Tog sam dana naišao sam na zapanjujuću dušu, putujućeg sadhua po imenu Balasiva Yogi. Imao je oko četrdeset godina, bio je niskog rasta i debeljuškast. Kosa mu je bila crna i kovrčava, nos mali koji se pokretao zajedno s obrvama, a oči iskričave. Ponašao se poput nemirnog mladića. Razgovorljiv i neozbiljan, pričao je viceve i kretao se naokolo nekako nervozno. Kad je prosio, tražio je da mu daju slatkiše, što do tada nisam primijetio niti kod jednog pustinjaka u Himalayama. No, kad bi došlo vrijeme za njegove vježbe yoge, preobrazio bi se u suštu intenzivnost. Zbog tih je raznovrsnih osobina bio očaravajuće društvo. Proveli smo zajedno nekoliko dana u bliskom prijateljstvu, sve dok ja nisam osjetio potrebu da odem u više predjele Himalaya.
Piše: Radhanath Swami
Kad sam se došao oprostiti, Balasiva Yogi me je uhvatio za ruku. „Ne,“ rekao je, „molim te, ostani na mom večerašnjem predavanju. Molim te!“ Što sam više odbijao, on me je više preklinjao. Konačno sam popustio.
Šiva lingam okupan pepelom
Navečer, u sali za predavanja, prešao sam pogledom po mnoštvu od nekoliko stotina ljudi što su se okupili pred podignutom pozornicom na kojoj je stajao Balasiva Yogi. Ja sam se posjeo na stolicu s lijeve strane pozornice. Program je započeo tako što je Balasiva publici pokazao ispruženi dlan, potom ga je sklopio, ušao u stanje meditacije i, na iznenađenje okupljenog mnoštva, ispružio ponovo dlan na kojem se sada nalazio dugački crni kamen – Siva lingam, oblik božanstva Šive. Činilo se kao da mu je kamen izrastao ravno iz dlana. Gomila je bila zapanjena. Koliko sam ja mogao vidjeti, nije se radilo o mađioničarskom triku, već o pravoj magiji.
Zatim je Balasiva Yogi Siva lingam stavio na pozornicu. Onda je, izgovarajući mantre, iz dlana materijalizirao pepeo. Mistični pepeo je bez prestanka tekao iz njegovog praznog dlana, kupajući lingam. Kroz otprilike minutu, kamen je prekrilo brdo pepela. Publika je, uključujući i mene, ostala bez riječi.
Ne dajte se zavarati!
Jedan je postariji čovjek ustao i slavio yogija, dok ga je neka starica gledala kao Boga. Kada je prikaz moći okončao, mnoštvo mu je prišlo da bi ga obožavalo. Maknuvši se prema natrag, čudio sam se kako tako jednostavan, nemiran čovjek može imati takve moći.
Podgnuvši ispružene dlanove, Balasiva Yogi se gromoglasno obratio skupu. „Dame i gospodo, ovo što ste upravo vidjeli zove se prapti siddhi, umijeće yoge. Smatrate to nečim nadnaravnim samo ako ne razumijete tu znanost. Pomoću vježbi yoge, čovjek može naučiti manipulirati grubim prirodnim elementima tako što umom kontrolira suptilne elemente.“ Podigavši obrve, upozorio je publiku, „Ali, ne dajte se zavarati! To što ste vidjeli nije duhovno; to je materijalno umijeće koje se stječe pomoću meditacije i askeze. Ja nisam Bog niti je to nitko drugi tko izvodi takva nadnaravna djela. Ja sam samo običan čovjek koji je razvio neke yogičke moći.“ S obje je ruke u zrak bacio malo pepela i izjavio, „ Ja mogu stvoriti pepeo, Bog može stvoriti svemire.“ Stao je na tren, da bi zatim, zureći u publiku iznio svoju konačnu poruku. „Pravi duhovni život podrazumijeva da znate da ste vi iznad tijela, uma i ega te da spoznate dušu unutar toga, da spoznate Boga i postanete božanski. Samo će vam to donijeti mir.“
Dok su se ljudi svrstavali u redove da bi dobili blagoslove, Balasiva Yogi mi je prišao. „Jesi li zadovoljan da si ostao?“ pitao me.
„Da, hvala ti!“ rekao sam. Duboko su me se dojmile njegove moći, no još više sam cijenio kako je iskreno govorio o onome što je uistinu važno. Shvatio sam da bih, kad bih ostao i učio od ovih vještih yogija, i ja mogao naučiti kako izvoditi određena čuda. Ali sam također shvatio da to uopće nije cilj duhovnog života. „Molim te, blagoslovi me da iskusim ono što si rekao,“ zamolio sam ga.
Uz glasan smijeh, zagrlio me kao starog prijatelja. Zatim je podigao dlan i ispružio ga u znak blagoslova, potom ga je sklopio, a kad ga je ponovo ispružio u njemu je bila sveta brojanica, rudraksa, prekrivena pepelom. Stavio mi ju je u ruku, kao poklon u vidu njegovog vibhutija ili blagoslov.
“Ja mogu stvoriti pepeo, Bog može stvoriti svemire!”
Nevjerojatno poštenje
Dok sam lutao šumom, razmišljao sam o onome čemu sam upravo bio svjedokom. Bilo je nevjerojatno, no obzirom na vrijeme provedeno u Himalayama, nije me šokiralo. Najnevjerojatnije je bilo to da je Balasiva Yogi zaustavio te ljude koji su ga htjeli obožavati kao Boga. U Americi atletičare obožavaju zbog brzine i snage, zabavljače zbog ljepote i talenta, znanstvenike zbog njihovih teorija i izuma, političare zbog govora i utjecaja, učene ljude zbog intelektualnog umijeća, a poslovne ljude zbog bogatstva. U Indiji se yogije obožava jer su ovladali suptilnim energijama. Poštenje Balasive Yogija je na mene ostavilo veliki dojam. Prava duhovnost znači spoznati Boga i postati božanski, a ne pokazivati svoje moći. Obzirom da ne cijene Božju moć, ljude oduševljavaju ovakva čuda.
Pronašavši mjesto za sjesti ispod mladog banyanovog drveta, razmišljao sam zašto ljudi toliko žude vidjeti takve stvari. Kud god pogledamo, svjedoci smo nenadmašnih Božjih čuda, no kako ih stalno vidimo, uzimamo iz zdravo za gotovo. Posegnuo sam za sjemenkom i razgledao je. Bog je u sićušnu sjemenku smjestio ogromno drvo banjana, a svako drvo proizvede na tisuće novih sjemenki. To je čudo. A u jednom oblaku, tako laganom da lebdi u zraku, Bog pohrani dovoljno vode da potopi cijeli grad. Kada se muško i žensko sjedine u spolnom aktu, nemaju nikakav plan o tome kako će se dijete razvijati u pojedinim stupnjevima. Jednostavno se dogodi. Kakvo čudo! Svakoj su životnoj vrsti dodijeljeni nezamislivi talenti – za letenje, plivanje, trčanje, penjanje uz drveće, hodanje po okomitom zidu ili za stvaranje civilizacija. Može li sve to biti samo plod slučaja? Stvoreni je svijet samo čudo za čudom. Teško je suspregnuti strahopoštovanje prema čovjeku koji može tako djelovati u materijalnom svijetu. No, Balasiva Yogi je ispravno izazvao svoju publiku, „Ja mogu stvoriti pepeo. Bog može stvoriti svemire.“
Drugačiji yogi
Nakon odmora, uputio sam se u istraživanje predjela. Dok sam lunjao stazom, susreo sam neke bogate hodočasnike koji su se oduševili vidjevši da mladić sa Zapada živi među sadhuima. Poslijepodne smo proveli u razgovoru na verandi. Pred večer se pojavio yogi, negdje u ranim tridesetim, proseći milostinju, no moji su ga domaćini ignorirali. Ljut, odlučio je naučiti ih pameti. Najprije se popeo na stolicu i posegao za svjetlećom žaruljom kako bi je odvrnuo. Stojeći pred hodočasnicima golom je rukom zdrobio vrelu žarulju. Kada je otvorio šaku, pokazao nam je kako ju je samljeo u fini prah. Začudo, na dlanu mu nigdje nije bilo ni traga krvi, ni posjekotini. A to je bio tek početak predstave. Zatim je sav fini stakleni prah sasuo sebi u usta i progutao ga popivši čašu vode iz Gange. Bogati su hodočasnici ostali zapanjeni. Posegnuvši u džepove, svatko mu je dao velikodušni prilog, tražeći da pokaže još svojih moći.
Tako se zarađuje za život
Yogi je potom s obližnjeg gradilišta donio dugačku čeličnu šipku. Jedno je oko pokrio tankom presavijenom tkaninom, jedan je kraj šipke oslonio na svoju očnu duplju, a drugi na zid. Zatim je polagano hodao prema zidu. Metalna se šipka svakim korakom sve više savijala, sve dok yogi nije stigao do zida spojivši golim okom dva kraja šipke jedan do drugoga. Odbacivši metalni komad koji je sad bio u obliku slova ‘u’, uklonio je tkaninu, objelodanivši od iziritirano, crveno, ali potpuno neoštećeno oko.
Do tada sam već vidio toliko yogija i njihovih moći da mi je sve to postalo prilično uobičajeno. No, hodočasnici su ga sad zasuli novcem, raspitujući se kako je stekao takve moći. Dok je dlanom masirao oko, yogi je objasnio, „Dvadeset sam godina živio s guruom u pećini u Himalayama. Guruji je primijetio da sam moći kojima me podučio koristio da bih si priskrbio ugled i novac. Odbacivši me, otjerao me iz asrama i prokleo da se vratim u društvo.“ Ubacivši novac što su mu ga ljudi upravo dali u platneni zamotuljak, nastavio je, „Sada prikupljam novac da bih se mogao oženiti. Obzirom da sam odgojen kao yogi, ovo je jedini način zarade koji znam.“
Sinulo mi je!
Iako su me svi – od Swami Rame koji je usporio svoje otkucaje srca i pokretao predmete umom, do mog energičnog prijatelja koji je materijalizirao brojanicu rudraksu – podučavali da takva čuda ne treba smatrati višim od jednostavne posvećenosti Bogu, zapravo sve do ovog trena nisam shvatio da mistične moći uopće ne moraju biti spiritualne! Ljudi koji su mogli djelovati protivno očitim zakonima prirode, prirodno su na mene ostavili veliki dojam. Puno toga što sam vidio izgledalo je čudesno. Sada sam uočio da su takva djela, ako nisu povezana sa smislenom potragom za Bogom, posve isprazna. Tragao sam za nečim višim od toga…
Odlomak iz autobiografske knjige Radhanath Swamija “U potrazi za domom” u kojoj opisuje svoje duhovno putovanje od Amerike preko Europe do daleke mistične Indije. Susreo se s puno različitih gurua, yogija i sadhua, živio s njima i prakticirao razne vrste yoge pod njihovim vodstvom. Izdvojili smo anegdotu koja se dogodila dok je boravio na Himalayi s Balasiva Yogijem…
Knjigu Radhanath Swamija, “U potrazi za domom” možete naručiti ovdje.
