Osjećate se umorno, iscrpljeno, boli vas vrat, ramena, ne možete se osloboditi stresa, slabo spavate imate migrene i glavobolje, ne možete se koncentrirati, depresivni ste? Možda vaše tijelo samo treba pravilno disanje, možda vi jednostavno ne hranite vaš mozak i tijelo s dovoljno kisika, možda se previše umarate dižući površno i plitko s pogrešnim mišićima.
Znamo li mi disati? Dišemo li samo s ramenima i vratnim mišićima? Koristimo li cijela pluća za disanje?
Većina ljudi uopće ne zna disati i gotovo nikada ne koristi dijafragmu za udisanje, umjesto toga opterećujemo vratne mišiće i mišiće ramena, i koristimo plitko disanje koje ispunjava tek dio vrška pluća, dok ostali dio ostaje gotovo zatvoren i u potpunosti neiskorišten.
Bojimo se disati dijafragmom iz svakakvih neobičnih razloga; ne volimo da nam stomak strči, to nas čini debelima, izgledamo kao žaba koja se napuhala….
Ili jednostavno više ne znamo pravilno disati iako smo to znali kao male bebe.
Osjećate se umorno, iscrpljeno, boli vas vrat, ramena, ne možete se osloboditi stresa, slabo spavate imate migrene i glavobolje, ne možete se koncentrirati, depresivni ste?
Možda vaše tijelo samo treba pravilno disanje, možda vi jednostavno ne hranite vaš mozak i tijelo s dovoljno kisika, možda se previše umarate dižući površno i plitko s pogrešnim mišićima.
Želite li se osjećati bolje? Onda je ovo savršen tekst za vas!!!
Ramena giganta
Ako vam netko Vam kaže „Dišite duboko.“ Vjerujte, ima u tome nešto više nego što mislite. To je vrh sante leda za koju većina ljudi nikad nije čula ni vidjela.
Imate problema s disanjem?
Već više od jednog desetljeća prakticiram, podučavam i ispitujem jednu neobičnu vrstu terapeutskog disanja. Poznata je pod imenom „bioenergetsko“ disanje i vuče svoje korijene iz filozofija rada na tijelu, koje su originalno potekle od Alexandera Lowena i njegovih interpretacija Reicha i Junga.1 Ono što je zanimljivo jest da Kinezi isti stil disanja u kontekstu qigonga zovu „kružno“ disanje, i taj stil ima duboke korijene u njihovoj kulturi, iako na dosta različit način.
Dakle, kad podučavam ovu vrstu disanja, stojim na ramenima giganta. O bioenergetskom disanju sam naučio od Joanne Peterson and dr. Jocka McKeena i dr. Benneta Wonga s Gabriola Islanda renomiranog Haven Instituta za profesionalni trening. To što danas podučavam je adaptacija onoga što još uvijek učim kadgod posjetim Gabriolu.
Terapija koja to zapravo nije
Ono što mi se najviše sviđa kod ove vrste „terapije“ jest da to uopće nije terapija, već jednostavno vrsta edukacije. Ne moram se uobražavati da sam iscjelitelj kad radim ovaj posao. Više sam poput trenera. I jednostavno je.
Iako nudim mnoge prijedloge dok „vodim“ sesiju disanja, to nije zbog toga što netko diše nepravilno. Svaki oblik disanja je unutarnji izričaj pojedinca i potencijalno je koristan. Moj posao je potaknuti novo i neuobičajeno disanje – stimulirati promijenjena stanja svijesti, i iskoristiti duboko disanje za otkrivanje osobnih navika, ograničenja i otpora prema punom iskustvu života.
Disanje tijelom
Bioenergetsko disanje je u biti samo brzo, duboko disanje. Naglasak je na udisaju koji treba biti pun samopouzdanja i dubok. Nema pauze na vrhu ili dnu ciklusa disanja, čime se stvara glatki sinusoidalni val.
Usta i grlo su širom otvoreni, nisu na putu disanju, ne oblikuju i ne kontroliraju kretanje zraka. Većina ljudi pokušava dominantno disati ustima, nosom i grlom. U biti, tijelo je to što diše, a gornji dišni putovi su jednostavno prepreka.
U tipičnoj sesiji bioenergetskog disanja do energičnog ritma disanja se dolazi za jednu ili dvije minute, nastavlja se u tom ritmu pet do deset minuta, te potom ponovno usporava.
Koliko brzo je to brzo? „Brzo“ znači otprilike dvostruko do trostruko brže od ritma normalnog disanja — otprilike isto kao neposredno nakon vježbanja. Važnija je dubina od brzine. Treba ići onoliko brzo koliko se to razumno može, a da se u isto vrijeme puni i prazni puna pluća zrakom. Nemojte smanjivati količinu zraka u disanju samo radi veće brzine.
Općeniti efekt je prilično energičan, no ne treba biti smiješan. Kad bi tako disali pred nekim, a u svim ostalim aspektima izgledali normalno, taj bi vas upitao „Opa, hej, što je bilo? Jeste li trčali ili tako nešto? Radite li vježbu dubokog disanja?“ Radi se o ritmu koji pobuđuje pažnju, a ne da se zove hitna pomoć.
I koja je svrha svog tog disanja?
Disanje stimulira. Ono potiče povišena i promijenjena stanja svjesnosti i senzacija.
No, predlažem da prvo isprobate … mislim da će vam se svidjeti.
Neočekivani izazovi dubokog disanja
Za nešto tako jednostavno, bioenergetsko disanje se pokazuje kao iznenađujući izazov skoro za svakoga. Većina se mući, osjeća strah, frustraciju ili apatiju. Očigledno, izazov nije tehničke prirode – radi se samo o snažnom disanju. O čemu se dakle radi što predstavlja ljudima takve poteškoće?
Izazov je emocionalne prirode. Plitko disanje je norma u našem društvu. U biti, ono je tipično za sve biološke organizme koji stare. Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo.
Snažno disanje uzburkava zanimljive i uzbunjujuće senzacije, a mi ljudi imamo ogroman repertoar taktika za kontrolu i ograničavanje iskustava kako bi smanjili ljuljanje broda.
Neka od uobičajenih ponašanja izbjegavanja koja sam opazio kroz svoj višegodišnji rad uključuju učestalo zijevanje, meškoljenje, puhanje i siktanje, soptanje, osušeno grlo, bol koja se magično pojavljuje niotkud, napade luckastosti, smijuljenja ili napadnog smijanja, itd.
Kako ustraju, većina ljudi će iskusiti tjeskobu, frustraciju ili (najproblematičnije od svega) sumnjivo snažnu apatiju.
Kao treneru, „gašenje“ je najteže za navigirati od svih taktika izbjegavanja, i stvar je da je to moja najdraža reakcija na disanje: kada nastavak postane težak, meni je počne spavati i samo se „odjavim“.
Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo.
Prelazak preko ovih obrana je toliko iznenađujuće težak da većina ljudi treba vođenje.
Kao trener disanja, mogu primijetiti sve vaše trikove, paziti da dišete čisto, i potaknuti vas da iskusite sve te nove senzacije – umjesto da razvijete iznenadno, jako zanimanje za nešto drugo.
Oh, peckanje, grčenje i drhtanje! Prolazne fiziološke posljedice dubokog disanja
Izazov se komplicira činjenicom da bioenergetsko disanje obično izaziva tri bezopasne, ali potencijalno uzbunjujuće popratne pojave: peckanje, grčenje i drhtanje.
Zvuči dramatično, zar ne? Pa, više je uzbudljivo Ovo je moćna stvar. No, ova iskustva su stvarno bezopasna i obično nestaju s praksom. Ja sam sam prošao kroz to i izišao na drugu stranu prije mnogo godina.
Peckanje jednostavno znači „promijenjenu senzaciju“, obično u obliku laganog peckanja-štipanja oko usta, na vrhovima prstiju i na nožnim prstima. Kako to napreduje i kako se širi, obično se pridružuje grčenje – stalna ali lagana kontrakcija mišića. Šake i stopala žele postati kandža, a usne će vam biti kao da ste upravo izišli od zubara!
To je različito od klasičnog grčenja i više je ukočeno nago što je bolno. I nestaje jako brzo. Naposljetku, drhtanje može postepeno obuzeti cijelo tijelo, potencirajući možda pojedini ud ili stranu tijela, ali i to jako brzo prođe – i u biti trebalo bi se prepustiti dok traje. Dopustite si da se tresete. Budite slobodni!
Praktikanti borilačkih vještina i joge mogu cijeli život učiti bez da spoznaju senzaciju qi-a (ili čija).
Ovi simptomi su posljedica promijenjenog stanja tijela-uma, i fiziološki i psihološki. Grčenje je posljedica nekih promjena u kemiji krvi. Peckanje je senzacija qi-a – kada vaše ruke snažno peku od qi-a, osjećaj je kao da u njima imate vatrene kugle. Radi se o iznimno osobitoj senzaciji i povlastica je iskustva. Obično objašnjavam ljudima da praktikanti borilačkih vještina i joge provedu cijeli život učeći a da nisu iskusili senzacije qi-a, jednostavno jer nisu dovoljno disali.
Sklonost drhtanju je „oslobađanje“. Mi se svi jako čvrsto držimo nekih stvari, uključujući i izvan svoga tijela. Tres nas oslobađa. Preporučam da ga ne pokušavate zaustaviti.
Moram ponovno naglasiti da su sve ove popratne pojave privremene. Bioenergetsko disanje nijehiperventilacija. 2: Ni u kojem slučaju nije opasno. bilo koja senzacija koju iskusite tijekom disanja će nestati kako usporite i prestanete.
Zaronite u dušu
Mogli bi postati emocionalni tijekom bioenergetskog disanja.
Većina ljudi poželi zaplakati. Osjećaji tuge i frustracije su najčešće reakcije na disanje. No, mnogi se osjećaju kao da žele nešto udariti (prijedlog: probajte jastuk!), a virtualno gledajući bilo koja vrsta emocionalnog iskustva je moguća za različite ljude, ili za istu osobu tijekom različitih sesija.
Tuga i ljutnja su dvije velike neizražene emocije u našem društvu. Većina nas ima duboke bunare tih emocija u sebi. Bionergetsko disanje može biti zgodan način za namjerno pobuđivanje pročišćavajućeg plakanja.
I stvarno, neki ljudi primjećuju da plaču svaki put kada dišu na ovaj način, što ih motivira da se pitaju, „Čega još ima tamo? Kad ću prestati plakati?“
Odgovor je, „Kad završite.“ Ako zadržavate tugu trideset godina, za očekivati je da će malo potrajati. I to je ono o čemu se ovdje radi. Zaranjanje u dušu.
Mogućnosti
Krenite. Usporite i prestanite ako se osjećate uzbunu. Nazovite me ako imate pitanja ili želite trenera. Nema pravila, samo puno mogućnosti. Evo nekih…
- Pokušajte luđački disati otprilike pet minuta i onda zadržati dah. Bit ćete iznenađeni koliko dugo ćete izdržati.
- Pokušajte disati u raznim položajima. Neki od klasičnih položaja su: obavijanje oko lopte za vježbanje (gledajući gore ili dolje), dodirivanje nožnih prstiju, naginjanje unatrag, izravnavanje leđa s koljenima na prsima, čučanje, položaj djeteta, dok radite virtualno bilo kakvo rastezanje…
- Pokušajte disanje u različitom ritmu: tri nagla udaha, jedan izdah.
- Pokušajte disanje „puneći“ razne dijelove svoga tijela: donjeg trbuha, solarnog pleksusa, gornjih prsa. Ako želite pravi izazov, „napunite“ svoje manje fleksibilne dijelove.
- Pokušajte dodati kretanje uz disanje, bilo ritmično i ponavljajuće ili nasumično.
- Pokušajte vizualizacije. Mogućnosti samo u ovoj kategoriji su virtualno neograničene. Dva primjera: uvucite energiju kroz svoju glavu s udahom i izbacite ju kroz nožne prste s izdahom; ili vizualizirajte da ste komad ugljena koji se užari i zasjaji kako pušete na njega! To se meni sviđa…
- Pokušajte disati uz glazbu koju volite.
- Pokušajte dodati zvuk disanju. Počnite s bučnim izdisajima, kao da stenjete od užitka i umora na kraju tjedna. To je dobro za početak. No, možete isprobati sve moguće glasovne gluposti. Ako možete, nemojte se ustručavati biti emocionalno bučni.
- I tako dalje i dalje…
Preveo i uredio: Saša Mićanović / Matrix World