U ovom svijetu je uistinu mnogo nejasnoća, no jedno je sasvim jasno, a to je da živimo u svijetu dogmi koje su u potpunosti izokrenule suštinske vrijednosti ljudskoga života. Čovjek kao pod nekom opsjenom srlja u svoju propast, on to vidi, ali ne odustaje od onoga što ga u propast vodi.
Sve više i više, ono što je blisko suštini života, postaje strano i degradirano u sustavu društvenih vrijednosti današnjeg čovjeka. A ukoliko si dopustimo kritizirati ludosti koje odstupaju od ljudske prirode, dovodimo se u opasnost da budemo etiketirani kao netko tko se suprostavlja moralu i opće prihvaćenoj (nametnutoj) društvenoj toleranciji.
Religijske, znanstvene i političke dogme su upravo instrument koji poput skalpela, polako i strpljivo, odstranjuje sve ono što je prirodno i nužno ljudskom biću. Težnja da idemo prema toj vrsti degradacije ne pripada originalno čovjeku, nego je sve više očigledno kako mu je ona nametnuta.
Najbolnija rana dogmatizma, ona iz koje su proizišle mnoge patnje modernog čovjeka, jeste supresija i degradacija ženskog principa. Posljedice toga su danas vidljivije nego ikada, jer onoga trenutka kada smo svijet postavili na sustav vrijednosti koji je u velikoj mjeri isključivao ženski princip, mi smo ubili čovjeka.
Danas je itekako vidljivo kako neravnoteža između muškog i ženskog principa dovodi do degradacije našeg cijelog sustava vrijednosti. Onoga trenutka kada je žena, mahom kroz religije, stavljena ispod muškarca, mi smo izgubili ideal oca i majke, a samim time i ideal obitelji. Degradacija majke je tako korijen nasilja u kojemu živimo danas.
Čak i Bog, koji je u svim religijama opisan kao Apsolut, biva prikazan isključivo u muškom aspektu. Tu se jasno vidi namjera da se jedan neodvojivi aspekt same prirodnosti života na ovoj planeti, na silu odstrani, i to isključivo sa svrhom oslabljivanja ljudskoga duha – a u svrhu daljnje kontrole i uspostavljanja moći nad čovjekom.
Ženski princip, koji je po svojoj prirodi suptilniji nego muški, nekada je bio nositelj mudrosti koja je osiguravala mir i blagostanje u zajednici čovjeka. Sve dok je taj majčinski aspekt bio vrednovan onako kako i dolikuje, bilo je veoma teško čovjeka navesti na nemoralno ponašanje.
Dok promišljate o ovome, zamolio bih vas da to ne činite kroz percepciju nama poznate zapisane povijesti, jer ista predstavlja jednu gnjusnu laž nametnutu od onih koji ne žele da čovjek spozna istinu o sebi i svome izvornom porijeklu.
Nadalje, kada je ženski aspekt u svojoj punini, tada i muški aspekt može živjeti svoju istinsku prirodu, to je ta neophodnost balansa u ovoj dimenziji materijalne dualnosti. A upravo taj nužni balans jeste ono što nam se konstantno oduzima sve dubljim i dubljim podjelama.
Ženski princip je dakle više povezan s duhom ove planete i upravo zbog toga je žena ta kojoj je povjerena uloga majke. Iz istog razloga smo, do ne tako davno, imali žene, takozvane vještice (vješte žene) koje su poznavale moć prirode i koje su koristile to znanje u svakodnevnom životu.
Te vještice najčešće nisu bile neke zle babe, kako su nam ih prikazali, nego su to prije bile žene koje su svojim znanjem pomagale ljudima kod raznih nevolja. Crkvenom carstvu dogme to je naravno predstavljalo prijetnju, a iz toga je uslijedila inkvizicija koja je trajala preko 300 godina, a koja je gotovo nepovratno uništila istinsku duhovnu baštinu čovječanstva.
Muški princip je zaista veoma moćan, jer on je taj koji svojom snagom održava prostor u kojem se život može nesmetano razvijati. On je po prirodi zaštitnički te je zbog toga veoma ratoboran kada mu se odstrani njegov ženski princip.
Zbog svoje prirode, muškom principu je teže uroniti u mudrost života, no jednom kada u tome uspije, nošen svojom snagom on ima potencijal da apsorbira i integrira ogromne količine božanske mudrosti. Upravo zbog te kvalitete su najčešće muškarci oni kojima je dano da budu vođe. Međutim, muškarac nikada ne može biti dobar vođa ukoliko je ženski princip u njemu suspregnut, ili deformiran kao danas.
Pitanje je kako ponovno postati cjeloviti u ovom današnjem društvu podjela, u kojemu ego predstavlja ogromnu i teško premostivu barijeru između dva osnovna principa života!? Kako da muškarac i žena ponovno postanu biće, a ne osoba koja je uvjetovana svojim spolom i svim etiketama kojima je spol vezan za nametnute vrijednosti današnjeg društva!?
Odgovori na ova pitanja se kriju u nama i umjesto da se bavimo trivijalnim stvarima, bilo bi daleko bolje za nas da pokušamo shvatiti suštinsku prirodu svoga bića. Dobar početak u tome procesu jeste taj da detektiramo i eliminiramo laži kojima je uvjetovana naša percepcija, a koje su lako vidljive ukoliko smo iole iskreni prema sebi.
Radi se isključivo o tome da li mi to želimo ili ne….
Anđelko Katinić, Život sam JA
