Osobeno biće nikada se ne može izjednačiti s Bogom po svjesnosti, inače, ne bi se nalazilo na stupnju zaboravnosti. Uslijed zaboravnosti osobenih bića ili živih jedinki, uvijek postoji jaz razlike između Boga i živog bića kao između dijela i cjeline. Materijalno tijelo je znak grubog i suptilnog vida zaboravnosti, prema tome, čitava atmosfera materijalnog svijeta se naziva avidya ili neznanje, dok se čitava atmosfera u duhovnom svijetu naziva vidya ili puna znanja.

Budući da je živo biće samo djelimično svjesno, ponekad zaboravlja svoju vlastitu prirodu. Ova zaboravljivost naročito se očituje u božjem području ekapad-vibhuti ili u materijalnom svijetu. Međutim, u polju djelatnosti tripad-vibhuti ili u duhovnom svijetu ne postoji zaboravnost kod živih bića koja su oslobođena od svih vrsta zaprljanosti nastalih uslijed zaboravnosti. Materijalno tijelo je znak grubog i suptilnog vida zaboravnosti, prema tome, čitava atmosfera materijalnog svijeta se naziva avidya ili neznanje, dok se čitava atmosfera u duhovnom svijetu naziva vidya ili puna znanja.

Postoje različite vrste avidye koje se nazivaju dharma, artha i moksha. Shvaćanje o mokshi ili oslobođenju koje imaju monisti u pogledu jedinstva živog bića i Boga i konačnog spajanja jednog s drugim je isto tako posljednji stupanj materijalizma ili zaboravljivosti. Znanje o jednakim osobinama osobenog bića i Uzvišenog Bića predstavlja djelimično znanje kao i neznanje, jer kao što je prethodno opisano, ne postoji znanje o količinskoj razlici. Osobeno biće nikada se ne može izjednačiti s Bogom po svjesnosti, inače, ne bi se nalazilo na stupnju zaboravnosti. Dakle, uslijed zaboravnosti osobenih bića ili živih jedinki, uvijek postoji jaz razlike između Boga i živog bića kao između dijela i cjeline. Dio se nikada ne može izjednačiti s cjelinom. Na taj način, shvaćanje da postoji stopostotna jednakost živog bića s Bogom je isto tako neznanje. Na polju neznanja djelatnosti su usmjerene ka gospodarenju nad materijalnim svijetom u kome je svatko zaokupljen stjecanjem materijalnih obilja kako bi gospodario njime. Na taj način uvijek nastaju sukobi i nespokojstva koji su simptomi neznanja. Međutim, na polju znanja zaokupljeni smo služenjem Boga predanim štovanjem, bhakti. Na taj način ne postoji mogućnost potpadanja pod utjecaj neznanja ili zaborava, avidya, kada se nalazimo na stupnju oslobođenja službe predanog štovanja. Na taj način Bog posjeduje polje neznanja i polje spoznaje, a živo biće ima mogućnost izabrati u kom polju želi ostati.

Pravo na nezavisnost

Neosnovano polaganje prava uvjetovanih duša na uzvišenu nezavisnost je iluzija. Oni koji nemaju istančanu inteligenciju padaju u iluziju, pa zato postaju znanstvenici, psiholozi, empirijski filozofi itd. Zasljepljuje ih blještavi sjaj sunca, mjeseca, elektriciteta, itd., te poriču postojanje Boga pošto ističu svoje teorije i različite spekulacije o stvaranju, održavanju i uništenju svega što je materijalno.

Liječnik može poricati postojanje duše u psihološkoj, tjelesnoj građi osobenog bića, međutim, ne može oživjeti mrtvo tijelo, čak i ako čitav mehanizam tijela postoji i nakon smrti.Psiholog ozbiljno proučava psihološko stanje uma kao da je moždana masa sagrađena poput stroja u kojoj funkcionira um, međutim, u mrtvom tijelu psiholog ne može oživjeti to funkcioniranje uma. Ovo znanstveno proučavanje o kozmičkoj kreaciji i tjelesnoj građi kao nezavisnim od Boga predstavljaju samo razne intelektualne vježbe, ali na kraju krajeva su samo iluzija i ništa više. Sav takav napredak znanosti i znanja u sadašnjoj materijalnoj civilizaciji samo je djelovanje prekrivajućeg utjecaja iluzorne energije.

Iluzorna energija utječe na dva načina:

  1. Utjecajem prekrivanja (avaranatmika)
  2. Utjecajem bacanja (prakshepatmika)

Svojim utjecajem bacanja, baca živa bića u tminu neznanja, a utjecajem prekrivanja prekriva oči ljudi neznanjem o postojanju Vrhunskog Bića koje je prosvijetlilo uzvišeno osobeno živo biće, Brahmu.

Nitya-mukta i nitya-baddha

Živa bića sastavni su djelići Boga. Postoje dvije vrste živih bića:

  1. Nitya-mukta – to su vječno oslobođene duše koje su vječno zaokupljene izmjenjivanjem transcendentalne službe pune ljubavi s Bogom u Njegovom vječnom prebivalištu izvan očitovanih materijalnih stvorenih svjetova.
  2. Nitya-baddha – to su vječno uvjetovane duše (izraz “vječno” odnosi se zapravo u ovom kontekstu na termin “beskrajno dugo”). One su povjerene božjoj izvanjskoj energiji, mayi, radi popravljanja svog ratobornog stava prema Uzvišenom Ocu. Nitya-baddhe su vječno zaboravne na svoj odnos s Bogom kao sastavni djelići. Kao proizvodi materije obmanute su iluzornom energijom. Zaposlene su u pravljenju planova u materijalnom svijetu kako bi postale sretne, ali, kao što je gore spomenuto, božjom voljom su nakon određenog vremena uništeni i ti planovi i oni koji ih kreiraju.