Samo je jedan siguran put što nas vraća k nama samima, to je put ljubavi, no ne ove ‘plastične’ ljubavi kakvu danas dajemo jedni drugima, već one iskonske, one ljubavi što je upalila iskru iz koje je nastao univerzum i sve u njemu.

Uvijek govori dobro o drugima…




Takva ljubav je mnogo više od emocije, ona je osnovno načelo postojanja, eliksir života.

Ljubav ili nedostatak iste jeste temelj svega što se događa u svijetu. Ljubav je nositelj svih uzvišenih kvaliteta življenja, a njen nedostatak jeste izvor svih tegoba i nevolja ovoga svijeta.

Temeljni oblik ljubavi jeste ljubav prema samome sebi, bez toga osnovnog vida ljubavi svaki drugi njen oblik biva nepotpun te u sebi nosi sjeme nesreće.

Čovjek koji nije istinski i duboko zaljubljen u sebe jeste nepotpun čovjek. Takav čovjek nikada nije u mogućnosti da bude potpuno sretan, potpuno zadovoljan, potpuno slobodan… Jer kada čovjek nema apsolutnu ljubav prema sebi, tada njemu sve je prijetnja; svaka pogrda, svaka kritika pa čak i krivi pogled neke osobe, sve to biva potencijalni okidač nezadovoljstva ili netrpeljivosti.

Osoba koja istinski voli sebe biva oslobođena ovih iracionalnih strahova, takvoj osobi tuđe mišljenje ili tuđa riječ (kritika, pogrda ) nikada ne mogu nanijeti ‘nutarnju bol’. Takva osoba također nije ovisna o tuđoj ljubavi jer samim time što ima ljubav za sebe ona prima i ljubav iz okoline, to je zakon reflekcije koji prevladava u životu, a koji nas uči da je život koji nam se događa uvijek odraz našega najdubljeg odnosa sa samim sobom.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Kako zavoljeti sebe

Svi mi volimo da vjerujemo kako volimo sebe, no da li je to uistinu tako !? Zapravo, to je veoma lako za provjeriti !

Da li ste ikada nešto nevoljko napravili, pa makar se radilo i o bezazlenoj sitnici, a samo zato kako bi zadržali nečije simpatije ili da bi bili prihvaćeni !?

Ako jeste, a velika je vjerovatnost da jeste, tada možete biti sigurni kako niste iskreni prema sebi. Sada se zapitajte; postoji li u iskrenoj ljubavi prostor za neiskrenost !? Zasigurno da ne !

Da bi bili u stanju sebi pružiti istinsku ljubav, prvo moramo naučiti biti iskreni prema sebi, a to je ono od čega čovječanstvo danas najviše bježi. U životu sagrađenom na lažima, iskrenost i istina postaju naša najveća prijetnja, nešto što nam prijeti oduzimanjem našeg identiteta. Istina je da čovjek danas jednostavno ne želi biti iskren prema sebi, jer iskrenost i zdrava samokritika ukazuju na neispravnost njegovih duboko ukorijenjenih navika.

Sve što čovjek želi jest da bude sretan, a sva sreća koju u životu pronalazi se nalazi u zadovoljstvima koja mu pružaju njegove navike. Upravo zbog toga čovjek veoma teško napušta svoje navike. No čovjek, bio on toga svjestan ili ne, jeste biće koje posjeduje sposobnost da osjeti duboko zadovoljstvo koje pak ne dolazi kao rezultat podražaja nekih od njegovih pet tjelesnih osjetila, no da bi to bilo moguće potrebno je osvještavanje dubljih nivoa postojanja, osim ovog materijalnoga kojemu smo se u potpunosti posvetili.

Dakle, kao što sam rekli, prvi korak na povratku ka sebi jeste iskrenost, ona je temelj razumijevanja koje nam je potrebno da uvidimo odakle izviru sve tegobe s kojima se kroz život susrećemo. Bez iskrenosti, naš se život pretvara u jednu veliku i nesnosnu laž, a upravo to je izvor onoga dubinskog osjećaja nezadovoljstva koje je konstantno prisutno u našem bivanju. Vjerujem da mnogi od vas znaju o kojem osjećaju govorim.  To je onaj osjećaj nepotpunosti koji je prisutan čak i onda kada se naše materijalne želje ostvaruju. Upravo taj osjećaj nas upozorava kako je u nama nešto ‘slomljeno’ i ‘iskrivljeno’, a to nešto je naša percepcija kroz koju doživljavamo sebe i svijet.

Uvijek govori dobro o drugima…




Kako bi istinski zavoljeli sebe ne preostaje nam ništa drugo već da sebe upoznamo, jer sve ovo što mislimo da o sebi znamo jesu samo informacije koje smo pokupili od okoline. Ako smo iskreni prema sebi, onda nam je jasno da u svojoj suštini mi nismo ono što pred javnost iznosimo, jer naša dijela i sve naše predstave bivaju vođeni strahom. To je otišlo toliko daleko da u čovjekovom ispoljavanju sebe nije ostalo skoro pa ništa slobode, sve je tek samo prilagođena gluma koja za ulogu ima to da nas drži podalje od neugodnosti koje su opet nametnute kroz razne društvene standarde.

Čini se kako danas čovjek sve čini za druge a opet ostaje u dubokom uvjerenju kako sve što čini on čini za sebe, u čemu opet prepoznajemo neiskrenost prema samome sebi. Danas se ide u salone ljepote, ne zato da bi bili lijepi sebi, već drugima. Lijepa kuća, lijep auto, lijepa odjeća i lijep partner su danas potrebni, ne za osobnu sreću, već za impresioniranje drugih. Dokaz je to da je čovjek, u svim lažima koje su potrebne da održavaju određeni identitet, izgubio sebe.

Našu vrijednost ne određuju tuđe prosudbe niti ikakvi društveni standardi, naša vrijednost je naše samo postojanje koje ničim ne može biti smanjeno niti uvećano. Smisao života nije u dostizanju svjetovnoga bogatstva niti slave, smisao života je u dostizanju slobode koja proizlazi iz ljubavi prema sebi.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Stoga, moja preporuka je da zaboravite sve što znate o sebi i o životu te da krenete iz početka, jer to je jedini način da upoznate pravoga sebe. Nikada ne određujte svoje mogućnosti na osnovu tuđih uvjerenja, i nikada ne odustajte zbog nečega samo zato jer su svi drugi odustali. Vaša zadaća je da budete posebni, da budete unikatni i svoji, a ne da slijedite druge i na taj način postanete dio izvještačene mase.

Da bi uspjeli u tome vi morate da izađete iz okvira nacionalnosti, religija i svih drugih opredijeljenosti koje je okolina oko vas sazdala. Vi ste mnogo više od kulture i tradicije kojoj mislite da pripadate, vaše postojanje nadmašuje sve društvene okvire, a opet vi ste sebe u potpunosti podredili društvu i njegovim iskrivljenim vrijednostima.

Vrijeme je da napustite laži i krenete da živite sebe !

Namaste

Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.com

Pratite Vitae Est i na Facebook stranici

Prethodna objavaProvjerite krase li i vas odlike mentalno jakih ljudi – EVO 9 znakova!
Slijedeća objavaOčekivanja i pripadajuće zamke
Anđelko Katinić
Ono što je obilježilo moj život je višegodišnja ovisnot o drogama u koju sam upao još kao vrlo mlad, sa tek 14 godina. To je bio moj život narednih 7 godina, bez ikakvoga cilja i svrhe u svome životu. U tome periodu nisam niti znao za pojam Duhovnost, za mene je sve to bila fantazija. No onda se događa preokret u mome život, u ljeto 2007. godine imao sam iskustvo blisko smrti, koje se dogodilo kao posljedica totalne iscrpljenosti moga tijela. Ležeći u bolnici u Slavonskome Brodu doživjeo sam nevjerovatno iskustvo koje je zauvijek promijenilo mene i moj život, tu noć za moju Svijest nije bilo granica, sve barijere su bile porušene i imao sam uvid u postojanje drugih dimenzija, spoznao sam beskonačnost postojanja i komunicirao sa najčistijim oblikom svoje Svjesnosti, to jest sa svojom Dušom. To ljeto u bolnici ja sam umro prije smrti i ponovno se rodio kao sasvim nova osoba. Kroz svoje tekstove pokušavam iznijeti spoznaje koje pronalazim unutar sebe sa nadom da koriste na dobrobit onima koji ih čitaju.Namaste

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.