“Ako vam je tek nekoliko minuta promatranja praznog rascjepa između misli donijelo mir i opuštenost, zamislite kakve vas radosne pustolovine očekuju kad čista svjesnost prožme vaše aktivnosti razmišljanja, hranjenja, rada i ljubavi!”
Jeste li se ikada zapitali što se nalazi u dnu vašeg uma? Kad biste mogli osluhnuti izvor svojih misli bi li vam to popravilo ljubavni život, zdravlje, sposobnost da volite i živite bez ikakvih briga? Otkuda dolaze vaše misli i kakav bi utjecaj moglo to znanje imati na svakodnevan, praktičan život? Posvetimo se malo istraživanju ovih pitanja i pogledajmo kamo će nas to odvesti.
Pokazalo se da razotkrivanje izvora naših misli ima nedvojben, golem utjecaj na međuljudske odnose, financijski uspjeh, fizičku i emocionalnu sposobnost, čak i na naš ljubavni život. Za to je potrebno jednostavno otpustiti okove energije i tvari i doživjeti sve ono što je s druge strane.
Sve su stvari oblici energije. Primjerice, stolac na kojem možda sjedite ima dovoljno energije da učinkovito podržava vašu stražnjicu pedesetak centimetara od poda na neodređeno vrijeme. Misli su mentalna energija, iskrice duha, koje pokreću um i sve što on dodiruje.
Kako to znamo? Sve što je stvoreno – a to uključuje i misao – ima dva svojstva. Istovremeno je energija i oblik. Na primjer, stolac na kojem sjedite je energija u obliku stolca. Vi znate da ima energiju jer vas drži u zraku, a energiju u tom obliku, prema dogovoru, nazivamo stolcem, zar ne? Mogli biste stolac nazvati, na primjer, “mogućnost potpore” i to bi možda pokrenulo svakojaka različita zanimljiva istraživanja, ali na kraju, kako ga god mi nazvali, taj je stolac i dalje posebna energija u posebnom obliku.
Misli nisu čvrste poput stolaca ili vlasi ili mrkih medvjeda s otočja Kodiak, ali one postoje i zato imaju oblik i energiju. Budući da su stvorene, misli moraju odnekud potjecati. To ‘negdje’ zapravo je ‘nigdje’. Odnosno, izvor misli je isti kao izvor svega stvorenoga, što smo već spomenuli. Misao dolazi iz Bohmovog implicitnog reda, “praznine”, Ništavila.
Poslužit ću se analogijom Maharishi Mahesh Yogija i usporediti misao s jezerom. Misao je poput mjehurića što se odiže s dna jezera i raste sve dok se ne rasprsne na površini. Površina jezera slična je svjesnoj razini duše na kojoj postajemo svjesni misli. Dno jezera odakle mjehurići dolaze slično je Ništavilu koje rađa sve stvorene stvari.
Poput mjehurića koji se podižu s dna prema površini jezera misli se šire, raspršujući svoju energiju i postajući sve slabije kako se uspinju. Što dalje od izvora odmiče, misao crpi više svoje energije. Misao je prethodnik djelovanja. Stoga je lako vidjeti da slaba misao vodi slabom i neučinkovitom djelovanju. Slijedimo li ovu idejnu nit dalje, jasno vidimo da bismo, kad bismo postali svjesni misli bliže njenom nastanku, mogli imati koristi od energijom nabijenijeg, manje iskrivljenog mišljenja. Nešto od toga svima bi nam dobro došlo.
Dopustite da vas upitam: Je li vam ikad ponestalo zamisli? Nisam ni mislio da jest. Jedno je o našim mislima sigurno: od našeg prvog do posljednjeg daha one su tu. Ako su misli energija, a nikada nam ih ne ponestane, onda se samo po sebi razumije da je izvor misli neka nepresušna zaliha energije. Isto tako izgleda da možemo imati velike koristi ako možemo izravno crpiti iz svoga izvora misli. Zasigurno nisam prvi koji vam na to ukazuje. Već cijelu vječnost mudri ljudi pokušavaju pobuditi naše zanimanje za istu tu vježbu. Kad bi to bilo moguće, svaki vid naših života preobrazio bi se na predivan način. Pripremite se za iznenađenje, jer to je moguće!
Možemo se mi šaliti o apstraktnim teorijama i maštovitim filozofijama do mile volje, ali to samo pridonosi jačanju ili oslabljivanju vjerovanja. Iskustvo je dokaz vrijednosti. Na meni je pobrinuti se da steknete to iskustvo. Krenimo, dakle.
Vježba zaustavljanja misli
Udobno se smjestite i zatvorite oči. Obratite pozornost na svoje misli. Slijedite ih kud god vas vode. Jednostavno gledajte kako dolaze i odlaze. Nakon što ste tako promatrali svoje misli pet do deset sekundi postavite si sljedeće pitanje, pa vrlo budno pričekajte i vidite što će se dogoditi kad ga postavite. Evo pitanja: Odakle će doći moja sljedeća misao?
Što se dogodilo? Je li došlo do kratkog prekida u procesu mišljenja dok ste čekali sljedeću misao? Jeste li primijetili neki prostor, neku vrstu praznine između pitanja i sljedeće misli? U redu, sad ponovno pročitajte upute i ponovite vježbu. Pričekat ću …
Jeste li primijetili blago kolebanje u razmišljanju – stanku među mislima? Ako ste bili pozorni odmah nakon što ste postavili pitanje primijetili ste da je um samo čekao da se nešto dogodi. Eckhart Tolle, autor knjige Moć sadašnjeg trenutka, kaže da je to slično situaciji kad mačka promatra mišju rupu. Budni ste, čekate, ali u toj praznini nema misli. Vjerojatno ste čuli da je potrebno mnogo godina napornog vježbanja da se um očisti od misli, a vi ste to učinili za nekoliko sekunda.
Molim, ponovite vježbu. Radite je 2-3 minute zatvorenih očiju. Otprilike svakih 15 sekundi postavite izvorno pitanje ili umjesto toga pitanja kao što su: “Koje će boje biti moja sljedeća misao?” ili “Kako će mirisati moja sljedeća misao?” Samo pitanje nije važno, ali obraćanje pozornosti jest. Pozorno motrite prazninu kad se pojavi. Potražite je ako se ne pojavi. Pozornost će razotkriti prazninu – prostor između misli. Taj prazni rascjep je izvor misli. Možda jest nestalan, ali postoji. Kad budete redovito postajali svjesni te mentalne stanke ona će pokrenuti svoje čarobno djelovanje na vas.
U redu, sada zatvorite oči i 2-3 minute radite Vježbu zaustavljanja misli. Pričekat ću …
Jeste li gotovi? Dobro. Kako se sada osjećate? Osjećate li opuštenost tijela? Jesu li vam misli tiše? Osjećate li utihnulost ili mir? Kako se to moglo dogoditi? Samo ste promatrali prazan rascjep između misli i automatski, bez napora, vaše je tijelo postalo opuštenije a um smireniji. To se događa kad počnete djelovati i živjeti na mirnijim razinama duše.
Tijelo i duša su blisko povezani pa se um, kad prestane bjesomučno razmišljati, opušta, a time i tijelo postaje odmornije. Već znate kako tijelo učiniti napetim i krutim kad ste u mentalnom stresu. Ukrućen vrat i ramena, glavobolje, probavne tegobe, zatvor i povišeni tlak različiti su vidovi tjelesnih oboljenja koja potječu iz kaotičnog uma što luta izgubljen. Upravo ste u tri minute otkrili kako se treba boriti s problemom mentalnog/emocionalnog/fizičkog stresa. Iznimno, zar ne? To je samo vrh ledenjaka KE-a, ali ovom jednostavnom vježbom počet ćete stjecati osjećaj za potencijal koji počiva u prihvaćanju Ništavila.
Dopustite da vas upitam: “Dok ste promatrali prazan rascjep između misli jeste li brinuli o plaćanju računa, pripremi večere ili o tome hoćete li biti u stanju sjetiti se ženinog ili muževog rođendana?” Naravno da niste. Vaša je duša bila potpuno mirna i lišena briga. Nemoguće je biti potpuno svjestan Ništavila i patiti od straha, tjeskobe, grižnje savjesti, krivnje ili bilo kojeg drugog neskladnog ili razornog osjećaja.
Kad biste naučili samo ovu uvjerljivu lekciju mogli biste dramatično promijeniti tijek svoga života prema većem blagostanju, više kreativnosti i ljubavi. Ali postoji još mnogo više od toga.
Nastavimo otkrivati koji nas dodatni biseri percepcije očekuju zahvaljujući ovoj prosvjetljujućoj vježbi. Najprije mi recite što je bilo u praznom rascjepu? Što ste rekli? Malo glasnije, molim … O, rekli ste “Ništa”. Tako je, u praznini nije bilo ničega. Nije bilo oblika, zvuka, boje, mirisa – ničega! Ili, rekli bismo, Ništavilo je bilo u rascjepu, i isto tako bismo bili u pravu. Nazirete li polako veličinu ovog jednostavnog otkrića?
Možda će se iznenaditi oni među vama koji su mislili da ste vi vaše misli i osjećaji, vaša sjećanja, nade i strahovi. Misli i osjećaji dolaze i odlaze. Relativni su i prolazni. Vi ste, odnosno vaša bit, toliko mnogo više negoli to vaša duša može i sanjati, i to ste upravo dokazali.
Kada je vaše razmišljanje stalo jeste li prestali postojati? Jeste li pali u komu ili postali na neki način lišeni svijesti ili svjesnosti? Naravno da niste. I dalje ste bili ondje, zar ne? Dakle, ako vi niste vaše misli i dalje ste bili ondje – tko ste onda? Ovo se čini poštenim pitanjem, zar ne? Ako ne znate tko ste tada je sve što činite bez osnove, bez temelja. Postali ste poput čovjeka s amnezijom koji pokušava živjeti svoj život, a zapravo ne zna tko je. Da biste čvrsto stali na temelje života morate znati tko ste. A mogu vam jamčiti da prije svega niste osoba s prošlošću i budućnošću. Iznenadit ćete se kad otkrijete da ste zapravo neograničeni te iznad vremena i briga.
Pogledajmo podrobnije kako ste to iznad vremena i briga. U praznom rascjepu između misli bilo je Ništavilo. Ali vi ste svejedno bili svjesni. Gledali ste kako misli najprije nestaju, a zatim ih nadomješta praznina. Međutim, tko je promatrao prazan rascjep?
Da vidimo, dakle. Ništavilo je bilo ondje, a vi ste ipak bili svjesni. Ondje nije bilo ničega osim svjesnosti. Ne svjesnosti o nečemu, nego čiste svjesnosti o Ničemu. Imate li tu nit? Vidite li kuda to vodi? Ako ondje nema ničega osim čiste svjesnosti, onda vi morate biti čista svjesnost. Što biste drugo mogli biti?
Ako se vaša svjesnost poistovjećuje s vašim mislima, uspomenama i planovima za budućnost, vi pritom mislite na “ja”. To “ja” su sakupljene “stvari” vašeg života. To “ja” je vaša dob, spol, sve što vam ste sviđa i što volite, vaša sjećanja. Ali ništa od toga ne postoji u trenutku kad se vaša svjesnost okrene prema unutra i promatra prazninu između misli. Da biste zapažali morate biti svjesni, zar ne? Dakle, u trenutku kad vam se um isključio bili ste svjesni ničega koje zovemo Ništavilo. Ali otkrili ste da Ništavilo nije prazno. Ništavilo je ispunjeno čistom svjesnošću.
Eto, riješili ste misterij “Tko sam ja?”. Vi ste čista svjesnost!
Zvuči nemoguće? Ta je činjenica neporeciva. Vaša izravna percepcija otkrila je da ste čista svjesnost. Tako je. Prije no što je “ja” rođeno i ugrađeno u sliku koju prepoznajete kao sebe postojalo je usamljeno, univerzalno Ništavilo čiste svjesnosti. Zastanite nakratko i razmislite o dubini ove spoznaje … Pričekat ću.
Jeste li ispunjeni strahopoštovanjem prema vlastitoj neizmjernosti? Dobivate li neki osjećaj o vlastitoj neograničenoj, sveprisutnoj naravi? Ovaj osjećaj oslobađa, zar ne?
Promislimo o tome još malo. Prisjetite se vremena kad ste bili dijete. Zastanite i osvrnite se na vrijeme svoje mladosti, rane zrelosti i sadašnjosti. U svakoj fazi života sviđale su vam se različite stvari, imali ste drukčije želje i ciljeve. Vaše tijelo, vaš um i osjećaji također su se mijenjali. U biti, Ništa je ostalo isto.
Što je ostalo nepromijenjeno od djetinjstva do odrasle dobi? Vaša svjesnost. U svakoj fazi vašeg života – zapravo, u svakoj sekundi vašeg života – dok su vam tijelo i um bili zaokupljeni namjerom da postanu ono što su danas, vi, čista svjesnost, stajali ste i tiho bdjeli, kao neki vječni svjedok.
Kroz Vježbu zaustavljanja misli mogli ste, takoreći, “zaći unutra” i promatrati svoje mišljenje. Onda ste, dok ste čekali (“poput mačke što čeka pred mišjom rupom”) promatrali prazan rascjep između misli. Prepoznali ste da je ta praznina čista svjesnost i da je čista svjesnost vaša neograničena bit – temelj na kojemu počiva vaš “ja”. Ako ste vi, čista svjesnost, uistinu neograničeni tada niste ograničeni na svoj um. Vi, čista svjesnost, trebali biste biti posvuda, uvijek, zar ne? Kako stvari stoje i jeste, a evo i jednostavne vježbe kojom to možete dokazati svome “ja”.
Vježba od-ruke-do-ruke
Ispružite ruke u stranu tako da oblikujete ljudski križ. Pogledajte nadlanicu desne ruke. Promatrajte kako izgleda, nekih 3-5 sekundi. Sad okrenite glavu ulijevo i pogledajte nadlanicu lijeve ruke. Recite mi sada, što vam je bilo na umu u trenutku kad ste pogledali od desne ruke do lijeve. Ništa, zar ne? Tijekom toga vremena niste bili ne-svjesni, nije li tako? Naravno da niste. Dok ste premještali pogled od jedne do druge ruke u vašem se mišljenju rastvorila praznina, ali vam je svjesnost ostala uključena. Ponovite to. Vidite, čak i kad vam je um okrenut prema vanjskom svijetu svejedno pronalazi čistu svjesnost. Čista svjesnost je uvijek u osnovi svega, samo čeka da je otkrijemo; čeka da “ja” postane svjesno vas – čiste svjesnosti.
Nemojmo zaboraviti da svjesnost nije predmet. To ste vi, vaša neograničena bit. Vaš um neće moći ovo potpuno prihvatiti jer ne može pojmiti Ništavilo. Za njega mora postojati granica, nešto na što se može zakačiti da bi mogao raditi ono što um mora raditi – doživljavati, bilježiti, analizirati, sintetizirati i sustavno razvrstavati podatke. Ego odlučuje što će se raditi s tim podacima. Nemojte zato brinuti ako se u početku neprestano poistovjećujete s tijelom i umom. To je jedina mogućnost koju vaš um ima, treba mu vremena da polagano uzmakne i prihvati neograničenu čistu svjesnost kao konačnu stvarnost i vašu iskonsku bit.
Zašto je otkrivanje te istine od takve ključne važnosti? Kad upoznate sami sebe kao nepromjenjivu, neograničenu, vječnu svjesnost, vaša ovisnost o tijelu što vene i umu koji kopni počinje slabiti.
Vi postajete svjesni da se nalazite s onu stranu polja promjene i smrti. Postajete svjesni da s onu stranu svih stvari i misli koje “ja” jest vi ostajete netaknuti, cjeloviti i svjesni.
Ako vam je tek nekoliko minuta promatranja praznog rascjepa između misli donijelo mir i opuštenost, zamislite kakve vas radosne pustolovine očekuju kad čista svjesnost prožme vaše aktivnosti razmišljanja, hranjenja, rada i ljubavi.
Otkriće čiste svjesnosti na dnu uma i lagano titranje prema van kroz jednostavnost atoma do simfonije sfera prvi je korak prema življenju ispunjenog i bogatog života. Sljedeći je korak izmamiti je van kako bi podržavala i hranila sve vaše aktivnosti.
Dr Frank Kinslow (iz njegove knjige Tajna kvantnog življenja)
