Učenje Veda

Što su Vede? Sanskrtski korijen riječi veda može se različito tumačiti, ali konačni smisao je isti. Veda znači znanje. Svako znanje koje prihvaćate je Veda, jer su učenja Veda izvorno znanje. Prenosimo vam predavanje A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade, poznatog indijskog učenjaka, pisca vrlo vrijednog tumačenja Bhagavad-gite pod nazivom Bhagavad-Gita Kakva Jest te Srimad Bhagavatama i još mnoštva vrlo cijenjenih prijevoda, komentara i autorskih uradaka. Ovo predavanje je održano 6. listopada 1969. godine u dvorani Conway Hall, u Londonu, u Engleskoj.

Četiri nedostatka uvjetovane duše

U uvjetovanome stanju, naše je znanje podložno mnogim nedostacima. Za razliku od oslobođene duše, uvjetovana duša ima četiri nedostatka.

1. Prvi je da nužno radi greške. Na primjer, Mahatma Gandhi se u našoj zemlji smatra velikanom, ali je napravio puno pogrešaka. Njegov ga je pomoćnik još pred sam kraj upozoravao: „Mahatma Gandhi, ne idite na sastanak u New Delhi. Od nekih sam prijatelja čuo da vam prijeti opasnost.” Ali on nije poslušao. Ustrajao je u odluci da ode i stradao. Čak i velikani poput Mahatme Gandhija i predsjednika Kennedyja rade greške. Griješiti je ljudski. To je jedan od nedostataka uvjetovane duše.
2. Drugi nedostatak je podložnost iluziji. Biti u iluziji znači prihvatiti mayu, ono što nije takvo kakvim se čini. Maya doslovno znači „ono što nije”. Svatko prihvaća tijelo kao jastvo. Ako vas upitam što ste, reći ćete: „Ja sam Ivan. Ja sam bogataš. Ja sam ovo, ja sam ono.” Sve su to tjelesna poistovjećivanja, ali vi niste tijelo. To je iluzija.
3. Treći nedostatak je sklonost varanju. Svatko voli varati druge. I najveća budala se predstavlja kao vrlo inteligentan čovjek. Premda je već istaknuto da je u iluziji i da griješi, on će umovati: „Ja mislim ovako.” Ali ne poznaje čak ni samoga sebe. Piše knjige o filozofiji, iako je pun nedostataka. To je njegova bolest. To je varanje.
4. Naposljetku, imamo nesavršena osjetila. Ponosni smo na svoje oči. Često nas izazivaju: „Možete li mi pokazati Boga?” A imate li vi oči kojima možete vidjeti Boga? Ako nemate oči, nikada nećete vidjeti. Kad bi sada u sobi nestalo svjetla, ne biste mogli vidjeti ni svoje ruke. Kakav je, onda, vaš vid? Ne možemo očekivati da ćemo steći znanje (vedu) nesavršenim osjetilima. Uza sve te nedostatke, u uvjetovanom životu ne možemo nikome dati savršeno znanje. Ni sami nismo savršeni. Zato prihvaćamo Vede kakve jesu.

Vede nisu hinduizam

Vede možete smatrati hinduskim spisima, ali riječ „hindu” je stranoga porijekla. Mi nismo hindusi. Mi sebe smatramo dijelom varnašrame. Taj izraz ukazuje na sljedbenike Veda, one koji prihvaćaju osmerostruku podjelu ljudskog društva na varne i ašrame. U društvenom, kao i u duhovnom životu postoji podjela na četiri staleža, odnosno reda. To se naziva varnašramom.

U Bhagavad-giti (4.13) rečeno je: „Ovakva podjela postoji svuda, jer ju je stvorio Bog.” Društvo se dijeli na brahmane, kšatriye, vaišye i šudre. Brahmane su vrlo inteligentni ljudi koji znaju što je Brahman. Za njima slijede kšatriye, administrativni stalež. Potom vaišye, trgovci. Ove prirodne staleže nalazimo svuda. To je vedsko načelo i mi ga prihvaćamo. Vedska načela se prihvaćaju kao neporeciva istina, jer ne mogu biti pogrešna. Na primjer, u Indiji se kravlja balega smatra čistom, iako je životinjski izmet. U Vedama ćete na jednom mjestu naći odredbu da se morate odmah okupati ako dodirnete izmet. Na drugom mjestu je rečeno da je kravlja balega čista. Ako njome premažete nečisto mjesto, ono će postati čisto. Običnim razumom možemo tvrditi da je to proturječno. Ustvari, s obične točke gledišta i jest proturječno, ali nije pogrešno. To je činjenica. Jedan istaknuti znanstvenik i liječnik iz Calcutte analizirao je kravlju balegu i otkrio da posjeduje sva antiseptična svojstva.

Ako u Indiji jedan čovjek kaže drugome: „Moraš to učiniti”, taj mu drugi može odgovoriti: „Što hoćeš time reći? Zar je to vedska naredba koju moram poslušati bez prigovora?” Vedske se naredbe ne interpretiraju, ali ako pažljivo proučite zašto su dane, vidjet ćete da su sve ispravne.

Vede nisu zbirke ljudskoga znanja

Vedsko znanje potječe iz duhovnoga svijeta, od Gospodina Krišne. Drugo ime za Vede je šruti. Riječ šruti odnosi se na znanje koje se stječe slušanjem. To nije eksperimentalno znanje. Šruti se uspoređuje s majkom. Od majke učimo toliko mnogo stvari. Na primjer, ako želite znati tko vam je otac, tko vam može odgovoriti? Majka. Ako vam kaže: „Ovo je tvoj otac”, morate to prihvatiti. Ne možete eksperimentalnim putem saznati tko vam je otac. Slično tomu, ako želite steći znanje o onome što je izvan dosega vašeg iskustva, vašega eksperimentalnog znanja i osjetilnih djelatnosti, morate prihvatiti Vede. Nema govora o eksperimentiranju. Eksperimenti su već provedeni i istina je utvrđena. Majčina se izjava mora prihvatiti kao istina. Nema drugog načina.

Vede se smatraju majkom, a Brahma djedom, praocem, jer je prvi primio vedsko znanje. Prvo živo biće na samom početku bio je Brahma. On je primio vedsko znanje te ga je prenio Naradi i drugim učenicima i sinovima, a oni su ga prenijeli svojim učenicima. Tako se vedsko znanje prenosi učeničkim slijedom. U Bhagavad-giti je potvrđeno da se vedsko znanje spoznaje na taj način. Eksperimentalnim putem možete doći do istog zaključka, ali da biste uštedjeli vrijeme, trebate prihvatiti vedske izjave. Ako želite znati tko vam je otac, a majku prihvatite kao autoritet, onda ćete bez rasprave prihvatiti što god vam ona kaže.

Postoje tri vrste svjedočanstva: pratyakša, anumana i šabda.

1. Pratyakša znači „neposredno svjedočanstvo”. Neposredno svjedočanstvo nije osobito dobro, jer su naša osjetila nesavršena. Svakog dana vidimo sunce i ono nam izgleda kao maleni kolut, ali zapravo je veće od mnogih planeta. Kakva je korist od takvoga gledanja? Umjesto toga, moramo čitati knjige i na taj način steći znanje o suncu. Neposredno iskustvo nije savršeno.
2. Anumana, induktivno znanje, temelji se na pretpostavci: „To bi moglo biti ovako.” Na primjer, Darwinova teorija tvrdi da su se stvari zbile na ovaj ili onaj način, ali to nije znanost. To je prijedlog koji također nije savršen.
3. Šabda, znanje primljeno iz autoritativnih izvora je savršeno. Kad od autoriteta s radio postaje čujete najavu programa, prihvaćate je. Ne poričete je i ne morate eksperimentirati, jer ste je primili iz autoritativnih izvora. Vedsko znanje se naziva šabda-pramanom, a drugi naziv za njega je šruti.

Šruti znači da se mora primiti putem uha. Vede naučavaju da samo slušajući od autoriteta možemo shvatiti transcendentalno znanje.

Transcendentalno znanje ne potječe iz ovoga svemira

Znanje ovoga svemira je materijalno, a znanje izvan njega transcendentalno. Ne možemo prići čak ni granicama svemira. Kako onda možemo otići u duhovni svijet? Stoga, nismo u mogućnosti steći potpuno znanje. Duhovno nebo postoji. S onu stranu pojavnoga i nepojavnoga svijeta postoji druga priroda, ali kako možete saznati da postoji nebo na kojem su planeti i njihovi stanovnici vječni? Sve to znanje postoji, ali kako ćete doći do njega eksperimentalnim putem? To je nemoguće. Zato morate prihvatiti pomoć Veda. To se naziva vedskim znanjem. U našem pokretu za svjesnost Krišne znanje prihvaćamo od najvišeg autoriteta, od Krišne. Sve vrste ljudi prihvaćaju Krišnu za najviši autoritet. Prije svega, govorim o dvije vrste transcendentalista. Jedni su impersonalisti, mayavadiji. Obično su poznati kao vedantisti, a predvodi ih Šankaraćarya. Druga vrsta transcendentalista su vaišnave, poput Ramanujaćarye, Madhvaćarye i Višnu-svamija. I Šankara-sampradaya i vaišnava-sampradaya prihvaćaju da je Krišna Svevišnja Božanska Osoba.

Šankaraćarya se smatra impersonalistom koji je propovijedao impersonalizam, neosobni Brahman, ali on je ustvari prikriveni personalist. U svom tumačenju Bhagavad-gite napisao je: „Svevišnja Božanska Osoba Narayana transcendentalan je prema kozmičkom očitovanju.”

Potom je potvrdio: „Ta Svevišnja Božanska Osoba Narayana je Krišna koji se pojavio kao sin Devaki i Vasudeve.” Posebno je spomenuo imena Krišninih roditelja. Svi transcendentalisti prihvaćaju Krišnu za Svevišnju Božansku Osobu. U to nema dvojbe.

Naš izvor znanja u svjesnosti Krišne je Bhagavad-gita, koju je izgovorio sam Krišna. Objavili smo Bhagavad-gitu kakva jest, jer prihvaćamo Krišnine riječi bez ikakva tumačenja. To je vedsko znanje. Prihvaćamo ga, jer je čisto. Prihvaćamo sve što Krišna kaže. To je svjesnost Krišne. Tako štedimo puno vremena. Ako prihvatite pravi autoritet, odnosno izvor znanja, uštedjet ćete vrijeme.

Induktivno i deduktivno znanje

Na primjer, u materijalnom svijetu postoje dva načina stjecanja znanja, induktivni i deduktivni. Dedukcijom prihvaćate tvrdnju da je čovjek smrtan. Da je to tako kaže i vaš otac, i vaša sestra, i svi drugi, a vi ne provodite eksperimente. Prihvaćate za činjenicu da je čovjek smrtan. Kad biste to željeli saznati istraživanjem, morali biste proučiti svakog čovjeka. Pri tome biste čak mogli pomisliti kako besmrtan čovjek možda i postoji, ali ga još niste susreli. Na taj način vaše se istraživanje nikad ne bi privelo kraju. Taj se proces na sanskrtu naziva aroha, uzlazni proces.

Ako znanja poželite steći nekim oblikom osobnoga napora, uz pomoć nesavršenih osjetila, nikada nećete doći do pravog zaključka. To nije moguće. U Brahma-samhiti nalazimo izjavu: „Putujte zrakoplovom koji leti brzinom uma!” Naši materijalni zrakoplovi lete tri tisuće kilometara na sat, ali kolika je brzina uma? Dok sjedite kod kuće možete trenutno pomisliti na Indiju, koja je udaljena, recimo, šesnaest tisuća kilometara, i ona se odmah pojavi u vašemu domu. Umom ste otišli do nje. Brzina uma je tako velika. Zato je rečeno: „Kad biste putovali tom brzinom milijunima godina, uvidjeli biste da je duhovno nebo neograničeno.” Ne možemo mu se čak ni približiti. Zato vedski spisi nalažu da moramo (upotrijebljena je riječ „obavezno”) prići vjerodostojnu duhovnom učitelju, guru-u.

Koja je kvalifikacija duhovnog učitelja?

Duhovni učitelj je onaj tko je pravilno čuo vedsku poruku iz pravog izvora i tko je čvrsto utemeljen u Brahmanu. To su dvije odlike koje mora posjedovati. Inače nije vjerodostojan.

Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Pravi cilj vedskog istraživanja je spoznaja Krišne.” U Brahma-samhiti je rečeno: „Krišna, Govinda, ima bezbroj oblika, ali svi su oni jedno.” Oni ne nalikuju našim nesavršenim oblicima. Njegov oblik je savršen. Moj oblik ima početak, ali Njegov nema. On je ananta. Nema kraja Njegovim raznim oblicima. Moj oblik sjedi ovdje, a ne u mom stanu. Vi sjedite tu, a ne u svom stanu. Ali Krišna u isto vrijeme može svuda biti prisutan. Može sjediti u Goloka Vrndavani i istodobno sve prožimati, biti prisutan svuda. On je prvobitna, najstarija osoba, ali kad god pogledate Krišninu sliku, vidjet ćete mladića od petnaestak ili dvadesetak godina. Nikad nećete vidjeti starca.

Vidjeli ste u Bhagavad-giti slike Krišne kao vozača bojnih kola. U to je vrijeme imao preko sto godina. Imao je praunuke, ali je izgledao kao mladić. Krišna, Bog, nikada ne stari. To je Njegova vrhovna moć. Ako poželite naći Krišnu proučavanjem vedskih spisa, samo će vas zbuniti. To možda i jest moguće, ali je vrlo teško. Međutim, o Krišni možete vrlo lako steći znanje od Njegovoga bhakte. On vam Ga može dati riječima: „Krišna je ovdje, uzmi Ga.” To je moć Krišninih bhakta.

Vedska književnost

Prvobitno je postojala samo jedna Veda i ljudi je nisu morali čitati. Bili su inteligentni i imali tako dobro pamćenje da bi je razumjeli čim bi je čuli od duhovnog učitelja. Odmah bi shvatili čitav njezin smisao. Ali prije pet tisuća godina Vyasadeva je za ljude u ovom dobu, Kali-yugi, zapisao Vede. Znao je da neće živjeti dugo, niti imati dobro pamćenje i istančanu inteligenciju. „Zato ću ih pisanom riječju poučiti vedskom znanju.” Tako je podijelio Vedu na četiri dijela: Rg, Sama, Atharva i Yajur. Potom je povjerio te Vede svojim učenicima. Mislio je i na sloj manje inteligentnih ljudi – za njih je napisao Mahabharatu, zvanu povijest Indije, i osamnaest Purana. Sva ova djela – Purane, Mahabharata, četiri Vede i Upanišade – predstavljaju vedsku književnost. Upanišade su dio Veda. Vyasadeva je potom za učenjake i filozofe sažeto izložio sve vedsko znanje u Vedanta-sutri. To je zaključna riječ Veda.

Vyasadeva je osobno napisao Vedanta-sutru po uputama Narade, svojega Gurua Maharaje (duhovnog učitelja), ali ipak nije bio zadovoljan. To je duga priča, opisana u Šrimad-Bhagavatamu. Vedavyasa nije bio osobito zadovoljan čak ni nakon što je napisao Purane, Upanišade i Vedanta-sutru. Onda ga je njegov duhovni učitelj, Narada, poučio: „Objasni Vedanta-sutru.”

Vedanta znači „krajnje znanje”, a krajnje znanje je Krišna. Krišna kaže da kroz sve Vede trebamo spoznati Njega: vedanta-krd veda-vid eva caham. Uz to kaže: „Ja sam tvorac Vedanta-sutre i poznavatelj Veda.” Prema tomu, Krišna je krajnji cilj. To je objašnjeno u svim vaišnavskim tumačenjima filozofije Vedante. Mi, gaudijski vaišnave, imamo svoje tumačenje filozofije Vedante, Govinda-bhašyu, koju je napisao Baladeva Vidyabhušana. I Ramanujaćarya i Madhvaćarya su napisali takva tumačenja.

Šankaraćaryino tumačenje nije jedino. Postoji više tumačenja Vedante, ali ljudi imaju pogrešan dojam da je Šankaraćaryino tumačenje jedino, jer ga vaišnave nisu prvi napisali. Sam je Vyasadeva napisao savršeno tumačenje Vedante, Šrimad-Bhagavatam. Šrimad-Bhagavatam počinje prvim riječima Vedanta-sutre: janmady asya yatah. Značenje tih riječi (janmady asya yatah) u potpunosti je objašnjeno u Šrimad-Bhagavatamu. Vedanta-sutra tek nagovještava što je Brahman, Apsolutna Istina: „Apsolutna Istina je taj iz kojega sve emanira.” To je sažeta tvrdnja koja je potanko objašnjena u Šrimad-Bhagavatamu.

Ako sve emanira iz Apsolutne Istine, kakva je onda priroda Apsolutne Istine? To je objašnjeno u Šrimad-Bhagavatamu. Apsolutna Istina mora biti svjesnost. Ona je samoobasjana (sva-rat). Svjesnost i znanje razvijamo primajući znanje od drugih, ali za Apsolutnu Istinu rečeno je da je samoobasjana. Vedanta-sutra predstavlja bit vedskoga znanja, a sam pisac ju je objasnio u Šrimad Bhagavatamu. Za kraj, molimo one koji iskreno tragaju za vedskim znanjem da pokušaju shvatiti smisao svega vedskog znanja iz Šrimad-Bhagavatama i Bhagavad-gite.