Što će od sadašnjeg tebe jednoga dana ostati
i hoćeš li netko novi postati?
Jednom će se na Zemlji tvoj motor ugasiti,
a tvoje fizičko okončanje
će se od ljudi proglasiti.
Vrijeme koje si dobio za boravak na Zemlji,
ponekad se može Njegovom Milošću produžiti,
ali i tvojim djelovanjem skratiti,
zato zemaljski život
nemoj protratiti
na ono što je prolazno i raspadljivo,
već izgrađuj u sebi
ono što je duši vrijedno i dopadljivo.
Svatko od nas ima različitu polazišnu točku
i može upasti u klopku,
ali znaj da duša u sebi uvijek nosi
Svjetlosnu sklopku.
Nemoj u sebi poticati tamu
i u ladicama svoje podsvijesti
ostavljati je samu.
Uzalud na sebe stavljaš nove folije,
jer rane koje nisu zacijelile
mogu postati samo bolnije.
Svaki puta kada u gustom tijelu
tvoj život skonča,
može te stezati
karmička omča,
sve dok svoje zatamnjeno biće
ne oslobodiš
i vratiš se tamo gdje si od Velikog Duha
dobio sve duhovne darove
i Nebeske stanove.
Dok još imaš vremena mudro to iskoristi,
jer će zemaljski dani brzo proletjeti
i ti sam odlučuješ
što će ti kasnije kao duši
u susret doletjeti.
Osobine koje su te kao čovjeka obilježavale
sa gubitkom fizičkog tijela ne prestaju
niti zauvijek nestaju,
već ih kao duša sa sobom nosiš dalje
sve dok sa sebe ne skineš svako tamno djelo,
kako bi jednoga dana
ponovo mogao navući
Nebesko odijelo.
Poštuj i voli svoje tijelo
da ti na Zemlji služi
i mnoge dobrobiti pruži,
ali nemoj na njega ostati vezan,
jer možeš kao duša
ostati neslobodan i privezan.
Ne čekaj kod svog groba
da se u isto tijelo
ponovo vratiš,
jer se po kozmičkom zakonu
to ne može dogoditi
i jednom kada bude vrijeme
ta će te spoznaja osloboditi.
Samo zrela duša može uskrsnuti
i vratiti se u prvobitnu formu
kao čisto duhovno biće
tamo gdje Nebesko Sunce
stalno sviće.
Milan Troskot/Živi trenutak








