Ako smo mi ništa drugo do obična kombinacija elemenata stvorena evolucijskim procesom bez ikakve duhovne biti unutar nas, zašto onda toliko opterećujemo naš um pokušavajući shvatiti tko smo, odakle smo potekli, te što nam je činiti u ovom svijetu. Naravno, netko može reći kako je radoznalost uobičajena značajka ljudske prirode koja predstavlja želju za spoznavanjem takve problematike, ali zašto onda neki od nas gotovo instinktivno i nesvjesno tragaju unutar sebe?
Zašto zahtjev za duhovnom istinom i razumijevanjem seže sve do pretpovijesnih vremena i toliko zaokuplja ljudski intelekt ukoliko smo samo slučajni skup kemikalija? Zašto ljudi prolaze kroz političke revolucije, pritisak i čak mučenja od strane ateističkih vlada samo da bi ostali vjerni svojoj vjeri ako doista ništa bitno nije pronađeno u religijskim iskustvima? Svakako bi do sada, nakon svih ovih tisuća godina, konačno otkrili kako su religija, mistična iskustva, ili vjera u Vrhovno biće prazna iluzija ako je to uistinu stvarna činjenica. Konačno, ako smo samo slučajna kreacija u svemiru koja nema svrhu, trebali bi biti zadovoljni živjeti život jednostavno jedući, spavajući, razmnožavajući se i radeći teško da bi opstali, ne pitajući se zašto. Ali, nasuprot tome, mnogo ljudi traga za svrhom života držeći se svoje vjere više no ikad, često osjećajući prazninu ako je nemaju.
U svakom slučaju, bez obzira što osoba odluči u svom životu, bilo glede materijalnog ili duhovnog napretka, ona mora izabrati smjer djelovanja tj. put koji će slijediti. Ukoliko netko želo postati poslovni čovjek ili računalni programer, liječnik, odvjetnik, mehaničar ili štogod, mora se obučiti u tom polju prije nego uistinu započne svoju praksu. Ovo podrazumijeva odlučiti se koju školu phađati, kroz koje tečajeve proći, gdje i kako osigurati svoj staž ako je potrebno, a onda opet na koja se mjesta prijaviti da bi se dobio posao. Sve ovo se mora obaviti pravilno kako bi se postigao uspjeh.
Slično, kada osoba želi učiniti duhovni napredak također je potrebno da odluči koje bi rezultate željela postići. Ako to ne uzme u obzir, vjerojatno će jednostavno slijediti vjeru svojih roditelja i posjećivati lokalnu crkvu ili hram bez dubljeg razmišljanja o tome. Ali moramo shvatiti da nas svaka pojedina religija ili duhovni put dovodi do različitog stupnja svjesnosti i duhovne svijesti, baš kao što će različito zanimanje ili profesija odrediti koliko novca osoba može zaraditi, kakvi mogu biti radni uvjeti, u kakvoj zajednici i u kojoj vrsti kuće može živjeti itd.
Cestom do vječnosti
Pružajući određene upute, neke religije mogu pomoći osobi dajući joj nadu za bolju budućnost, ili sreći, strpljenje, dobrotu, moralnost, opraštanje i ostale dobre kvalitete koje život čine mnogo više zadovoljavajućim i vrijednim. Drugi duhovni procesi mogu uključivati više aspekte duhovnog usavršavanja, poput dostizanja mističkih moći, mogućnost kontrole nečijeg fizičkog zdravlja i razvitka, opažanje nečije duhovne prirode ili čak mogućnost direktnog viđenja i ulaska u duhovni svijet po svojoj volji. Stoga, postoje različiti stupnjevi duhovnosti, od fundamentalnih do vrlo naprednih.
Zato, ovisno o tome što pojedinac želi zadobiti u njegovom duhovnom napretku, osoba mora usporediti različite procese i razmotriti koji prihvatiti s obzirom da nisu svi istovjetni. Možemo usporediti duhovni put s dugom
cestom, poput one koja vodi od Zagreba do Splita. Mnogo ljudi može doći na cestu, ali mogu stići do nje na različitim mjestima, ići u različitim smjerovima, putovati različitim brzinama ili skrenuti s ceste na različitim izlazima. Tako neće svi krenuti putem na isti način tj. neče stići na isto odredište. Proizlazi da mogu dohvatiti samo manje stupnjeve duhovnog razumijevanja. To ne znači da se poslije ne mogu vratiti na put i dovršiti svoje putovanje, ali koliko dugo će im trebati da ga dovrše, ovisi o njima. Nekoliko ljudi će krenuti iz Zagreba i putovati sve do Splita. Ali samo ako krenemo na put i putujemo postojanom brzinom iskreno i odlučno, možemo biti sigurni da ćemo doći do cilja.
Svakako, osoba neće biti u mogućnosti spoznati najdublje stupnjeve duhovnog znanja ako se ne uključi u duhovne aktivnosti koje su određene. Ovo poglavito vrijedi za vedski put koji objašnjava da bez obzira na akademske kvalifikacije ili na to koliko je neka osoba veliki znanstvenik, ukoliko je samo “knjiški moljac” i ne uključuje se u propisane aktivnosti opisane u najvišim odjeljcima religioznih spisa, na kraju će ostati bez duhovnog iskustva.
Razlog je taj da duhovna praksa pročišćava osobu od ograničene koncepcije materijalnog postojanja. Ona prema tome priprema svjesnost pojedinca za spoznavanje neograničene prirode duhovne atmosfere i Apsolutne Istine koja je mnogo iznad sposobnosti osobe koja razmišlja uporabom uobičajene materijalne logike. Takva logika, da bi dosegla zaključke neke analize, ovisi o materijalnim zakonima prirode koji postoje u ovom svemiru, ali takvi zakoni prirode ne postoje niti utječu na duhovnu sferu. Stoga, svjesnost pojedinca treba biti spiritualizirana glede razumijevanja onog što je duhovno.
Duhovno kraljevstvo je sastavljeno od onog što je iznad shvatljivosti uobičajenog ljudskog intelekta. Zato da bi se shvatilo, ili iskusilo i spoznalo, potrebno je da osoba slijedi i uključi se u propisane djelatnosti odgovarajućeg duhovnog puta. Pokušavati shvatiti duhovno znanje bez uključivanja u praksu duhovnog puta uspoređuje se s pokušajem analize staklenke s medom bez otvaranja poklopca da bi se iskusio jedinstveni okus sadržaja.
Istinita religija
Kada započnemo proučavati različite religije i filozofije svijeta, uočit ćemo mnoge elemente koji su im zajednički, kao i njihove različitosti. Prirodno, svi vjerodostojni duhovni procesi su povezani na različite načine, ili su, u nekim slučajevima, derivacije jedni od drugih. Ovo ćemo shvatiti mnogo jasnije kako budemo napredovali kroz ovu rubriku. Ali što je to što čini religiju istinitom religijom? Kada osoba odlučuje koji proces je ispravan za nju? Kako religija nastaje? Započinje li ih Bog, predstavnik Boga ili samo neki čovjek koji stjecajem okolnosti ima drugačiju zamisao o stvarima i stoga biva proglašen prorokom? Ili su religije samo ostaci drevnih tradicija koje samo nekolicina ljudi danas može razumijeti? A ako su sve religije dio istog puta k Istini, zašto su neke od njih ipak toliko različite? I zašto ponekad izgleda da pridonose neskladu svijeta, više nego njegovu ujedninjenju? Zašto neke od poučavaju i nude različite sadržaje i stupnjeve razumijevanja?
Kako duhovni proces može sadržavati mnogo stupnjeva svijesti može lako biti viđeno u analizi vedske filozofije, najstarije i najrazvijenije duhovne filozofije na svijetu. Zapravo, mnoga gledišta sadržana u vedskoj literaturi bila su prenesena u mnogobrojne druge religije i duhovne puteve koji su prihvaćeni kroz dugi niz vremena.
Vedska filozofija sadrži najstarije duhovne zapise od bilo koje religije u svijetu i njene nešto naprednije ideje mogu biti teške za shvaćanje i najvećim znanstvenicima Zapada. Vedska literatura raspravlja o mnogobrojnim tipovima filozofskih gledišta, a proučavanje nekog od istih će nam omogućiti vidjeti kako su mnoge ideje koje danas prihvaćamo kao nove, ništa više nego dijelovi drevnog vedskog znanja koji su bili obrađivani i temeljito shvaćeni prije više tisuća godina. Tako ne postoji puno ideja koje su uistinu nove. Glavna svrha vedske literature je utemeljiti znanje o Apsolutnoj Istini i proces za dostizanje najviših stupnjeva samospoznaje. Kako bi to bila sposobna učiniti, ona sadrži najnaprednije oblike duhovnog i materijalnog znanja.
Stephen Knapp
