
Sukob je nešto čega se većina ljudi boji. A kada dođe do sukoba, vraćanje stvari u ravnotežu definitivno je umjetničko djelo. Kako da izbjegnete sukob, i kako da ga riješite ako do njega dođe?
Sukob govori o tome da je netko (potencijalno obje osobe) na neki način negativno pogođen. Na primjer, u braku ste i trošite puno novaca sa zajedničkog bankovnog računa. Zbog toga, vaš supružnik gubi osjećaj sigurnosti i kontrole, počinje se osjećati nesigurno, i da vam ne može vjerovati (osobi kojoj bi trebao najviše vjerovati), što ga onda može učiniti usamljenim. I može ga na kraju unazaditi, jer je u braku uvijek imao na umu financijski cilj.
Učinak, koji je impliciran u bilo kojem sukobu, može se dogoditi na bilo kojoj razini: fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj, energetskoj.
Ako želimo riješiti sukob, moramo najprije shvatiti da je osoba bila nečime pogođena, i kako je to na nju utjecalo – potrebno je da se time izravno pozabavimo i da to riješimo. Kada god je neka osoba nečime pogođena, gotovo uvijek je prisutna ranjivost, zbog koje ljudi ne mogu ili ne žele izravno i direktno komunicirati. Pa su skloni upustiti se u beskrajnu raspravu o površinskim elementima sukoba, dok je ono što ih je pogodilo (ono s čime su stvarno zaglavljeni) nešto što se pretvaraju da ne vide.
Kada smo u sukobu, posebno kada je prisutna bol, skloni smo upasti u stanje samoodržanja, gdje smo zabrinuti samo za vlastitu bol i vlastite interese. Prestajemo mariti što se događa s drugom osobom. Osjećamo kao da nemamo dovoljno snage da bismo marili. I potencijalno čak možemo osjećati kao da zapravo želimo da oni pate.
To je najveća prepreka prepoznavanju svog utjecaja na druge, kao i brizi za njega. Zbog željenog ishoda, a to je rješavanje sukoba, moramo na trenutak ostaviti svoju bol i preusmjeriti svoju pažnju na drugu osobu, kako bismo shvatili njihovu bol, što je i kako njih pogodilo.
U najboljem slučaju, obje osobe u sukobu doista prepoznaju svoj utjecaj na drugu osobu i proaktivno se brinu o njemu i rješavaju ga. Kada god želite preuzeti moć u svoje ruke da biste riješili sukob, prepoznajte kako ste utjecali na drugu osobu i pobrinite se o njima.
Usredotočenost na naš utjecaj na druge također nam može pomoći da u potpunosti izbjegnemo sukobe. Da bi se minimizirao (ili još bolje, eliminirao) vaš potencijalni negativni utjecaj na druge ljude, potrebno je unaprijed predvidjeti kakav biste utjecaj mogli imati na druge. Još jedna prednost ovdje je da ćete moći lako zadobiti povjerenje drugih ljudi. Možete na ovo gledati kao na vježbu proaktivne empatije ili proaktivnog suosjećanja.
Na primjer, Morena je prodajna predstavnica u građevinskoj tvrtki i upravo je dobila velikog klijenta za tvrtku. Ovaj klijent je super ambiciozan i želi da njegov projekt bude gotov za tri mjeseca. Ovo je vrlo primamljiva ponuda i ako se ugovor potpiše, Morena bi dobila ogromnu proviziju. Ali Morena je svjesna osoba koja brine se o utjecaju ovog potencijalnog projekta na članove svog tima. Morena je svjesna da ako potpiše ovakav ugovor, voditelj projekta i cijela njegov tim odmah će biti u problemima. Da bi ispoštovali rokove ovog projekta, oni bi trebali raditi minimalno 80 sati tjedno i raditi sve vikende i praznike. Stoga ona počinje poduzimati proaktivne mjere, kako bi ublažila posljedice i zaštitila voditelja projekta i njegov tim.
Morena se vraća klijentu, naoružana dokazima o kvaliteti gradnje i uvjerava ga u ideju kvalitete, objašnjavajući da je petomjesečni rok ono što će osigurati da se ispune najviši standardi gradnje i sigurnosti. Ona tu ideju prodaje kao prednost za klijenta, a ne kao korak unazad ili bilo kakvo kašnjenje. Također se sastaje s voditeljem projekta i pita ga: „Što je to što obično uzrokuje raspad vašeg tima u tijesnim rokovima?“ On joj odgovara: „kašnjenja s dozvolama“.
Stoga Morena dodaje klauzulu ugovoru koja kaže da vremenski okvir počinje tek nakon što su dozvole odobrene, kako voditelj projekta ne bi patio zbog nečega što je potpuno izvan njegove kontrole. Budući da je Morena preuzela odgovornost za posljedice, spriječila je da voditelj projekta bude u nevolji, spriječila je potencijalni sukob s njim. Spriječila je burnout, preopterećenost poslom, rizike kvalitete i sigurnosne rizike. Isto tako, zaštitila je tvrtku od potencijalnog gubitka klijenta, zbog propuštenih rokova.
Da biste preuzeli odgovornost za posljedice, vještina koju trebate razviti je vidjeti drugu stranu. Ući u njihovu perspektivu i u njihove cipele, kako biste mogli razumjeti njihovu trenutačnu stvarnost.
Potrebno je da razmotrite sljedeće: Koje su posljedice za drugu stranu? Kako bi se zbog toga oni mogli osjećati? Što bi im se moglo dogoditi? Što pokušavaju zaštititi? Što im je najteže? Koja im je potreba ugrožena? Čega se boje?
S kojim se ograničenjima suočavaju? Tko je još u njihovom životu pogođen posljedicama, i kako? Koju ću im poruku poslati riječima, ponašanjem ili postupcima? Što najviše cijene? Kako bi im ovo moglo naštetiti? Itd.
Igra koju nakon toga možete igrati je igra „I što onda?“. Ona će vam pomoći da vidite posljedice ili domino efekt za drugu osobu. U ovoj je igri potrebno da počnete s onim što bi prvo moglo utjecati na drugu osobu, i da nakon toga pitate:„I što onda?“, što znači: Kako bi to negativno utjecalo na njih? Nakon što dobijete odgovor, potrebno je da i na taj odgovor pitate: „I što onda?“. Dobit ćete drugi odgovor. I na taj odgovor pitajte: „I što onda?“.
Nastavite pitati isto pitanje sve dok ne dobijete potpunu sliku utjecaja na drugu osobu.
Na primjer: Recimo da kasnite i odlučite ostaviti suđe u sudoperu. Želite shvatiti utjecaj toga na svoju ženu, s kojom živite. Pitate: „I što onda?“, odgovor je: Moja će se žena vratiti kući nakon radnog dana, želeći se opustiti. I pronaći će nered koji sam ostavio i neće se moći odmoriti. „I što onda?“ Morat će donijeti odluku hoće li oprati suđe ili ne. To je stres koji ja stavljam na nju. „I što onda?“ Osjećat će ogorčenost jer sam joj ostavio da radi moj posao, umjesto da razumijem da joj treba odmor i aktivno joj s time pomažem. „I što onda?“ Posvađat ćemo se. To je nešto što mrzim, ali s time okrećem fokus na sebe…
Ako se ponovno vratim igri, i pogledam koji je ovdje utjecaj na nju, je taj što ne osjeća da ima muža saveznika. Osjeća se da ima muža koji se ponaša na način koji je suprotan njezinoj dobrobiti. I to je čini da se osjeća više usamljenom i više opterećenom. „I što onda?“ To šteti našem odnosu.
Ne bojte se drugoj osobi ( i/ili drugim ljudima oko njih ) postavljati pitanja kako biste mogli točno utvrditi što se dogodilo.
Ljudska bića uglavnom ne djeluju na način da brinu o svom utjecaju na druge. Bilo da se radi o drugoj osobi u njihovom životu ili o drugoj vrsti u njihovom okruženju. To je ono okrutno u nama. Ljudi se ponašaju kao da ih nije briga za njihov utjecaj na ono što podrazumijevaju da je „drugo” – druga osoba ili druga vrsta.
Mnogi od nas odrasli su u obiteljima u kojima naši roditelji nisu stvarno razmatrali njihov utjecaj na nas. Nisu razmatrali utjecaj svega što su nam rekli ili nisu rekli. Svojih ponašanja. Svojih odluka. Svega što su učinili ili nisu učinili. Kao da su oni sami bili najvažniji. Ovakvo međuljudsko iskustvo uči nas od malena da smo tu sami za sebe i da živimo tako da smo nesvjesni svog utjecaja na druge.
I, ironično, iako se kroz svijet krećemo egocentrično, nismo svjesni niti usklađeni ni s pravim utjecajima na sebe same. Vještina usklađivanja s time kako utječemo na svijet oko sebe nešto je što trebamo razviti sada, u odrasloj dobi. A ta će svijest onda moći transformirati vaša iskustva u svim odnosima. Transformirat će vaše iskustvo svijeta.
AUTOR: Teal Swan
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić je iskusni intuitivni medij, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, savjetnica za partnerske odnose, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, u završnoj fazi edukacije za praktičarku obiteljskih konstelacija.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 25 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.






