Kad bijeli pokrivač prekrije krošnje,
a stabla obuku svoje svečane nošnje,
tad srce zanijemi
pred Zemaljskom ljepotom
i Božanskom divotom.
Kad u bjelini
duša osjeti blagost
i dotakne je tiha radost,
tad ona zna
da ovo samo je blagi odsjaj Neba
i mira i čistoće koja joj treba.
Priroda neprestano živi u Duhu
i svaki puta iznova
procvjeta u novome ruhu.
Prirodna bića nemaju norme
i stalno stvaraju prekrasne forme.
Za one koji su srca čista
mogu u svemu vidjet’
Život koji blista,
koji uvijek nešto novo stvara
i Jednome, Duhu se otvara.
Milan Troskot, Živi Trenutak
