Nema potrebe nikome željeti zlo: tko god vas je povrijedio zapravo je već poprilično zabrljao.
Nikada nekome ne poželi zlo. To nisi ti.
Ako su te natjerali da patiš, to znači da oni pate iznutra.
Poželi im iscjeljenje. To je ono što im treba. — Najwa zebian
Kad nam je učinjena nepravda, kad se netko jako loše ponaša prema nama, želimo da se pravda zadovolji: dobrim ili lošim putem. A kad se krivo ne popravi, instinkt se iznutra digne i brzo bi primatelju poslali koju lošu misao, zajedno s “računom”.
Naš razum može biti pomućen ogorčenošću ili zavišću i tako riskiramo prijeći na stranu loših: onih koji, zaslijepljeni žeđu za osvetom, ne žele tražiti pravdu (koja etimološki gledano predstavlja moralnu vrlinu jer poštuje dužnost i pravo u sebi i u drugima), već jednostavno želi zlo, činiti zlo.
Zbog toga je u slučaju spora uvijek potrebna intervencija treće strane jer strane uključene u spor nisu sposobne donijeti objektivnu prosudbu.
Što to znači za vas? Pokušavajući popraviti učinjenu nepravdu, riskirate izostavljanje važnih aspekata situacije koji bi cjelokupnoj slici mogli dati potpuno drugačije značenje.
Podrijetlo zloće
Što tjera osobu da se loše ponaša ili naudi drugoj osobi? Skrivaju li se ljudi sa zlim sjemenom koje niče nasumično? Odakle dolazi zlo?
U principu bi se moglo reći da zloća ima dva roditelja: neznanje i patnju.
1. Neznanje
U svojoj knjizi Znanost o zlu – Empatija i podrijetlo okrutnosti, Simon Baron-Cohen, profesor razvojne psihopatologije na Odsjeku za psihijatriju i eksperimentalnu psihologiju Sveučilišta u Cambridgeu, navodi da okrutnost nastaje tamo gdje nema empatije, dakle kod ljudi koji nisu u stanju u potpunosti razumjeti stanje uma drugih, osjetiti njihovu bol.
Dakle, ovaj nedostatak empatije, ovo ignoriranje osjećaja drugog dovodi do zlonamjernih djela: neosjećanje boli drugoga empatički govoreći sprječava me da shvatim težinu svojih postupaka, jer ja to ne doživljavam sam i stoga nije dio mog svijeta.
Empatija je možda ono što nas čini istinski ljudima, u najplemenitijem smislu riječi, ona je poput vrata koja se otvaraju u svijet drugih, to je ono što nam omogućuje da hodamo tuđim stopama, da ih dubinski razumijemo, dotaknemo srca ljudi.
Tko ne poznaje empatiju, usamljen je: sam je na svijetu i u svom svijetu.
Da smo strojevi ne bi bilo razlike, ali mi smo ljudi od krvi i mesa, sazdani od emocija, snova, nada, kojima je potreban kontakt, pravi i autentični ljudski kontakt da bi živjeli.
A ako ljudi koji drugima nanose zlo ne mogu ostvariti taj kontakt, ne mogu dotaknuti ni srce ni živu dušu, gotovo bi mogli reći da su oni najnesretniji: oni su poput usnulih bića zatočenici svojih noćnih mora, s otegotna okolnost je što ih nitko nikada neće doći probuditi.
2. Patnja
Mnogi postupaju loše iz straha: straha da će izgubiti nešto do čega im je stalo ili straha da će primiti nešto loše i/ili bolno što bi poremetilo njihovu unutarnju ravnotežu.
Ta dinamika zapravo predstavlja strukturu kazne: pozitivna kazna u kojoj se početnoj situaciji dodaje nešto neželjeno; negativna kazna u kojoj se oduzima neki izvor pozitivnog osjećaja ili zadovoljstva.
Iza nekih nepravednih postupaka stoji, dakle, drevni strah od kazne i patnje koja iz toga proizlazi pa se taj nepravedni čin, apsurdno, doživljava kao pokušaj da se izbjegne neka kazna.
Ljudski um je vrlo kompliciran i nejasan: u nadi da će izbjeći trpljenje (često izmišljene), osobe su u stanju počiniti stvarnu štetu drugim ljudima.
Što možete učiniti ako netko čini da patite
Prije svega, u slučajevima kada se netko loše ponio prema vama, iznesite svoje razloge, nemojte šutjeti pred nepravdom; ovo će vam u početku pomoći da spriječite stvaranje mjehura ljutnje koji bi vam mogao pokvariti dane i noći jer znamo: uvijek prije spavanja razmišljate o tome što biste nekome htjeli reći.
Zatim, predlažem da napravite korak unatrag i sagledate situaciju iz šire perspektive, ovo služi isključivo vama: da promatrate činjenice s više objektivnosti, da bolje razumijete kako ljudsko biće funkcionira, ali prije svega to će vam pomoći da razvijete puno iskustvo da je dovoljno prepoznati lošu situaciju prije nego što se pretrpi šteta.
Napravite korak unatrag i pokušajte razumjeti razloge koji su gurnuli drugu osobu da se tako ponaša prema vama. To ne znači da morate izbrisati iz sjećanja ono kroz što vas je progurao, već će vam jednostavno omogućiti da njegove postupke stavite u kontekst. Vi sada, kao empatična osoba, koristite ono zbog čega se obično osjećate loše kao alat u svoju korist.
Sada možete koristiti svoju empatiju da tu osobu vidite kao ljudsko biće sa svojim nedostacima, strahovima, patnjom, a ne više kao neprijatelja.
Nema potrebe nikome željeti zlo: tko god vas je povrijedio zapravo je već poprilično zabrljao.
Sandra Saporito
ATMA/eticamente/Pripremila: Suzana Dulčić
