Uživanje u materijalnom svijetu nas uvijek ostavlja s osjećajem nepotpunosti. Kao da uvijek još nešto nedostaje. Onda nastavljamo s pokušajima još većeg uživanja dok, u konačnici, ne dođemo do patnje. Pokušavamo uživati, ali ne znamo kako pravilno uživati. Kad bi se napravila anketa u svijetu s pitanjem: „Da li više ljudi uživa ili pati?“, koji bi bio rezultat…
Toliko patnje! Čak i kada uživamo u ovom svijetu, to uživanje je samo aranžman materijalne energije da nas još više veže za naše tijelo i za tjelesnu vrstu uživanja. Zašto? Zato da bi još više patili kad nam uživanje bude oduzeto. To je tajna djelovanja materijalne energije.
U Bhagavad-Giti, Krišna nam govori da je On stvoritelj svega i da su pokušaji uživanja u ovom svijetu stvoreni kao izvor sve patnje. Što više uživamo više ćemo patiti kad nam uživanje bude oduzeto, to je neizbježno, jer je svijet stvoren na taj način.
Ljudi koji pokušavaju uživati samo u ovom svijetu patnje su nesretni, a isto tako je nesretna i civilizacija koja se temelji na ovom principu. Potrebno je istražiti dublje razine uživanja. Prava sreća počinje kada počnemo diskutirati o patnjama rođenja, bolesti, starosti i smrti. Ove diskusije su jako bitne, s njima započinje proces istinskog ljudskog postojanja.
Jednostavno proučavanje vrlo visokih tema duhovnog svijeta neće duboko ući u naše srce ili svjesnost, ako prije toga ne proučimo patnje materijalnog postojanja. Možemo biti pobožni ljudi u guni vrline i uživati u duhovnim temama, što je jako dobro, ali kad u potpunosti shvatimo da je patnja u ovom svijetu neizbježna i pomirimo se s time, tada nećemo samo čitati o Gospodinovim djelatnostima, već ćemo uzeti utočište u njima. Tada ćemo shvatiti da je duhovnost naše jedino utočište i nada. Tada nećemo samo mantrati Sveto Ime, već ćemo plakati za Njim.
