Činjenica da je voda kolijevka života odavno je ugrađena u temelje naših spoznaja o nastanku života. Danas nema nikoga tko imalo sumnja u to da bez vode nema života. Život je u vodi nastao, u vodi se razvijao, iz vode je potekao i u vodu se vraća.
Piše: dr. sc. Zlatko Fröbe, dipl. ing. kemije
Izvor: Naturala.hr
No, voda nije samo ishodište, ona je uistinu i eliksir života (od arab. al-iksir, čudesna tvar koja liječi sve bolesti). Svi metabolički procesi, kako oni kojima se hrana razgrađuje u građevne jedinice i potrebnu energiju (katabolizam), tako i oni putem kojih se tijelo izgrađuje sintezom staničnih makromolekula i skladišti energiju (anabolizam) – dakle svi fizički i kemijski procesi izmjene tvari koje jednom riječju zovemo život – odvijaju se isključivo u vodi.
Zbog toga, primjerice, više od dvije trećine tjelesne mase sisavaca otpada na vodu. Dakle, bez obzira o kojem obliku života se radi, da li o bilju, životinjama ili ljudima, nedostatak vode će u vrlo kratkom vremenu opasno ugroziti opstanak svih životnih funkcija organizma. Raspolaganje vodom, tom tekućinom bez boje, okusa i mirisa, jednostavno je pitanje života ili smrti.
Manje od 3% vode pogodno za konzumaciju
Na prvi pogled to nas ne brine, jer vode na našem plavom planetu ima u izobilju (zbog toga i jest plav!). Više od 3/4 površine Zemlje prekriveno je oceanima, jezerima i rijekama. No samo 3% od te ukupne količine otpada na slatku, odnosno neslanu vodu, a još manji udio je uistinu prikladan za piće. Pa i taj je dio nejednoliko raspoređen po planeti i nije svugdje lako dostupan.
Velik dio kopnenih površina nalazi se u klimatskim zonama s manjkom oborina, gdje su rezerve pitke vode oskudne ili se nalaze duboko pod zemljom, a dijelovi planete s umjerenom klimom i obilnim količinama oborinske vode u pravilu su gusto naseljeni i visoko urbanizirani. Rastom populacije pitka voda postaje sve dragocjenija. Rezerve prirodne vode već danas imaju stratešku važnost jednaku izvorima energije ili bogatim rudnim nalazištima.
Dakle, točno je da je voda neophodna za život, ali tu nepobitnu činjenicu treba nadopuniti jednako nezaobilaznom i nažalost gorkom istinom – voda jest eliksir života, ali samo ako je čista. Samo prirodna čista voda može ispuniti svoju osnovnu zadaću održavanja života svojim prehrambenim i ljekovitim svojstvima.
Deionizirana voda nije dobra za piće
Kad se govori o čistoći vode treba naglasiti da prirodne vode nisu ono što kemičari zovu divodikov oksid, dakle isključivo H2O i ništa više. Voda je tako dobro i univerzalno otapalo da otapa mnoge tvari s kojima dolazi u dodir i samo se višekratnim postupcima destilacije i deionizacije mogu te tvari iz nje ukloniti. Ali takva, deionizirana voda nije dobra za piće i to nije ono što podrazumijevamo pod prirodnom čistom vodom. Pitka voda mora sadržavati prirodne minerale jer su oni prijeko potrebni za rad živih organizama.
Najčišće prirodne vode su atmosferske ili oborinske vode. Svježa kišnica sadrži uglavnom samo otopljene atmosferske plinove i po svojim je karakteristikama od svih prirodnih voda najsličnija destiliranoj ili deioniziranoj vodi. Površinske prirodne vode, riječne i jezerske, a posebice podzemne vode, uvijek sadrže veće ili manje količine otopljenih prirodnih soli.
Prema vrsti i količini otopljenih soli dijele se na tvrde i meke vode. Čak i najčišća izvorska voda može biti relativno tvrda po sastavu otopljenih soli, ali su to minerali prirodnog porijekla koje ljudsko tijelo treba u svakodnevnoj prehrani i potpuno su neškodljivi po zdravlje.
Razlog zagađenja – ljudski nemar
To se na žalost ne može reći za većinu površinskih voda u blizini velikih industrijskih centara ili obradivih poljoprivrednih površina. I to su prirodne vode, ali su uslijed ispusta industrijskih otpadnih voda i ispiranjem polja s nasadima opterećene različitim kemijskim spojevima kojima porijeklo nije u prirodi, već proizlaze iz ljudske aktivnosti.
Takva voda vrlo često ima i boju i okus i miris, u pravilu neugodan. Sve češća i zastupljenija prisutnost različitih zagađivača u prirodnim vodama posljedica je ljudskog nemara i lošeg gospodarenja prirodnim dobrima. Dnevni je tisak pun izvješća o incidentima uzrokovanim nepravilnim zbrinjavanjem industrijskog otpada ili neodgovarajućim odlaganjem komunalnog i ostalog smeća.
Nedostatak postrojenja za pročišćavanje otpadnih i kanalizacijskih voda, te prekomjerno korištenje sredstava za povećanje prinosa u poljodjelstvu neminovno rezultira degradacijom kakvoće podzemnih voda, a time i pitke vode. Ako zanemarimo neke prirodne, prvenstveno klimatske okolnosti, industrijska revolucija je primarni čimbenik koji najozbiljnije ugrožava udio zdravstveno-iskoristivog vodenog fonda.
Raspolaganje pitkom vodom pitanje je života ili smrti
To je već odavno postao globalni problem, posebice u industrijski razvijenom dijelu svijeta, gdje je trka za profitom postala osnovna pokretačka motivacija razvoja društva. Civilizacijski napredak još je u fazi razvoja na uštrb prirode, a ne u skladu s prirodom. Svijest o potrebi očuvanja rezervi prirodne vode sporo dopire u svakodnevicu modernog čovjeka.
No brojne nesreće kojima se izravno zagađuje okoliš, kao što su udesi velikih tankera za prijevoz nafte ili oštećenja platformi za crpljenje nafte i prirodnog plina polako doprinose razumijevanju da je priroda sve više ugrožena ljudskom aktivnošću. Očuvanje okoliša postala je tema dana. Svjedoci smo da se napori za održanjem čiste prirode natječu s tehnološkim razvojem. U tom natjecanju nije dosta samo sudjelovati – za opstanak civilizacije ti napori moraju pobijediti!
I dok ta utrka još traje, pozivamo i Vas da u njoj sudjelujete: zaštitite svoju životnu sredinu od zagađenja, a sebe i svoje najmilije od izloženosti zagađenoj vodi. Jer nije na odmet ponoviti još jednom: raspolaganje kvalitetnom i zdravom pitkom vodom pitanje je života ili smrti.
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2013/06/zlatko-frobe.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Fröbe, dipl. ing. kemije Diplomirao je kemiju 1977. godine na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Od tada pa do 1997. godine, radi na Institutu za Medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, gdje je magistrirao 1982. i doktorirao 1990. godine, na temama vezanim uz zaštitu okoliša i očuvanje prirodne i radne sredine. Posebice je uključen u razvijanje metoda za kontrolu i utvrđivanje onečišćenosti prirodnih voda. Od 1997. godine živi i radi u inozemstvu. [/author_info] [/author]
http://www.naturala.hr/voda-je-eliksir-zivota-da-ali-samo-ako-je-cista/2087/
