Apsolutne Istine. U Vedama se spominju tri osnovne energije Apsoluta.
Chit
Chit-shakti je duhovna energija Apsolutne Istine. Bhagavan, sam Bog, energički je izvor i kroz njegovu vječnu chit-shakti (duhovna moć) On očituje svoje vječno kraljevstvo. Duhovni svijet je poznat kao Vaikuntha, “mjesto bez tjeskobe”. Bhagavad-gita opisuje taj odvojeni svemir kao vječnu prirodu koja ostaje netaknuta čak i poslije uništenja materijalnog svemira na kraju kreacije. Duhovni svijet nikada ne biva uništen. Taj duhovni svemir, Vaikuntha je vječan; to znači da je oslobođen strogih zakona materijalnog svijeta u kojem sva živa bića pate od rodenja, bolesti, starosti i smrti. Kada Bhagavan ude u materijalni svemir kao inkarnacija (avatara), nikada nije podređen tim materijalnim zakonima nego ostaje smješten u svojoj unutarnjoj duhovnoj moći (chit).
Jiva
Doslovno, korijen jiv znači “živjeti, biti ili ostati živ” a imenica jiva se odnosi na osobeno biće ili dušu. Prema vedskim istraživanjima, živo biće (jiva) je odvojeno od tijela pa ipak unutar svakog tijela (uključujući ljudska, životinjska, ptičja i biljna) prebiva osobena duša (jiva) . Osobena svjesnost je simptom prisustva jive. Iako je tijelo prolazno, jiva ili duša je vječna. Prema vedskom shvaćanju, svjesnost ne proizlazi iz materijalne kombinacije – ona je simptom prisustva jive unutar tijela. Kada jiva napusti tijelo, svjesnost također odlazi i tijelo propada. Jiva ili duša zbog iluzije i pogrešne primjene svoje slobodne volje, pada pod kontrolu materijalne energije i zaboravlja svoj odnos s Bogom. Želeći biti neovisni uživatelj, jiva ulazi u materijalni svemir. Ukoliko nije reguliranim duhovnim životom postigla oslobođenje od svog materijalnog tjelesnog ograničenja do vremena uništenja svemira, ponovno se vraća u slijedećem kozmičkom stvaranju kako bi nastavila djelovati u skladu sa svojim željama. Kada duša ili jiva dostigne oslobođenje tj. svoju izvornu duhovnu osobenost, odlazi na Vaikunthaloku, duhovno kraljevstvo.
Maya
Materijalna iluzija se zove maya. Maya znači “iluzija, nestvarnost, ono što nije” . Pod utjecajem maye, osoba u ovom pojavnom svijetu misli kako može biti sretna. Moć maye je tako snažna i zbunjujuća da osoba zaboravlja svoju božansku prirodu. Kada se duša poistovjećuje s tijelom, razvija na tisuće želja te ih pokušava ispuniti. Djelujući tako pod utjecajem maye, duša sebe podređuje zakonu karme (zakonu univerzalne pravde) te se tako zapliće njenim djelovanjem uzročnosti i posljedicama. U svojoj biti, maya je iluzija, trik, obmana koja zbunjuje osobu u razmišljanju da vječnost i sreća prebivaju u aktivnostima materijalnog svijeta. Čak i vrlo inteligentne i visoko naobrazovane osobe mogu biti pod utjecajem maye (mayayapahrita jnaniji), a što tek reći o nama običnim smrtnicima. Shvaćanje da je naš stvarni dom Božje kraljevstvo te da smo zapravo duše koje prebivaju unutar materijalnih tijela, početak je samospoznaje i duhovnog napredovanja čiji je krajnji cilj ponovno dostići taj svijet vječnosti kojem izvorno pripadamo, iznad ovog materijalnog neba.
