Pravi oprost mora doći iz srca. Opraštanjem ćemo biti oslobođeni otrova mržnje. Znamo da će i nama, ako oprostimo, biti oprošteno. I zato se trebamo moliti da budemo oslobođeni tog tereta mržnje.
Da bi ostvarili miran um i harmoniju u našem životu, najvažnije je da naučimo opraštati. Čak su i zdravstvene ankete pokazale da nam ljutnja, mržnja i osvetoljubivost mogu uništiti svaki aspekt života.
Međutim, ponekad nam se dogodi da nam netko nanese toliko boli da čak i kad oprostimo toj osobi, sjećanje na incident s njom nam se neprestano vraća. Želimo toj osobi oprostiti u potpunosti, ali smo na neki način bespomoćni.
Kako se nositi s tom situacijom?
Pravi oprost mora doći iz srca. Na počeku možete oprostiti na površinskom nivou, jer da bi pravi oprost iz srca došao potrebno je neko vrijeme. Ako nam je iskustvo bilo traumatično, može proći i dugo vremena.
Ali trebamo imati želju istinski oprostiti, trebamo imati tu molitvu. Bog razumije naše namjere i molitve čak iako trenutno nemamo snage ili sposobnost da to učinimo.
U Bhagavad-giti, Šri Krišna govori da tko god želi uzeti Njegovo utočište, On toj osobi štiti ono što ima i daje ono što nedostaje. Mi sami nemamo snagu opraštanja, ali znamo da je ispravno to učiniti.
Znamo da ćemo opraštanjem biti oslobođeni otrova mržnje. Znamo da će i nama, ako oprostimo, biti oprošteno. I zato se trebamo moliti da budemo oslobođeni tog tereta mržnje.
Trebamo se moliti Bogu za tu snagu, trebamo otići do svete osobe i otvoriti joj svoje srce i zamoliti je da nam pomogne, trebamo pokušati očistiti svoje srce slaveći božja imena i meditirajući na Njega.
Tada će nam pomoć i doći.
