Noću spavamo i zaboravljamo naš posao od toga dana. Postajemo potpuno druga osoba, zaboravljajući naše “dnevno” tijelo koje tako nepokretno leži na krevetu. A onda opet, kada svane drugi dan, mi zaboravljamo što se desilo prethodne noći. Zaboravljamo naše “noćno” tijelo, naš noćni život. Svatko od nas posjeduje takvo iskustvo. Slično tome, mi samo mijenjamo ova naša tijela iz život u život…
Koji su to uvjetovani odgovori koje nam pruža zbunjeni razum? Iako su uvjetovani odgovori u svojoj vanjštini raznoliki, mogu se podijeliti u dvije kategorije:
1. Jnana (čit. gjana) ili znanje
2. Karma ili aktivnosti
Jnana i karma
Ako čisto mišljenje dođe u doticaj s materijalnim pojavama, preobražava se u uvjetovani racionalizam proizvodeći tako različite doktrine.
Jnana (gjana) ili znanje vizualna je sposobnost duše da razlikuje vječno od privremenih objekata. U svojoj sintetičkoj funkciji jnana ostaje pri svojstvu materije, pri čemu objavljuje njezinu bespočetnost i univerzalnu prvotnost. Na drugoj strani, jnana analitički ujedinjuje postojanje materije i postavlja doktrinu bezličnog brahmana, duha, bez ijedne odlike.
Druga kategorija, zvana karma, bezbožna je sposobnost pale duše da kultivira materijalno zajedništvo pomoću grubog tijela.
U svezi s jnanom, zbunjeni razum pronalazi ili otkriva različite stvari pojavnog svijeta na mentalnoj razini i tada ih, u svezi s karmom, fizički preobražava u djelo. Na primjer, kada je u duhu nekih izumitelja otkriven ključ za izumom željeznice, desilo se to posredstvom mišljenja pomiješanog sa znanjem (jnana-misra-yuktah). Kada je ova ideja preobražena u djelo, desilo se to strojogradnjom, znanjem pomiješanim s djelovanjem (karma-misra-yuktah). Takve djelatnosti, kao spomenuta strojogradnja, predstavljaju prave objekte za zbunjeno mišljenje, no duhovni se principi ne nalaze u njegovom području djelovanja.
Grubo i suptilno tijelo
Podsjetimo se, “sve je san”, tvrde nam Vede. Ovaj pojavni svijet stvoren je sanjanjem Maha-Vishnua, inkarnacije Boga u materijalnom svijetu. Taj transcendentalni san naziva se yoga-nidra. Kada duša, jiva-atma, poželi oponašati Boga, ona biva stavljena u ovu Zemlju snova ili materijalnu kreaciju. Tako duša u dodiru s prirodnim silama, gunama, razvija svoje suptilno i grubo materijalno tijelo. U ovom svijetu snova ljudi pokušavaju nagomilati svoje obilje: automobil, kuća, bazen, dobar položaj u društvu, veliki bankovni račun, samo su neke od bezbrojnih želja koje duša želi ostvariti i tako uživati u osjetilima u ovoj iluzornoj Zemlji snova.
Noću spavamo i zaboravljamo naš posao od toga dana. Postajemo potpuno druga osoba, zaboravljajući naše “dnevno” tijelo koje tako nepokretno leži na krevetu. A onda opet, kada svane drugi dan, mi zaboravljamo što se desilo prethodne noći. Zaboravljamo naše “noćno” tijelo, naš noćni život. Svatko od nas posjeduje takvo iskustvo. Slično tome, mi samo mijenjamo ova naša tijela iz život u život i to zaboravljamo kao što danju ili noću zaboravljamo svoju dnevnu ili noćnu egzistenciju.
Grubo tijelo leži nepokretno na krevetu dok suptilno tijelo odvodi dušu u Zemlju snova u kojoj proživljavamo potpuno novu stvarnost.
Suptilno tijelo (um, inteligencija, lažni ego) vozilo je koje noću odnosi dušu u Zemlju snova.
Grubo tijelo (zemlja, voda, vatra, zrak i eter) vozilo je koje danju odnosi dušu u Zemlju snova.
Smrt predstavlja napuštanje grubog tijela ili vozila i putovanje suptilnog tijela u potragu za novim grubim tijelom između 8.400.000 vrsta živih bića. Tako duša putuje ovim materijalnim svijetom. No, ukoliko se oslobodi ovog suptilnog tijela, tada ona postaje slobodna i dostiže spiritualno tijelo s kojim se ponovno vraća u svoju pravu egistenciju – spiritualni svijet.
Uvjetovanost duše
Ovo grubo i suptilno tijelo, nalik su našoj odjeći. Kaput, sako, hlače i cipele su baš poput grubog tijela, a naše donje rublje poput suptilnog tijela. Baš kao što danju oblačimo gornju odjeću, a noću pidžamu, isto tako za dnevni san oblačimo grubo tijelo, a za noćni suptilno. Dakle, grubi materijalni elementi čine grubo tijelo, a suptilni, također još uvijek materijalni elementi, grade suptilno tijelo. I kada se jedan san završi, mi ulazimo u drugi i tako u svakom od pojedinih snova identificiramo se s tijelom, te proizvodima tijela kao što su žena, djeca, rođaci, prijatelji… Na ovaj način sanjamo iz života u život – ponekad kao ljudska bića, ponekad kao zvijeri, insekti, drveće, bilje, itd. Tako se evolucijski proces odvija prolaskom duše kroz različite životne vrste.
Sada dolazimo do ključnog pitanja u ovom poglavlju – tko to sanja? Odgovor je – duša. Kada se duša ponovno vrati na svoju spiritualnu razinu i prestane sanjati, ta razina svjesnosti naziva se svjesnost Boga. Ono što proživljavamo u različitim tijelima nije ništa drugo doli san. Mi hodamo, letimo, plivamo te stvaramo naša mala kraljevstva poput djece koja grade svoje kule od pijeska. No, svi znamo što se događa s tim kulama kada naiđe plima.
Zbog uvjetovanosti gunama (tri suptilne prirodne sile; neznanje, strast i vrlina), naša svjesnost postaje zagađena materijalnim poimanjem stvarnosti i tako se dijeli na budnu, polubudnu svjesnost i stanje dubokog sna. Za vrijeme našeg sna ili stanja u kojem smo budni, inteligencija stvara različite situacije. Pod utjecajem zagađene inteligencije duša zamišlja neku djelatnost i jednostavno oponaša ativnosti i posljedice njene inteligencije. Vrijeme koje percipiramo kao prošlost, sadašnjost i budućnost, isto tako samo je san budući da je vrijeme u spiritualnom svijetu vječna sadašnjost.
Veliki vaishnavski svetac, Shrila Bhaktivinoda Thakura (1838-1914.), napominje kako materijalna sreća nalikuje čovjeku kojeg nose valovi oceana. Ponekad ga potope na dno a ponekad ga izbace na površinu. U situaciji dok smo na površini mi mislimo kako smo sretni i kako uživamo produkte ovog pojavnog svijeta. Ponekad sanjamo noću kako posjedujemo ogromno bogatstvo kojeg čine tisuće dragulja, safira, bisera, dijamanata i drugog dragog kamenja. No kada se probudimo, gdje je ono nestalo? Naravno, mi možemo zaraditi u našem životu nešto novca, no kada umremo sve opet nestaje. Samo ukoliko se stvarno duhovno probudimo, nestat će svi naši dnevni i materijalni snovi.
Zašto mi prihvaćamo dnevni san kao stvarnost, a noćni san kao iluziju? Zar samo zato što je dnevni san nešto duži od noćnog sna? No, to prihvaćanje za istinu jednog ili drugog sna obična je iluzija. Ipak, čak i u ovom snu postoji mogućnost realiziranja duhovne razine, transcendencije. Za to nam mogu služiti Vede koje nas pokušavaju ohrabriti da iskoristimo blagodat posjedovanja ljudskog tijela. Bez njihovih dragocjenih uputa nikada ne bismo bili u mogućnosti svojim vlastitim nastojanjima probuditi se iz ovog materijalnog sna i zauvijek napustiti ovu iluzornu Zemlju snova. Iskoristimo stoga savjete koje nam one pružaju.
