Sve ovo što se danas događa, događa se isključivo zbog toga jer su ljudi napustili istinu i jer se boje onih koji grade društvene vrijednosti utemeljene na lažima. U tim novim “vrijednostima” čovjek sve više i više gubi sebe. Da bi se to zaustavilo, potrebno je da oni koji vide laži – prekinu svoju šutnju i krenu sudjelovati u istini života.
Živimo u vrijeme lažnih vrijednosti, kako onih materijalnih tako i duhovnih – vrijeme kada se istina izbjegava jer je poput mača koji sječe laži što ih živimo.
“Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.“ – Matej 10,34
Isus Krist je živio istinu svakim otkucajem svoga srca, svakim udahom, svakom mišlju, riječju i djelom. Ništa Ga nije moglo odvratiti od istine – ni jedna vrsta ovozemaljske moći ni jedna prijetnja kojom su mu prijetili nije Ga mogla pokolebati u Njegovoj službi onome što Jest.
On je dobro znao kakvu mrežu pletu bezumnici koji su ga okružili poput bijesnih pasa, no iako su to sve od reda bili ljudi koji su imali utjecaj, On se nije hinio otvoreno im reći da su bezumnici.
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer nalik ste obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće.“ – Matej 23,27
Pitam se što bi li danas rekao Krist crkvenim očima i svećenstvu, koje je zatvorilo oči nad bezumljem, samo zato jer se boje onih koji ih hrane novcem i lažnim bogatstvom kojeg je Krist jasno za života svoga prezreo!?
Mi danas živimo u vremenu kada su bezumnici opet došli na vrhunac svoje moći, ponajviše iz razloga jer se nije našlo dovoljno nas koji bi imali hrabrosti poslušati Kristov poziv da ga slijedimo, da ne okrećemo iz straha leđa istini čuvajući ovaj svoj mali egoistični identitet.
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poput mene, taj će ga spasiti. Ta, što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi?!”
Ako čovjek uistinu želi slijediti Krista, ako želi dostići Njegovu Svjesnost, na što nas je On i pozvao, tada mora biti autentičan i ne smije razvodnjavati Kristov nauk iz straha od odmazde onih koji šire svoje bezumlje i njime uskraćuju slobodu i istinu što žive u ljudskim srcima.
Krist nije pozivao na mržnju i na rat, nego na budnost i sudjelovanje u istini života. U današnjem modernom svijetu koji je sagrađen na lažima i lažnim vrijednostima, sudjelovanje u istini može biti opasno, no onaj koji hodi s Bogom nema se čega bojati – jer život vječni ne može biti izgubljen.
Sve ovo što se danas događa, događa se isključivo zbog toga jer su ljudi napustili istinu i jer se boje onih koji grade nove društvene vrijednosti koje se temelje na lažima. A sve dok se ljudi boje, oni napuštaju Boga, jer onaj koji zna da je Bog s njime – čega on da se boji!?
Postoje oni koji lažu, oni koji svojim lažima nameću lažne vrijednosti u kojima čovjek sve više i više gubi sebe. Da bi se to zaustavilo potrebno je da mi koji vidimo te laži prekinemo svoju šutnju i da krenemo sudjelovati u istini života.
Međutim lažna duhovnost koja se danas širi velikom brzinom, uči ljude svojim lažnim naukom da šute i da se ne diraju u ono što ne žele u svome životu.
Što Krist kaže za takve ‘duhovnjake’!?
“Neće svaki koji mi govore: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’… I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’
Napuštanje istine poradi straha za svoj svjetovni život je bezakonje i čin protiv života samoga. Jer zaista, onaj koji zatvara oči pred istinom hrani strah i laž, a onaj koji hrani strah i laž okreće leđa Bogu misleći kako je bolje sačuvati sebe pod svaku cijenu. No to ‘ja’ koje čuvamo je tek laž u kojoj smo izgubili ono što uistinu Jesmo.
“Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija govoreći: Puk mi se ovaj približuje ustima svojim i usnama me časti, a srce im je daleko od mene. No uzalud me štuju naučavajući kao nauke uredbe ljudske“
Dakle, dragi moji, budimo istina jer samo ona nas vodi natrag ka našoj suštini, svi drugi putevi su putevi duhovne patnje na kojima vreba opasnost da u potpunosti izgubimo sebe. Zar su laži i strahovi vrijedni toga?
Anđelko Katinić
