Kako odrastamo, određena stanja prihvaćamo kao rješenje za situacije koje izazivaju otpor ili napetost. Učimo reagirati na negativne ili stresne događaje na određeni način i taj emocionalni odgovor postaje navika. Ovisnost bi se mogla definirati kao nedostatak kontrole nad uzimanjem, korištenjem ili obavljanjem neke aktivnosti do te mjere kada to postaje štetno za pojedinca/društvo.
Navika, ovisnost, kompulzivna potreba…
Prema istraživanjima u Velikoj Britaniji, svaka treća osoba je ovisnik – od najčešće shvaćenih ovisnosti (alkohol, droga, cigarete) preko kocke, seksa ili rada, do onih u društvu manje osuđivanih interneta, igranja, hrane, prekomjernog bavljenja sportom…
Ovisnost bi se mogla definirati kao nedostatak kontrole nad uzimanjem, korištenjem ili obavljanjem neke aktivnosti do te mjere kada to postaje štetno za pojedinca/društvo.
Neke navike (čaša vina nakon ručka) mogu ostati samo navika, a ne postati ovisnost. Navika postaje ovisnošću kada se stvori kemijska/tjelesna potreba za ponavljanjem. Kompluzivno ponašanje također se ponekad doživljava kao ovisnost. Npr. kada osoba kupuje stvari koje ne treba.
Dajte mi dopamina!
Jedna od ključnih potreba je potreba za ugodom. Sve što u životu radimo, radimo s ciljem ugode i da se osjećamo dobro… Upravo taj pogon je bitan kod formiranja gore navedenih ovisnosti, ali se može javiti i na manje uočljivim obrascima ponašanja. Na kemijskoj razini, to je potreba za dopaminom. Na mentalnoj razini, pogotovo onoj podsvjesnoj, to je potreba za uklanjanjem otpora ili neugode.
Potrebu za dopaminom na simpatičan je, ali iznimno precizan način pojasnio animirani vrag u seriji South Park:
Za one koji ne prihvaćaju engleski evo kratkog prijevoda dijela videa (psovke izbačene zbog kreposnijeg čitateljstva):
– Dopusti mi da ti pojasnim tminu ljudske duše… Postoji taj dopamin, kemikalija koja se oslobađa u mozgu kad god radiš nešto ugodno. Npr. hrana, seks… I to je u prirodi – zečevi, ribe… i njima treba dopamin da se hrane i razmnožavaju. No, zato što su ljudi napredovali i mogu nabaviti svakakva sranja kad god to žele, njima je lako pretjerati i stvoriti dopaminske probleme. Nije neka * nuklearna fizika…
– Znači, kod mene ništa duhovno nije krivo?
– Ne. To je kao kod dijabetesa – jedeš krivo – gluten i svašta i kemikalije se oslobađaju iz jetre na čudan način i dođe do kemijske neravnoteže iz jetre. Nešto krivo klikne i sad si dijabetičar. I zato kad pretjeraš, dopamin se poremeti i oštećen si do kraja života.
-To znači da mogu postati ovisan o svemu i ne mogu uživati ni u čemu?
– Da, to otprilike to znači.
– Ovisnici kažu da popunjavam neku rupu?
– Ma daj, a tko ne popunjava neku rupu!”
Koncept “Emocionalne ovisnosti”
U nastavku neću dalje ulaziti u medicinsko-kliničke ovisnosti o kemikalijama i tvarima niti u aktivnosti koje su primjetljive i jasno vidljive kao ovisnost. Iako je to bitna i kompleksna tema o kojoj svakako treba imati svijest i razumijevanje. Slične, manje i društveno prihvatljivije “ovisnosti” proživljavamo svakodnevno. To su svojevrsne ovisnosti o emocionalnim stanjima od kojih se posebno ističu ljutnja, tuga i strah.
Bivanje u tim stanjima duže nego što je (realno) potrebno stvara svojevrsnu petlju zaglavljenosti. To se često naziva i disfunkcionalnim transom. Ponekad se toliko naviknemo na to stanje, da ono ponavljanjem postaje i neka vrsta ovisnosti – emocionalne ovisnosti.
Evo zašto…
Kako odrastamo, određena stanja prihvaćamo kao rješenje za situacije koje izazivaju otpor ili napetost. Učimo reagirati na negativne ili stresne događaje na određeni način i taj emocionalni odgovor postaje navika.
S vremenom takav način reagiranja postaje brza i gotovo instinktivna reakcija na stvari, a da toga nismo ni svjesni. Problem će nam stvarati ako tri osnovne emocije koje doživljavamo “negativno” (jer želimo ugodu, a one to baš i nisu…) – ljutnja, strah i tuga – prerastu svoje osnovne funkcije i “pale” se prečesto.
Ljutnja koja može doći i oblicima izljeva bijesa, frustracije, pa onda i kao razočarenje i ogorčenost. Strah koji će lako prijeći u tjeskobu, sumnju, nedostatak povjerenja i samopouzdanja. Tuga se nerijetko razvije u bespomoćnost, apatiju, i spremno gradi identitet žrtve. Zbog kemijske povezanosti, zbog tjelesnih reakcija i od ovih se stanja često završava s fizičkim ili mentalnim bolestima.
Ključno za ove emocije i ovakva stanja je da zapravo često ne primjećujemo da smo u njima. Promjena koju trebamo dolazi iz posljedica nekih naših aktivnosti, djelovanja i situacija u životu, ne iz osjećaja kojeg, kao ne prihvaćamo.
Obično svijet oko nas ima reakcije prema nama koje nam ne odgovaraju ili mi reagiramo na okolinu rečenicama ispunjenim generalizacijama poput “Nitko me ne razumije, svi su nekakvi…, zašto se meni uvijek događa, do kada više tako” i slično. Generalizacija ukazuje na jake emocije i neprihvaćanje stanja u kojima se nalazimo. Često ćemo zbog takvih jakih emocija pojačati i naš jezik u smjeru generalizacije, pretjerivanja, psovanja,…
Poslušajte se kako govorite! I kad ste već kod samoslušanja, bliže ste rješavanju svojih stanja i situacija – prvi korak k rješavanju je prepoznavanje. Koja emocija se kada javlja? Tu nam često koristi “pogled izvana” ili mišljenje drugih ljudi.
Drugi korak je prihvaćanje. Tu se ego često buni. Otpori prihvaćanju su značajni, ali kratkog daha. Dobra sugestija, misao ili ideja zašto prihvatiti, dakle, motivacija, pomoći će da se taj dio “slomi” to jest, primijeti. Iako može zvučati kao nešto nelogično (opet, za svjesni/ego um je to nelogično, jer da je logično ne bismo to radili, zar ne?), prihvaćanje da određeno stanje postoji je uvijek ispravan put.
Slijedi dopuštanje emociji da postoji (možda najapstraktniji dio u početku – što to znači i kako se radi). I tek na kraju je vrijeme za promjenu reakcija i ponašanja.
Hipnoterapija i ovisnost
Oporavak od ovisnosti zahtijeva dugoročnu promjenu ponašanja. Hipnoterapija omogućuje fizičko i mentalno opuštanje. Trans koji se proizvede ulaskom u hipnozu postavlja dobre temelje za veće prihvaćanje sugestija. U ovom stanju, lakše se mijenjaju vjerovanja, navike i ponašanja.
Umjesto da određeni pojedinac koji je sklon lakšim i težim ovisnostima bude suočen s idejom kako je petlju nemoguće pobijediti, hipnoterapijom otvara mogućnost promjeni.
Naravno, ako se na to odluči. Hipnoza pomaže kod rješavanja emocionalnih ovisnosti – umanjuje česta upadanja u petlje emocionalnih stanja ljutnje, tuge i straha i pomaže provedbu četiri koraka promjene – prepoznavanje, prihvaćanje, dopuštanje postojanja, promjenu načina reakcije.
Dobrodošli u promjenu!
Hrvoje Felbar, hipnooo.eu
