Zašto ljudi skrivaju ljubav, a tako otvoreno pokazuju mržnju? Zašto smo toliko u strahu? Udaljeni od vlastitog jastva što ljubav i je?
Kako nam može biti lakše mrziti? Skrivati se iza maske ogorčenosti? Što imamo od toga? Ne shvaćamo da to nije istinska sreća, već si kupujemo trenutke ispunjenosti jer ispunjeni nismo. Svjetlost ispunjava svjetlošću, tama tamom, ipak, jedna šibica je dovoljna da osvijetli sobu prepunu tame. Ti budi ta šibica.
Došlo je vrijeme rasta, došlo je vrijeme promjene. Vidjeli smo toliko pokazatelja i uvijek ih besramno ignorirali. Ah ta narcisoidnost naša. No, ovaj put je drugačije, ljudi su suočeni sami sa sobom i ne mogu nigdje. Razbistriti će nam se malo neke stvari u glavi i iz cijele ove situacije možemo izvući jako dobre lekcije, energije usmjeriti u bolje stvari. Zamislite samo kada bi svaka jedinka jednom dnevno učinila dobru stvar, čin ljubaznosti i suosjećanja naspram druge osobe, kolika bi li to već samo promjena bila?
Ubrzo će doći dani kada će barem nekolicina više pokazivati ljubav, negoli mržnju i samo to je već evolucija. Gradimo bolju budućnost za naraštaje naše. Neka ljubav bude njihovo nasljeđe.
Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079
