Widget not in any sidebars
Neka razdoblja našeg rasta su toliko zbunjujuća da uopće ne prepoznajemo da se događa rast. Možemo se osjećati neprijateljski ili ljutiti, sramni i histerični, ili se možemo osjećati depresivno.
Nikada nam ne bi palo na pamet, osim ako nismo naišli na knjigu ili na osobu koja bi nam to objasnila, da smo zapravo u procesu promjene, da smo rastemo i postajemo veći, duhovno, nego što smo bili prije.
Kad god odrastamo, mi to na neki način osjećamo, kao što mlado sjeme mora osjetiti težinu i inertnost zemlje dok nastoji izaći iz svoje ljuske na putu da postane biljka.
Često je osjećaj sve osim ugodan. Ali ono što je najviše neugodno je da ne znamo što se događa. Ona duga razdoblja kada se čini da nešto unutar čeka, drži dah, nesigurno u odluci koji bi trebao biti sljedeći korak, na kraju postaju razdoblja koja čekamo, jer u tim razdobljima shvaćamo da se pripremamo za sljedeću fazu našeg života i da će se po svemu sudeći, otkriti nova razina naše osobnosti.
~ Alice Walker,
Living by the Word