Život je poučna igra prepuna odluka i izazova. Nije fer da se dugo ljutimo zato što ponekad gubimo. Nije fer da se vječno sažalijevamo i tvrdoglavo odlučimo biti nesretni. Ne, nije u redu ni prema nama ni prema našim suigračima.
Normalno je osjećati cijeli spektar različitih osjećaja jer životne valute nisu samo sreća, ushićenje, ljubav , radost…, već i tuga, patnja, bol, ljutnja, tjeskoba… Normalno i zdravo je osjećati sve valute, ali one koje nam razaraju dušu i slamaju srce treba s vremenom pustiti, a ne njegovati. Ne smijemo na njihovim temeljima graditi svoj život.
Osobno, puno puta sam osjećala da gubim, puno sam puta dotakla dno i svi su mi drugi bili krivi. Prava istina je da zapravo nitko nije bio kriv pa nisam ni ja bila kriva zbog loših događaja, ali shvatila sam da sam bila kriva zbog svojih nekih negativnih osjećaja. Predugo sam bila ljuta na cijeli svijet, predugo sam zamjerala, na sve životne prilike imala sam već unaprijed pripremljen odgovor: „NE!“. Naravno, nova vrata u mom životu nisu se otvarala, a frustracija u meni sve je više rasla. Očekivala sam promjenu na bolje svaki dan, ali nisam se sjetila pustiti negativne osjećaje.
Ti negativni osjećaji stvorili su tmuran život i tmuran svijet u kojem sam zaglavila. Nakon što sam napokon shvatila da sve kreće od mene, odlučila sam samo tako odbaciti sve negativnosti i jednostavno početi samo voljeti. Prvo sam zavoljela sebe, a kad je ta ljubav ispunila cijelu mene počela se prelijevati na vanjski svijet i druge oko mene. Sve je opet postalo lijepo, prekrasno. Stari problemi još su uvijek tu, ali ja sam se promijenila i sada više te događaje ne doživljavam kao probleme, već samo kao putokaze prema pravom životnom putu.