Ako želite smanjiti upotrebu industrijskih sastojaka ili barem povremeno koristiti prirodnu alternativu, jedna od mogućnosti je izrada domaće, ekološki prihvatljive paste za zube. Time imate potpunu kontrolu nad sastavom, birate jednostavne, poznate sastojke i možete se osloniti na ljekovita svojstva biljaka, glina i eteričnih ulja.
Sve više ljudi želi znati što točno svakoga dana stavlja na zube i zubno meso. Zube peremo mehanički, često godinama istom pastom, a rijetko zaista pogledamo deklaraciju. Istina je da mnoge konvencionalne paste za zube sadržavaju tvari poput SLS-a, konzervansa i raznih deterdženata koji nekim ljudima mogu smetati, dok drugi na njih uopće ne reagiraju.
Uz to, oko fluorida se vode dugačke rasprave – iako suvremene stomatološke smjernice i dalje smatraju fluoridnu pastu zlatnim standardom u prevenciji karijesa, dio ljudi želi barem dio rutine odraditi s prirodnijim alternativama.
Dobra vijest je da prirodna pasta za zube doista može biti nježan dodatak oralnoj higijeni, osobito ako želite izbjeći pojedine sastojke iz komercijalnih proizvoda. No jednako je važno razumjeti da „prirodno“ ne znači automatski i „bezopasno“.
Prirodni sastojci poput soli, kiselina, drvenog pepela, sode bikarbone, peroksida ili vrlo jakih biljnih ekstrakata mogu biti jednako problematični za caklinu i zubno meso kao i industrijska pasta, ako se koristi na pogrešan način i prečesto.
Biljke i eterična ulja
Prirodni pristupi njezi zubi polaze od ideje da biljke, eterična ulja i mineralne tvari mogu podržati zdravlje usne šupljine. U receptima koji slijede često se koriste sljedeći sastojci:
Klinčić je poznat po tome što može ublažiti zubobolju. Tradicionalno se koristio kao brzo „prva pomoć“ rješenje – cijeli pupoljci klinčića ili eterično ulje klinčića stavljali su se na bolno mjesto kako bi se smanjila nelagoda.
Kadulja se smatra vrlo blagotvornom kod krvarenja desni. U obliku čaja, tinkture ili eteričnog ulja često se spominje kao potpora osjetljivim desnima.
Ružmarin se povezuje s poboljšanjem cirkulacije. Kada se koristi u malim količinama u pastama za zube ili vodicama za ispiranje usta, tradicionalno se smatra da potiče prokrvljenost sluznice i osvježava dah.
Majčina dušica poznata je po snažnim antibakterijskim svojstvima. U prahu ili kao čaj može se koristiti za ispiranje usta ili kao sastojak u domaćim pastama za zube, upravo zbog njezine sposobnosti da smanjuje broj bakterija u usnoj šupljini.
Ulje čajevca često se spominje kao pomoć u prevenciji karijesa i upale desni. Zbog snažnog antimikrobnog djelovanja koristi se u vrlo malim količinama, isključivo razrijeđeno, jer je u većim koncentracijama iritativno i ne smije se gutati.
Paprena metvica omiljena je zbog svježine koju ostavlja u dahu, ali i zbog blagog analgetskog i protuupalnog učinka. U pastama za zube često kombinira osvježavajući miris i blagotvorno djelovanje na sluznicu.
Na tim osnovama nastaju brojni recepti za domaće, „jogijske“ ili prirodne paste za zube koje možete pripremiti kod kuće, uz određene mjere opreza i svjesnost o tome da svakoj osobi ne odgovara isti sastav.
Domaća pasta za zube s kokosovim uljem – blaga svakodnevna varijanta
Jedan od najjednostavnijih i blažih recepata za domaću pastu za zube temelji se na kokosovom ulju, malo začina i manjoj količini sode bikarbone. Za ovu verziju obično se uzima prstohvat cimeta, prstohvat mljevenog komorača, malo fine morske soli, zatim dvije male žličice sode bikarbone, nekoliko kapi eteričnog ulja čajevca ili paprene metvice te jedna žličica kokosovog ulja.
Suhi sastojci se prvo spoje i dobro promiješaju, a kokosovo ulje se dodaje neposredno prije pranja zubi, kako bi nastala svježa pasta ugodnog mirisa i okusa. Suhu mješavinu možete čuvati u zatvorenoj staklenci, a svaki put odvojiti malu količinu i pomiješati je s uljem.
Ovakva domaća pasta za zube bez fluora može biti korisna kao povremeni dodatak onima koji žele izbjeći pjenila i sintetske mirise. Međutim, soda bikarbona djeluje abrazivno pa je važno ne pretjerivati. Ako imate osjetljivu caklinu ili pukotine na zubima, bolje je ovakvu pastu koristiti povremeno, a ne kao jedini oblik oralne higijene.
Pasta s bijelom glinom, medom i propolisom – nježna mineralna potpora
Popularna prirodna pasta za zube je i ona na bazi bijele gline. Bijela glina bogata je mineralima i ima sposobnost upijanja pa se koristi i u maskama za lice i u pripravcima za detoksikaciju kože. U pastama za zube na prirodnoj bazi glina može pomoći pri uklanjanju naslaga i istovremeno djelovati nježnije od grubljih abraziva.
U klasičnim receptima koristi se otprilike 60 do 70 grama bijele gline, malo vode, jedna žličica meda, nekoliko kapi propolisa na vodenoj osnovi i po dvije kapi eteričnih ulja kadulje i kamilice. Glina se prvo polako miješa s vodom dok ne nastane kremasta baza. U nju se dodaju propolis i med, a u med se prethodno ukapaju eterična ulja kako bi se ravnomjernije rasporedila.
Dobivena pasta ima blag, neutralno-sladak okus i diskretan biljni miris. Tradicionalno joj se pripisuje sposobnost da osvježi dah, pomogne ukloniti plak i blago posvijetli zube, uz istodobno umirivanje osjetljivih desni zahvaljujući kamilici i kadulji.
Ovakva domaća pasta za zube obično se čuva u staklenci i troši unutar dva do tri tjedna. Važno je napomenuti da osobe alergične na med, propolis ili kamilicu ovu kombinaciju ne bi smjele koristiti.
Kombinacija soli, gline, biljnog praha i glicerina – za one koji vole jači osjećaj čistoće
Postoje i složenije prirodne paste za zube u kojima se kombiniraju morska sol, soda bikarbona, biljni prahovi poput smirne, bambusa ili sladića, bijela glina, glicerin i eterična ulja. Cilj takvih recepata jest spojiti mineralnu podlogu s biljnim sastojcima koji djeluju protuupalno i antiseptički, uz osvježavajuća ulja poput mente, ružmarina, limuna ili naranče.
U praksi se obično uzima malo sitno mljevene morske soli, dvije žličice sode, malo praha smirne ili zamjenskog biljnog praha, malo bijele gline i dvije žličice glicerina, te se sve spaja u gustu pastu. Dodaju se svježi listići mente ili nekoliko kapi eteričnog ulja kako bi smjesa dobila ugodan miris.
Ovaj recept ima smisla koristiti rijetko i nježno, ili u kraćim kurama, dok za svakodnevnu upotrebu ipak treba odabrati nešto blaže.
Biljni prah kao pasta za zube – galenski recept
Još jedan tradicionalni pristup jest potpuno biljni prah za zube. U tom se slučaju koriste usitnjeni korijeni i kore biljaka poput petoprste, iđirota i breze. Prah se priprema u odabranim omjerima, primjerice dva dijela petoprste, dva dijela iđirota i jedan dio brezove kore, i dobro se izmiješa.
Tako dobivena smjesa koristi se kao suhi prah za četkanje zubi ili se razrijedi s malo mlake vode da bi postala kremasta.
Nakon pranja zubi ovakvim biljnim prahom obično se preporučuje da se neko vrijeme ne jede kako bi djelatne tvari što dulje bile u kontaktu sa sluznicom.
Jednostavniji kućni pripravci: Od slane vode do aktivnog ugljena
Mnoge ideje iz narodne medicine nastale su iz potrebe da se zubi očiste i osvježe kada nije bilo dostupno ništa drugo osim osnovnih sastojaka iz kuće.
Ispiranje usta slanom vodom jedan je od najrazumnijih i najčešće preporučenih postupaka. Fiziološka otopina ili blago slana voda može pomoći kod nadraženih desni, afti ili nakon manjeg zahvata. U usporedbi s trljanjem čistom solju po zubima, ispiranje je mnogo nježnije. Ako želite biti na sigurnoj strani, upravo je ovo put: sol rastopljena u vodi, a ne grubi kristali izravno na caklini.
Majčina dušica, osušena i fino mljevena, ponekad se koristi kao prah u koji se uranja četkica. Time se dobiva lagano dezinfekcijsko djelovanje biljke, uz nježno mehaničko čišćenje.
Aktivni ugljen u prahu u novije je vrijeme postao popularan kao „crna pasta“ za izbjeljivanje. Iako može privremeno posvijetliti površinske mrlje, povećana abrazivnost i mogućnost oštećenja cakline razlog su zbog kojeg ga suvremeni stomatolozi preporučuju, u najboljem slučaju, vrlo ograničeno i povremeno.
Preslica, sušena i samljevena, te korijen perunike koji se žvače ili koristi za trljanje zuba spominju se kao narodni lijekovi protiv karijesa i diskoloracije kod pušača. Limun se ponekad trlja po zubima radi izbjeljivanja, ali njegova kiselost izrazito omekšava caklinu. Ako se odmah nakon toga četkaju zubi, riskira se trajno oštećenje površine.
Jogijska pasta
Ova pasta se priprema od morske soli, pepela pečene kore patlidžana ili banane i maslinovog ulja. Sol i kora prvo se melju u prah, miješaju, a zatim se prelijevaju uljem dok se ne dobije gusta, kompaktna pasta.
Posebnost nije samo u sastavu, nego i u načinu korištenja. Zbog kristala soli pasta se najprije drži u ustima, pod jezikom, desetak minuta, dok se sol ne otopi u slini. Tek tada se otopina koristi za trljanje zuba i desni, najčešće prstom.
Opis „škripanja poput čistog stakla“ mnogi jogiji navode kao znak da su zubi temeljito očišćeni, a navodno se nakon nekog vremena smanjuje i kamenac.
Pasta od soli i ulja gorušice
U ovoj verziji koristi se fino mljevena morska sol i ulje gorušice u jednakim omjerima. Smjesa se miješa dok ne postane kompaktna, a zatim se prstom utrljava u desni i zube.
Zagovornici ove metode ističu da kombinacija soli i gorušice može pomoći kod parodontalnih tegoba i oslabljene cirkulacije u desnima. Ulje gorušice samo po sebi ima snažan, zagrijavajući učinak pa kod osjetljivih osoba može izazvati peckanje i nelagodu.
Ovakva pasta može biti preintenzivna za svakodnevnu upotrebu.
Neumyvakinov recept: soda, vodikov peroksid i limun
Vrlo popularan u krugovima prirodne medicine je i tzv. Neumyvakinov recept za izbjeljivanje zubi.
Napravite jednostavnu pastu tako da u 0,5 žličice sode bikarbone dodate 10–20 kapi vodikovog peroksida (iz ljekarne) i nekoliko kapi limuna. Pasta je gotova!
Umočite vatu u pastu i utrljajte pastu po zubima i desnima, iznutra i izvana. Limun neutralizira sodu bikarbonu i dodaje svježinu, soda bikarbona čisti zube od plaka, a peroksid dezinficira i izbjeljuje.
Ako vas privlači ideja izbjeljivanja zubi prirodnim putem, korisno je uvesti promjene i u prehrani: smanjiti napitke koji boje (kava, čaj, crno vino, cigarete) i dosljedno održavati redovitu higijenu.
Napomena: Ovakvi pripravci mogu jako izbjeljivati zube, ali kod nepravilne upotrebe mogu izazvati iritaciju, osjetljivost pa i oštećenje cakline i sluznice. Zato se savjetuje razboritost, umjerenost i obavezna konzultacija sa stomatologom, posebno ako već imate probleme s desnima ili osjetljive zube.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
