Buđenjem postajemo svjesni da su ljudska bića jedinstvo duha, duše, uma, tijela i osobnosti. Postajemo svjesni da je blagostanje stanje našeg duha, a da nam materijalno bogatstvo omogućuje ostvarivati blagostanje u svim područjima svojeg života. Isto tako postajemo svjesni da nam novac omogućuje ostvariti svoju zadaću u suradnji s drugim ljudima. Vrijeme je da otvorimo „kovčeg s blagom“!
Zašto je naše pravo blago „zakopano“?
U prošloj kolumni smo saznali da se sve blago ovoga svijeta nalazi u našem biću, ali da nam ono nije dostupno jer smo ga „zakopali“ duboko u svoju podsvijest.
Isus je to ovako izrazio: „Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” (Matej 6,19-21)
Kada Isus kaže da sabiramo sebi blago na nebu on želi reći da trebamo osvješćivati (sabirati) trajne vrijednosti koje sadrži naše biće, jer jedino njih naše srce želi i može ostvarivati.
Može izgledati nejasno kakve veze ima blago na nebu s našim zemaljskim financijama, međutim ima i to direktne veze. Naime, kada to blago na nebu otkrijemo u svom biću shvatit ćemo da je ono jedini izvor naših financija i da uzaludno tragamo za financijskim blagostanjem u vanjskom svijetu. Tek kad počnemo ostvarivati svoje duhovne vrijednosti, počet ćemo ostvarivati i financijsko blagostanje za kojim sve ovo vrijeme tragamo na pogrešnome mjestu i na pogrešan način.
Zato, krenimo na drugi korak koji vodi izlasku iz financijske krize. Zapitajmo se: Zašto je naše pravo blago „zakopano“? Zbog čega uopće imamo blago koje nam nije dostupno?
Da bismo odgovorili na ova pitanja trebamo znati odgovor na jedno jedino važno pitanje u našem životu: Tko sam Ja? Jesam li ja osoba koja ima dušu, um, tijelo i osobnost ili sam duhovno biće kojem osoba (duša, um, tijelo i osobnost) omogućuje ljudska iskustva? Odgovor na to pitanje svatko mora znati sam za sebe.
O tom odgovoru ovisi jesmo li svjesni izvora svojeg financijskog blagostanja koji se nalazi u našem duhovnom biću ili vjerujemo da ono ovisi o vanjskim okolnostima.
Ako vjerujemo da smo (samo) fizička osoba, tada nismo svjesni svojeg duhovnog bića, a time niti njegovih atributa. Nismo svjesni da je biće naš potencijal u kojem se već nalazi sve što nam je potrebno u ovom životu. Nismo svjesni da je to naše obilje i da nam je zadaća ostvariti ga.
Međutim, ono čega nismo svjesni, to kao da ne postoji pa ako nismo svjesni svoga bića tada nismo svjesni niti svoga potencijala niti svog obilja. Tada smo u svijesti siromaštva (jer ne znamo da sve već imamo) pa lutamo svijetom i tražimo upravo ono što već imamo.
Ne cijenimo ono što imamo nego ono što nemamo
Zašto smo zaboravili svoje biće i njegov potencijal?
Odgovor je jednostavan. Zato da stvorimo čežnju za doživljajem svoje istinske vrijednosti. O istinskoj vrijednosti i njezinim aspektima (duhovnim vrijednostima) pisala sam u prošloj kolumni, a u ovoj kolumni želim objasniti zbog čega smo porekli svoju istinsku vrijednost – svoje duhovno postojanje.
Dobro znamo iz svakodnevnog života da ne cijenimo neku vrijednost dok je prvo ne izgubimo. Korona nam je upravo to pokazala. Shvatili smo kako mnoga iskustva nismo znali cijeniti već smo ih uzimali zdravo za gotovo. Prije Korone nam je bilo normalno šetati gradom, boraviti u prirodi, družiti se s prijateljima, rukovati se i grliti… Tek sada, kada smo to sami sebi, iz opravdanih razloga uskratili, vidimo koliko nam je to bitno.
Zato je važna po(r)uka korone naučiti cijeniti apsolutno sva iskustva u svom životu. Jer uživamo samo u onome što cijenimo, samo smo na tome zahvalni. A ono na čemu smo zahvalni uvećava se.
Na početku evolucije ljudske svijesti, upravo smo iz tog razloga sami sebi uskratili sve duhovne vrijednosti s ciljem da stvorimo istinsku čežnju za njihovim doživljajem. Uskratili smo sami sebi zdravlje da stvorimo čežnju za iskustvom zdravlja, uskratili smo sami sebi ljubav, sigurnost, slobodu, moć, blagostanje… da stvorimo čežnju za iskustvom ljubavi, sigurnosti, slobode, moći, blagostanja…
Međutim, uskratu ne bismo mogli ostvariti da smo ostali svjesni svoga bića, jer ono sadržava sve te vrijednosti pa smo stoga odlučili zaboraviti Sebe, svoju duhovnu bit. Na taj način smo istodobno Sebe porekli, svoje vrijednosti negirali i tako sami sebi uskratili njihov doživljaj.
Dakle, svjesno smo zaboravili Sebe kako bismo autentično proživjeli iskustva siromaštva i neimaštine jer smo željeli stvoriti čežnju za iskustvom obilja, blagostanja i napretka. Znali smo da ljudsko biće jedino čezne za onim što izgubi i jedino cijeni ono što nema. Zato je negacija duhovnih vrijednosti i uskrata njihovog doživljaja bio jedini način da svoje vrijednosti osvijestimo i bezuvjetno prihvatimo.
Duševna patnja – evolucijski „alarm“
Dobra vijest je da smo prilikom ulaska u zaborav ugradili „alarm“ koji će nas probuditi iz hipnoze zaborava kada proživimo sav kapacitet doživljaja uskrate. Zadaća je bila „alarma“ da nas probudi, ali i da nam omogući sjetiti se zbog čega smo svoje biće i njegove vrijednosti zaboravili.
Taj „alarm“ je duševna patnja. Ona se javlja nakon buđenja svijesti, kada zaborav završi svoju svrhu. Tada duša želi slobodno ostvarivati sve svoje vrijednosti, a uskrata joj to ne dozvoljava, pa nam iskustva uskrate stvaraju patnju.
Patnja nestaje kad prihvatimo odgovornost za iskustva poricanja i negacije Sebe i svojih vrijednosti. Na primjer, ako više ne trebamo negirati sigurnost i prolaziti kroz iskustva uskrate sigurnosti, osjećat ćemo duševu bol zbog osjećaja egzistencijalne nesigurnosti, ako više ne trebamo negirati ljubav i prolaziti kroz iskustva uskrate ljubavi, osjećat ćemo duševnu bol zbog osjećaja nevoljenosti. Kada prihvatimo odgovornost za negaciju sigurnosti, odnosno ljubavi, duševnu patnju zamijenit će duševni mir.
Sve dok smo trebali iskustva uskrate nismo osjećali duševnu patnju jer smo se nadali da će nam vanjske okolnosti dati vrijednost koju smo sami sebi uskratili. Vjerovali smo da će nam novac dati sigurnost, partner ljubav, društvena pozicija moć, zdrava hrana i vježbanje zdravlje…
Kada shvatimo da na taj način nećemo ostvariti niti jednu vrijednost, tada počinje duševna patnja. Ona nas tjera pronaći rješenje na višim frekvencijama svijesti jer se dosadašnji sustav vjerovanja nalazi na nižim frekvencijama koje nam više ne odgovaraju i to iz dva razloga.
Prvi razlog je što unutar tog mentalnog sustava ne možemo trajno ostvariti niti jednu vrijednost, a drugi razlog je što se više ne želimo uspoređivati, natjecati i nadmetati s drugim ljudima, što više ne želimo optuživati druge ljude i sebe opravdavati, što nam je dosta osjećaja neimaštine (nemam vremena, novca, ljubavi, zdravlja, sigurnosti, slobode, moći …), što više ne želimo ovisiti o drugima, što nam je dosta straha i zabrinutosti za vlastiti opstanak.
Duševna patnja postaje pokazatelj da nam se upalio evolucijski „alarm“ koji nas je probudio iz sna zaborava Sebe.
Prvi korak nakon svakog buđenja je pogledati oko sebe i utvrditi da više ne spavamo, da je sve bio samo san i da više ne moramo prolaziti iskustva u snu. Drugi korak je shvatiti da u snu nismo bili svjesni budnoga sebe.
Isto se događa i nakon duhovnog buđenja. Shvaćamo da su iskustva siromaštva i oskudice samo ružan san i da ta iskustva više ne moramo prolaziti. Također postajemo svjesni da u zaboravu nismo bili svjesni budnoga Sebe.
Duhovno buđenje je velika kozmička šala jer smo zaboravili sami Sebe i zatim smo sami Sebe tražili. To je kao da stavimo šešir na glavu i zatim sa šeširom na glavi obiđemo cijeli svijet tražeći svoj šešir jer smo zaboravili da nam je na glavi.
Buđenjem postajemo svjesni da su ljudska bića jedinstvo duha, duše, uma, tijela i osobnosti. Postajemo svjesni da je blagostanje stanje našeg duha, a da nam materijalno bogatstvo omogućuje ostvarivati blagostanje u svim područjima svojeg života. Isto tako postajemo svjesni da nam novac omogućuje ostvariti svoju zadaću u suradnji s drugim ljudima.
Ako smo razumjeli što je naše jedino pravo blago i gdje se nalazi (duhovne vrijednosti u biću) i zašto smo ga „zakopali“ (radi uskrate doživljaja vrijednosti i stvaranja čežnje za doživljajem vrijednosti) tada je vrijeme da otvorimo „kovčeg s blagom“.
Za otvaranje „kovčega s blagom“ potrebna nam je lozinka koju ćemo otkriti u sljedećoj kolumni.
Napisala: Natali Luks, Škola svjesnog življenja
Autorica knjiga: Duhovna ekonomija, Svjesni izbor i Financijska inteligencija
92 OBILJE
