Sigurno ste se puno puta našli u situaciji, a pogotovo u zadnje vrijeme, u kojoj ne možete shvatiti kako se osoba s kojom komunicirate jednostavno ne može složiti s vama iako se činilo tako očito da ste u pravu. I tada obično pitate osobu: Što je s tobom? Zar ne vidiš da sam u pravu? No, u pitanju su različite percepcije i na koji način naša vlastita percepcija oblikuje ono što se nama čini ispravno, a što krivo.
Vidjeti nešto iz drugačije perspektive može povećati našu svjesnost i omogućiti nam pronalaženje boljih rješenja, osobito ukoliko puno komunicirate s drugim ljudima u svom poslu ili privatnom životu. Ako promijenite način percipiranja neke stvari, ta stvar će se promijeniti. (Wayne Dyer)
Razlog nečijeg neslaganja s nama je u tome da druga osoba ima drugačiju percepciju na određenu stvar. Druga osoba to gleda kroz svoje naočale, kao i svi mi. Svi mi imamo svoje jedinstvene naočale kroz koje percipiramo svijet. One su filter koji čine naša vjerovanja, programi i koncepti koje mi držimo istinitima. No, važno je znati da oni nužno ne vrijede i za druge ljude. Ono što se nama čini istinito može za drugu osobu biti neistina, jer to ovisi o filterima te osobe. Ako se neka osoba primjerice ne slaže s vama oko nečega, pokušajte se zamisliti u koži te osobe… vjerojatno se također ne biste s time složili.
No, sudar različitih perspektiva ne mora nužno potjecati samo iz razgovora o tome da li je netko u pravu ili u krivu, da li je nešto crno ili bijelo. Vrlo često je to puno složenije. Gledano iz različitih perspektiva djelovanja, određena akcija može nam se činiti vrlo poželjna, ali s druge strane recimo opasna, možda i destruktivna, jer svaka akcija ima obje strane i svoje točke gledišta. Stoga, trebamo naći zbroj svih perspektiva, a zatim djelovati u njemu kako bi pronašli prikladno rješenje.
Vrlo često bojimo se vidjeti drugu perspektivu kako ne bismo izgubili argument ili još gore, kako ne bismo ispali nesposobni. No, prava vrijednost druge perspektive nalazi se u viđenju određene situacije puno šire i to nam omogućava da bolje odlučimo za sebe, ali i druge. Ključ je uključiti perspektivu druge strane, a što je također i bit win-win razmišljanja što može dovesti do istinskog rješenja umjesto običnog kompromisa.
Neki ljudi smatraju da je težnja za win-win situacijom opasna, jer možemo izgubiti prednost pa je bolje držati se isključivo svoje perspektive. No, takav stav će uvijek voditi upravo lose-win situaciji, jer će nas taj strah od gubitka prednosti tjerati upravo u takvu realnost. Win-win znači vidjeti perspektivu druge strane, prihvatiti je i onda pronaći rješenje najbolje za obje strane. Ponekad to zahtjeva hrabrost i odvažnost pokazati drugoj strani uvažavanje.
Kako vidjeti kroz naočale druge osobe? Najbolji način da to učinimo je empatijsko slušanje. To znači da slušamo drugu stranu i pokušamo vidjeti svijet kako ta osoba to vidi. To ne znači odricanje od svoje perspektive, već dodati još jednu točku gledišta. Ako to proširi naše gledište barem malo, čega se imamo bojati? Naprotiv, to je odlična stvar, jer će naša perspektiva nama biti puno jasnija.
Tek kada vidimo i shvatimo drugu stranu, tek tada će ona slušati nas. Kako Stephen Covey opisuje u svojoj knjizi “7 navika uspješnih ljudi”: Nastojte prvo shvatiti, a onda biti shvaćeni.
Pokušajte vidjeti svijet kroz oči drugih ljudi prije nego što ih prosudite. To naravno zvuči jednostavnije nego što jest, jer vidjeti njihove perspektive znači razumjeti njihove postupke, osjetiti njihove motive unutar vas. Naravno, to ne znači da se moramo slagati s drugom stranom, već razumijeti.
Proces osobnog rasta je također i proces širenja vlastitih perspektiva, a to znači biti svjestan puno dubljih značenja i uključiti puno više osim našeg kognitivnog dijela sebe.
quantumzona.com
