Naše vrijeme na ovom svijetu je kratko, ali je dovoljno dugo ako ga možemo maksimalno iskoristiti, ako živimo u skladu sa svojim vrijednostima i pokušavamo rasti kao ljudi polazeći od svijesti o tome tko smo i što radimo. Najveći gubitak nije kada umremo, već kada propustimo priliku da živimo u potpunosti.
Aldous Huxley je rekao da “činjenice ne prestaju postojati samo zato što ih ignoriramo”. Doista, ne željeti vidjeti stvarnost ne znači da su stvari drugačije. Suprotno tome, prihvaćanje stvarnosti, čak i ako ona može boljeti, daje nam priliku da se prilagodimo. No, neke od ovih bolnih istina prebrzo se zaborave.
Nije važno imate li malo ili mnogo životnih iskustava. Sigurno ste u nekom trenutku bili prisiljeni naučiti važnu lekciju na bolan način, bilo izravno ili neizravno. Ponekad se moramo prisjetiti istina koje smo naučili na teži način ili promatrajući kako su naši voljeni patili.
Ne radi se o životu u strahu, ali ni o ponašanju kao da je život vječan ili kao da zauvijek možemo uživati u onome što imamo danas. Istina može boljeti, ali nam također može pomoći da ostanemo čvrsto na zemlji i, prije svega, da uživamo u sadašnjosti punim plućima.
1. Biti zauzet ne znači nužno biti produktivan
Svi mi moramo ili bismo barem trebali imati cilj u životu. Naši ciljevi zahtijevaju predanost i trud. Biti produktivan znači raditi na tim ciljevima. Zbog toga ne smijemo zaboraviti da raditi nešto ne znači da nas rad približava onome što želimo.
Mnogi ljudi provode dan radeći stvari, puneći svoj kalendar aktivnostima, provodeći sate ispred računala ili elektroničkih uređaja. No, da bi se postigao cilj, nije potrebno učiniti puno, već učiniti ono što je korisno.
Problem je u tome što je obično ono što je potrebno vrlo teško i komplicirano, a lakše je nositi se s nečim drugim što se može identificirati kao nešto slično.
Ako imate cilj u životu, morate biti istinski produktivni, razmisliti o tome što trebate učiniti i učiniti to učinkovito.
Raspitivati se o tome kako nešto učiniti, planirati svoju budućnost, razgovarati o tome što biste željeli učiniti ili stvoriti nešto da biste razumjeli kako bi to moglo biti u redu je tijekom prve faze, ali ako želite ići daleko, morate otići korak dalje.
Uostalom, ono što je stvarno važno nije ono što ste učinili da nešto dobijete, već ono što ste stvarno postigli. Nije važno koliko ste pokušavali, koliko sati ste uložili, koliko novca ste potrošili ili koliko ste o tome razgovarali i koliko ste o tome razmišljali. Prestanite djelovati samo za jednostavnu svrhu i počnite biti svjesni i odgovorni za svoje vrijeme i postupke.
2. Svim uspjesima prethode neki neuspjesi
Ljudski je griješiti i to je jedna od najvažnijih istina koje postoje. Neke su pogreške neizbježne, druge se jednostavno dogode jer niste uzeli u obzir neke čimbenike za koje ste mislili da su nevažni ili ih jednostavno niste identificirali. Nije važno. Iskorištavanjem svojih pogrešaka možete naučiti vitalne lekcije koje nećete naći nigdje drugdje.
Kada učite iz svojih pogrešaka, postoji prilika da naučite kako se poboljšati. Pravi neuspjeh dolazi tek kada krivite sebe i držite se za ono što ste učinili, jer je upravo to ono što vas sprječava da idete naprijed.
Da biste učili iz pogreške, trebate si oprostiti, ne sramiti se i staviti činjenice na vagu. Svi veliki ljudi su doživjeli neuspjeh. Ako ne odustanete, ništa nije izgubljeno.
Razlika između majstora i šegrta je u tome koliko su puta zakazali: majstor je mnogo češće zakazao. Što više pogrešaka napravite, to ćete imati više prilika za učenje, a time i više znanja koje ćete steći.
3. Život je kratak
Prosječni životni vijek ljudi je nešto više od 80 godina. U nekim dijelovima svijeta ili u nekim kulturama taj je prosjek nešto viši ili čak znatno niži. Bilo kako bilo, deset ili dvadeset godina nije ništa u usporedbi s tisućama godina ljudske povijesti ili milijunima godina povijesti svemira.
Smrt će doći svima jednog dana, ali svijet će se nastaviti okretati i povijest će nastaviti ići svojim tokom. Unatoč tome, kada netko od naših voljenih premine, doživljavamo veliko iznenađenje i veliku zbunjenost. Čak i kada se radi o očekivanoj smrti, nešto se u nama još uvijek mijenja.
Koliko je drugih stvari ta osoba mogla reći ili učiniti? Koliko je stvari propustila? Koliko ste joj stvari htjeli reći, a nikad joj niste rekli? Koliko stvari ste mislili da možete promijeniti u njoj?
Mnogi ljudi, kada osjete da se približava smrt, shvate da su učinili mnogo pogrešaka, propustili mnoge prilike. Da nisu živjeli slobodno, već uvjetovani okolinom koja ih je okruživala.
Naše vrijeme na ovom svijetu je kratko, ali je dovoljno dugo ako ga možemo maksimalno iskoristiti, ako živimo u skladu sa svojim vrijednostima i pokušavamo rasti kao ljudi polazeći od svijesti o tome tko smo i što radimo.
Najveći gubitak nije kada umremo, već kada propustimo priliku da živimo u potpunosti.
ATMA/lamenteemeravigliosa.it/Prevela: Suzana Dulčić za atma.hr
