“Vaš razum i vaša strast su kormilo i jedra vaše duše koja plovi. Ukoliko su vaše kormilo ili vaša jedra polomljena, možete jedino plutati i lutati, ili stajati nepokretno usred mora. Jer razum, ukoliko vlada sam, ograničava snagu, a strast, zanemarena i bez nadzora, je plamen koji gori prema svom vlastitom uništenju.
Stoga dozvolite svojoj duši da uzvisi vaš razum do visina strasti, tako da može pjevati. I neka upravlja vašom strašću s razumom, tako da vaša strast može živjeti kroz svoje svakodnevno uskrsnuće i poput feniksa izdići se iznad vlastitog pepela.” – Kahlil Gibran
U našem društvu, osobito zapadnom društvu, emocije se često smatraju “neracionalnim” i minimalno korisnim. Za mnoge ljude, emocije jednostavno nemaju smisla jer nisu “praktične” ili “učinkovite”.
Kao osoba s INTJ karakterom, empat i učitelj mnogih visoko osjetljivih ljudi, mogu vam reći da uopće nema ničeg iracionalnog u emocijama.
Zapravo, racionalnost je samo jedna od značajki naših višedimenzionalnih ljudskih psiha. Kultiviranjem racionalnosti i njenim vrednovanjem iznad svih drugih svojstava, naše društvo je u suštini potaknulo unutarnje sukobe i međuljudsku neravnotežu, što dovodi do kulturalnog propadanja.
Iako ne odabiremo svjesno emocionalne reakcije, to ne čini emocije nerazumnim; to ih čini samo nenamjernim.
Možete li zamisliti da u društvu postoje samo nepristrani i čisto logični članovi u području vlade, poslovanja, religije ili obrazovanja? Već smo vidjeli neke od posljedica emocionalnog zatvora u tim područjima u vijestima nedavno.
“Emocionalna inteligencija” jednako je važna kao bilo koja od ostalih višestrukih inteligencija koje posjedujemo, uključujući naš intelekt, maštu, percepciju, prirodne i glazbene aspekte, da spomenemo neke od njih.
Bez živosti koje emocije donose u naše živote, brzo bismo izgorjeli kao ljudi. Zapravo, bez emocija, uopće ne bismo bili ljudi. Zato je zabrinjavajuće kada postavljamo pitanja poput “Zašto sam tako emocionalan?”
Naše emocije postoje s razlogom. Kad ih istinski slušamo, pronalazimo nevjerojatnu skrivenu mudrost ispod svake od njih. U ovom članku želim vam pomoći da naučite kako cijeniti svoje osjećaje u svijetu koji vas odvraća od osjećaja.
Kako vam emocije pomažu da produbite vaš odnos s vašim postojanjem
Bez obzira na to jesu li pozitivne ili negativne, emocije nisu iskustva koja odabiremo. One se događaju bez ikakvog planiranja, zbog promijenjenih odnosa koje imamo međusobno i sami sa sobom, uzrokuju da postanemo neuravnoteženi.
Međutim, mudrost koja se nalazi u našim emocijama može nam pomoći da oporavimo našu izvornu ravnotežu, te da popravimo ili potpuno obnovimo naš svijet.
Naše emocije pomažu nam da produbimo naš odnos s postojanjem jer nam daju smjernice u obliku otkrivenja. Na primjer, one emocije koje nazivamo “negativnim” emocijama (ljutnja ili tuga) pružaju nam vodstvo kada nešto nije u redu, kada se nešto treba promijeniti ili poboljšati.
S druge strane, “pozitivna” emocija je utjelovljenje ili izraz zahvalnosti koju osjećate kada se nešto dobro dogodi u vašem životu.
Emocije su katalizatori djelovanja koji nas motiviraju ili koji unose promjene kako bi se obnovila naša izgubljena ravnoteža.
Kako koristiti samopropitkivanje da shvatimo skrivene poruke emocija
Kada nas nadvladaju strasne emocije koje nas zasljepljuju svojim intenzitetom, teško ih je cijeniti ili ih gledati kao vodiče. Zato je balansiranje naših srca s umom tako važno.
Suprotno popularnom uvjerenju, razum i racionalnost nisu neprijatelji emocija. U stvari, racionalnost upotpunuje emocije pomažući im da postanu uravnotežene, kako je Kahlil Gibran lijepo opisao u početnim riječima ovog članka.
U nastavku se nalaze pitanja koja vam mogu pomoći istražiti značenja i poruke koje se kriju iza vaših emocija i ono što one moraju podijeliti s vama:
Kada ste ljuti, zapitajte se:
- Koje je moje vjerovanje kada se radi o odnosu drugih ljudi prema meni? Kako se drugi trebaju odnositi prema meni?
- Kako bi se trebao odnositi prema toj osobi ili mjestu?
- Što nije u redu sa svijetom po mom mišljenju?
- Pridonosim li na neki način ovom problemu i ako pridonosim, što mogu učiniti da to zaustavim?
Kada ste tužni, zapitajte se:
- Što sam izgubio ili se bojim da ću izgubiti, što volim, cijenim ili želim?
- Postoji li nešto što mogu učiniti kako bih spriječio gubitak?
- Ako ne postoji, kako mogu dopustiti da u potpunosti odbolujem ovaj gubitak?
- Što moja izgubljena ljubav ili želja govori o meni?
Kad osjećate sram, zapitajte se:
- Što se očekivalo od mene i što očekujem od sebe?
- Koje su moje istinske vrijednosti, za koje osjećam da sam svjesno ili nesvjesno prekršio?
- Hoću li ponovno učiniti ono što sam učinio ako sam svjestan posljedica mojih postupaka?
- Mogu li ispraviti stvari i ako da, kako?
Kada ste sretni, zapitajte se:
- Čini li ono što osjećam moj svijet boljim ili potpunijim?
- Što mi svakodnevno donosi najveću radost mom životu?
- Što govore odgovori na ova dva pitanja o tome tko sam ja i koje su moje vrijednosti?
- Koji je najbolji način da izrazim i slavim ono za što osjećam da donosi veliku radost mom životu?
Kada se bojite, zapitajte se:
- Što smatram opasnim i zbog čega to moram izbjeći?
- Postoji li nešto što mogu učiniti kako bih zaštitio sebe ili druge?
- Koji stupanj straha mogu podnijeti na putu ostvarenja mojih ciljeva?
- Postoji li istinska sigurnost u životu? Ako je tako, koje vještine ili resurse trebam kako bih se brinuo o sebi i svojim voljenima?
U idealnom slučaju, doći ćete do vlastitih pitanja koja će odgovarati vašoj određenoj prepreci, ali ova su pitanja dobro mjesto za početak.
Samopropitivanje je korisno jer nam pomaže otkriti i razumjeti osobna uvjerenja i stavove koje nosimo, kao i kulturne konvencije i socijalne uvjete koji utječu na to kako se osjećamo.
Ponekad možemo smatrati da su uvjerenja koja utječu na naše osjećaje pogrešna, a ponekad možemo osjećati potvrdu. Stvar je u tome što će vam samopropitkivanje pomoći da naučite dovoljno o sebi kako biste njegovali uravnotežene unutarnje i vanjske odnose reagiranjem na zdrav način.
Proces emocionalne asimilacije od 4 koraka
Većina nas nikad ne nauči kako prihvatiti svoje emocije na načine koji će služiti nama i drugima. Emocije su način na koji naša Duša komunicira s nama.
Evo vrlo jednostavnog procesa od četiri koraka koji će obogatiti vaš život i koji će omogućiti da emocije prođu kroz vas i da ostave tragove mudrosti, poput grumenja zlata na dnu rijeke:
1. Dopustite sebi da temeljito doživite sirovu emociju
Počnite tako da to fizički osjećate, uistinu utjelovite tu emociju i dopustite da se izrazi kroz vas. Koji zvuk želi napraviti? Koji pokret, držanje ili gesta je najbolje opisuje?
Nemojte je cenzurirati, umjesto toga, dopustite da se pojavi i da izađe u svom najsirovijem obliku.
2. Što vam ta emocija pokušava reći?
Nakon što ste je utjelovili i izrazili, sada je možete istražiti, bez ikakvog samoosuđivanja, što točno te emocije pokušavaju reći o vama; o vašim vrijednostima, uvjerenjima, potrebama, željama, očekivanjima, stavovima, itd.
3. Kako se možete ponašati s obzirom na ovu emocionalnu poruku?
Nakon što ste izrazili i istražili emocije, možete početi djelovati na temelju onoga što ste naučili iz ove emocije.
Postoji li još nešto što možete učiniti kako biste ponovo uspostavili ravnotežu u svijetu (npr. oprostiti osobi koja vas čini depresivnima ili učiti da budete uporniji) ili postoji li način na koji možete podijeliti svoje emocije s drugima i proslaviti radost koju osjećate?
4. Nakon što je emocija izražena, istražena i shvaćena, možete je asimilirati
Asimilacija emocije je spor proces koji će se ostvariti tek nakon smrti. Tek kada se emocionalna prašina slegne, možete uistinu naučiti vrijednost koju je emocija donijela u naš život.
Često se kritiziramo zbog izražavanja emocija i osjećanja krivnje ili neugodnosti kada osjećamo snažne senzacije, ali emocije su vitalni dijelovi života. Susrećem mnoge ljude koji me pitaju: “Zašto sam tako emocionalan … što nije u redu sa mnom?”, a odgovor je uvijek “ništa!”
Normalno je doživjeti mnoge emocije, ali je abnormalno potisnuti ih ili pretvarati se da one ne postoje. Također je štetno upuštati se u emocionalnu dramu bez da obratimo pozornost na skrivene poruke koje se nalaze u svakoj emociji.
Kada možemo primijeniti samopropitkivanje na naše emocije, otkrivamo da osjećaji dodaju još jedan dio našoj unutrašnjoj zagonetki i putu ka cjelovitijem i autentičnom jastvu.
Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
