Jeff Smith je simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovjek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu, objašnjavati teze iz svoje knjige. Jednom riječju: aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeta ulicom, naručuje u restoranu ili podnosi nekoliko intervjua dnevno.
Unatoč žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže niti on kao osoba širi ikakvu energiju nasilja-što je čak i suprotnost opravdanoj ljutnji koju možda osjetite ako pročitate Sjeme obmane.
Tko nas to obmanjuje i kako? To zna Jeff. I podijelio je to s nama.
Nexus: Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak – po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-om u Americi, odakle vi dolazite?
JEFF: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr.. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i kanola tj. uljana repica. Naročito soja i kukurz imaju derivate koji se koriste za proizvodnju velikog dijela hrane, pa 70 posto hrane koju danas jedu Amerikanci sadrži neke genetski modificirane sastojke.
Riječ je o ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi pod kontrolom i nadzire. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Možda je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Velikoj Britaniji, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50 posto. Možda mislite kako se rade ispitivanja, kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju, ali ona nisu nikad napravljena.
Nexus: 2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a riješio problem gladi u Africi, i da Europa stoji na putu ostvarenja svoga cilja. Ali, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki koje su ga i predstavile na nekim konferencijama. Koja je njihova namjera?
JEFF: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemena biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji, nekoliko govornika kasnije, predstavnici jedne druge bio-tehnološke korporacije na zidu su predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimajne 90 posto komercijalnog sjemena u roku od pet godina. Njihova je namjera bila preuzeti opskrbu hranom u svijetu.
1992. godine, kada je SAD odredio svoju politiku o genetskom inžinjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Veće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je naredbu američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište. Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu napravljena. To je neka vrsta kombinacije američkih multinacionalnih kompanija i vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište.
Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova je tvrdilo da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. Ali nedavno je objavljen izvještaj koji je pokazao da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika, koji su koji su uzgajali GM pamuk, zapravo je pretrpjela teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, pa je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio učiniti, Vlada ih je izbacila iz države.
Biotehnologija nije ispunila mnoga obećanja. Ali još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u, (američki Zavod za zaštitu zdravlja, prim.prev.) Možete vidjeti da znanstvenici tvrde da ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani. Oni su nagovarali nadređene osobe da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti te hrane. No osoba, koja je bila zadužena za politiku, bivši je pravni zastupnik tvrtke Monsanto. Kasnije je ta ista osoba postala podpredsjednik tvrtke Monsanto. On je nadglasao znanstvenike i dopustio je da ta hrana izađe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.
Sprega Vlasti i biotehnologije
Nexus: Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam dati nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?
JEFF: Postoje mnogi primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste primjer kako je osoba, koja je zadužena za američku politiku, nekad bila pravni zastupnik, a kasnije i podpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsanto istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odijelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključnog ureda.
Oni su također izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificiranu hranu bez provođenja daljnjih testiranja. Također, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je oko 140 indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk. Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću.
Kada pogledate njihova istraživanja, vidjećete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su s tim hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se obično radi, kako bi degradirali proteine. Promijenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela.
Monsanto su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objave. Emisija se na kraju nije emitirala. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih pravnika i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka, čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medija. Pokušali su vršiti pritisak na njih da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.
Nexus: Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se čini da je i zakon također na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.
JEFF: Kada zemljoradnik kupi genetsko modificirano sjeme od Monsanta, koje je otporno na herbicide, to je osmišljeno na taj način da zemljoradnik mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On također mora potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantov verziju herbicida, da će svake godine ponovno kupovati to sjeme i da neće kupovati drugo sjeme.
Monsanto je prijetio sudskom tužbom i čak tužio 90 američkih zemljoradnika. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara. Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način došlo do njegove farme.
U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljiradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. Ali Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka. Sudac je zaključio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu. Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminacije insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je samo važno da se radi o Monsantov patentiranom vlasništvu i zbog toga je to sada bio Monsantov usjev. To nam pokazuje kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.
Rizici i epidemije
Nexus: I jedan Monsantov goveđi hormon se proslavio, zar ne?
JEFF: On se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne prozvode od krava kojima su davani ti hormoni. Mljekara Oakhurst u Maine-u je na kartonima mlijeka stavila natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona». Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer je na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum. Sada je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi, da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove, nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je račenicu napisao bivši zastupnik tvrtke Monsanto, koji je poslije postao zadužen za politiku FDA-a. To zapravo nije istina.
Znanstvenici, koji rade u FDA-u, tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava u koje je ubrizgan taj hormon, postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi koje su mlađe od 50 godina i koje u tijelu imaju veliki razinu IGF -1, sedam puta veća vjerojatnost da će se razboljeti od raka dojke. Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF -1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegov se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, a ona je možda vrlo ozbiljna. Ali Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice. To nije prava znanost, to je politička znanost. I primjer kako se Monsanto koristio sudovima i FDA-om kako bi učvrstio poziciju.
Nexus: U novinama se često čuje teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ništa od onog što jedemo ionako nije zdravo, a ni nema dokaza da ona može ubiti ljude. Nije li krajem 80 – godina prošlog stoljeća izbila smrtonosna epidemija kod koje je igrom slučaja otkriveno da je uzročnik bio GMO.
JEFF: Tijekom 1980-ih oko 5 do 10 tisuća ljudi se razboljelo, a oko 100 ih je umrlo, zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke. Ta je japanska tvrtka imala GM bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani. Postupak genetskog inženjeringa prepun je nepredvidivih nuspojava.
Nedavno je istraživanje pokazalo da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da, ako se doda samo jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah nakon ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno isključiti ili uljuciti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava. Uglavnom, dok je ta tvrtka proizvodila tu GM bakteriju, dogodilo se nešto što je stvorilo otrovne tvari, možemo s potpunom sigurnošću reći da je uzrok tome bio genetski inženjering. Za sve su okrivili nekakve prijevare u vezi sa zdravljem.
Na isti su način od javnosti krili informacije koje bi također pomogle da se za cijeli problem okrivi genetski inženjering. To je primjer da je ozbiljna smrtonosna epidemija bila povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u stanju utvrditi da se radi o epidemiji zato jer je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da samo jedna od ovih karakteristika nije postojala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu.
Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih prozvoda koje trenutačno možete kupiti na tržištu? Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti koje su povezane s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergija u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koje su dosegnule strahovite razmjere, možda povezane s genetskim inženjeringom?
To su važna pitanja. Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja. Znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu pravi industrija. Napravljeno je manje od 20 neovisnih istraživanja o sigurnosti, znači samo nekolicina. Mnogi od njih jednostavno ne žele naći probleme. Ako vam netko kaže da Amerikanci već godinama jedu tu hranu i da do sada nitko nije nastradao, ta osoba očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite onda ništa nećete ni naći. Oni se sigurno ne osvrću na tu epidemiju iz 1980-ih.
Znanost, potrošači i GMO
Nexus: Postoje znanstvenici i pravnici koji su povezani s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, ali postoje i ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su imali razne poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad . Napisali ste da je oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad?!
JEFF: Postoji mnogo takvih primjera koje sam dokumentirao u knjizi, u kojima su znanstvenici otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetičkim inženjeringom, pa su ih mnogi pokušali zaustaviti. Jedan profesor sa Sveučilišta Californija htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranja autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom. Izjavio je da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu.
Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu Kalifornija. No nakon što je provedena istraga, vraćen je na taj položaj. Moj je najdraži primjer dr. Pusztai, vodeći istraživač u svijetu na tom području. On je radio na projektu kojeg je sponzorirala vlada kako bi se utvrdilo idealan protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranim paradajzom, koji je navodno bio siguran. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava itd.. S tim je dokazima izašao u javnost i zbog toga je dva dana bio junak.
Nakon toga su došla dva telefonska poziva, navodno iz premijerovog ureda. Poziv je preko recepcije prebačen do ravnatelja instituta. Dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će možda ostati bez financijskih sredstava ako kritizira GM.
Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala 25 godina. To se stalno događa, pa čak i unutar američke vlade. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Kongresu je upućeno anonimno pismo u kojem je stajalo da se radi o prijevari i sukobu interesa. Korporalizacija znanosti je postala nevjerojatno jaka. Ima jedan dodatak hrani, sladilo koje se zove Aspartam (Aspartan) i koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine, tvrtka koja ga je prozvodio bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je 10 godina napravljeno oko 166 istraživanja s tim sladilom.
Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu pokazala nikakve probleme. Druga je polovica bila neovisna istraživanja iu svakom se postavilo pitanje zdravlja, ukljućujući i mogućnost oboljevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji prave ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30 posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate.
Jedan je izvješće u časopisu “Nature” pokazao da je 20 posto znanstvenika doista promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba. Ovdje se radi o samo anketiranim osobama, moguće je da je postotak mnogo viši. Dr. Pusztai je doista rijedak primjer – on je neovisni znanstvenik koji se koncentrirao samo na svoj zadatak, a nije mu bilo važno tko ga financira ili što je politički korektno.
Nažalost, kada pogledate pitanje genetskog inzeneringa, i kada pogledate cijele karijere onih znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, vidjet ćete da su podmićeni. Oni primaju novac izravno ili neizravno ili su njihove kolege stvorile takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su poduprli biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da ona nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit gladne i obući će gole. Ako se tome protiviš onda si glup. Taj je stav zauzimala i vlada. On je rekao da bi se osjećao nelojalnim ako bi želio izraziti otvoreno mišljenje.
To je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo su uspješno uvjeravali ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost. Ali ako pogledate podatke, ako pogledate kolika bi se šteta nogla počiniti i koliko je malo istraživanja napravljeno, vidjet ćete da to sigurno nije dobra budućnost.
NEXUS: Postoje znanstvenici koji javno tvrde da je genetski inženjering tako siguran način proizvodnje hrane da bi tu hranu dali i svojoj djeci i prijateljima. Ali, ima i nas koji takvu hranu ne bismo htjeli jesti čak ni uz takve preporuke. Što možemo učiniti u vezi s tim? Vlada i korporacije mnogo su moćnije i imaju više novca i utjecaja. Tko će dobiti bitku? Koja strana trenutno pobjeđuje?
JEFF: Odlično pitanje. Prvo ću se osvrnuti na znanstvenike. Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: “Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne. “Mislim da se osoba koja kaže da je GM hrana sigurna jednostavno ne obazire na činjenice. A djeca su najviše ugrožena. Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britanij, koje zagovara biotehnologiju izjavilo da moramo istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da moramo istražiti nepredvidive nuspojave genetskog inženjeringa. To je eksperimentiranje s našom djecom.
Objavio sam film “Skrivene opasnosti u dječjoj hrani – GM hrana” u kojem sam otkrio da se djeca koriste kao pokusni kunići u ovom opasnom eksperimentu. Što se zapravo događa u svijetu? Već sam spomenuo da je industrija htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, svih 100 posto svog komercijalnog sjemena. Na svu sreću, mogu reći da su potrošači rekli: “Nećemo se koristiti sobom i svojom obitelji u tom eksperimentu.” Oni su zaustavili tu opasnu ekspanziju. 99 posto usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. 99 posto tih usjeva dolazi iz četiri zemlje. Dobro informirani potrošači, koji su čuli za opasnost, jednostavno su rekli: “Ja to ne želim jesti”. Zbog toga su najveći europski proizvođači prehrambenih prizvoda u 1999 rekli: “Nema više GM-hrane.”
Potrošači, koji se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, bili su poticaj za proizvođače da odbace GMO. Sada proizvođači moraju odbaciti GM-životinjsku hranu kako potrošači ne bi jeli mliječne proizvode ili meso životinja koje su hranjene GM-hranom. To je sada osobito važno, jer u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificiranih soje, sada dozvoljeno saditi GM-soju. Moramo zamoliti proizvođače da kažu Brazilskim proizvođačima da ne upotrebljavaju GM-soju jer bi se cijela ravnoteža mogla poremetiti.
Živimo u jednom vrlo kritičnom vremenu. Pobjeđujemo diljem svijeta. Pitanje GMO-a je diljem svijeta vrlo osjetljivo. Biotehnološka je industrija od 1970-ih izgubila 45 milijardi dolara. Samo je prošle godine izgubila 6,4 milijardi dolara. Nisu uspjeli uvesti GM-pšenicu, nisu uspjeli stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi. Tehnologija ne funkcionira onako kao što su oni očekivali. Cijela bi se industrija mogla srušiti pomoću jednog suprotnog istraživanja. Oni to znaju i zbog toga oni pomoću američke vlade pokušavaju odgurnuti to pitanje.
Ali potrošači poručuju da ne žele sudjelovati u tome i to je ključ svega. Iako su Monsanto i drugi potpuno korumpirali vladu, iako ona potpuno stoji iza genetskog modificiranja, potrošači su rekli: “Nema više genetski modificirane hrane za nas i našu djecu.” Oni na taj način mogu zaustaviti taj opasni eksperiment. Zato sam objavio knjigu i zbog toga putujem diljem svijeta, na svih pet kontinenata, kako bih informirao ljude o tome. Obrazovanje je ključ svega. Što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati.
Životinje ignoriraju genetski modificiranu hranu
Nevjerojatno je kada zemljoradnici diljem Sjeverne Amerike opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificiranih hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificirani hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificirani hranom.
Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisali su je, podigli glavu, pogledali drugo korito i otišli do njega. Pojeli su svu hranu, otišli do genetski modificirane, pomirišali je i zatim otišli. To se dogodilo sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni svi više vole genetski nemodificirani hranu. Napravljeno je istraživanje s GM-rajčicom. Morali su prisiliti štakore da ga jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu 7 od ukupno 40 štakora umrlo je u sljedeća dva tjedna, a paradajz je dobio odobrenje. Možda te životinje znaju kako izbjeći te proizvode?
Ako pogledate istraživanja o hranjenju, kod životinja koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast stanica u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra, testisi, djelomična atrofija jetre, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučajeva, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće da životinje imaju neko čulo koje im govori što za njih nije dobro. Moj zadatak je dovesti ljude na višu razinu svijesti, kako bi odbacili GM-hranu.
Usput rečeno, ja nisam protiv istraživanja genetske tehnologije niti protiv istraživanja DNK-a. Svakih nekoliko mjeseci naučimo nešto novo o DNK-u, a proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara 40 godina. Nije odgovorno hraniti milijune ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili ih pustiti u okoliš gdje više nećemo moći ukloniti njihove posljedice.
