Život prvenstveno percipiramo kroz ego, zatim kroz inteligenciju, pa kroz um, a potom kroz pet osjetila. Naše specifično razumijevanje stvarnosti ovisno je o toj percepciji.
Što je zapravo onda stvarnost? Caitanya Mahaprabhu to predstavlja na vrlo jednostavan način slijedećim stihovima:
jīv jāgo, jīv jāgo, gauracānda bole
kota nidrā jāo māyā-piśācīra kole
Probudite se uspavane duše, probudite se!
Spavate u naručju Maye!
Duhovni život nije stvar tumačenja stvarnosti u skladu s našim različitim koncepcijama i uvjetovanostima. Stvarni duhovni život je stvar buđenja suštinske nutrine koja je temeljna istina svega.
Prema vedskom sustavu, postoji pet razina percepcije stvarnosti koje možemo steći.
1. Prva je pratyaksha, što znači neposredna percepcija kroz osjetila i um. No, takva je percepcija puna pogrešaka i ograničenosti.
2. Druga je paroksha, što znači neizravno znanje koje primamo od od autoriteta koji znaju više od nas.
3. Treći stadij u razvijanju percepcije stvarnosti je aparoksha, što znači da nakon što smo primili takvo znanje, primjenjujemo naša osjetila slijedeći takva učenja i postupno dobijamo određeno razumijevanje i spoznaju.
4. Sljedeći korak je adhokshaja, što znači razotkriveno znanje, znanje koje je iznad uma i osjetila i koje se otkriva kroz princip guru-sadhu-sastra, svete spise ili putem božanske objave.
5. A savršenstvo percepcije je aprakrita, što označava transcendentalno znanje i spoznaju duhovne suštine života. Ponekad se aprakrita također naziva divya pratyaksha, a predstavlja stadij spoznaje u kojem se neposredno, razvijenim duhovnim osjetilima, može iskusiti prisutnost Boga svugdje i u svemu te u kojem se zapravo može percipirati i sudjelovati u prekrasnim djelatnostima Svevišnjeg Gospodina.
