Što je to što nas dijeli od sadašnjeg trenutka do ostvarenja želja? Koja se spona nalazi između sada i sutra? Što je to što razlikuje uspješne ljude od neuspješnih?
Vjera u sebe. Vjera da ste dovoljno dobri i da možete. Vjera da vi to zaslužujete i da ste sposobni. Čak i kad ne vidite jasno zacrtan put, bitno je da imate jasno postavljen cilj. Kako ćete doći do njega, putem ćete već smisliti i dopustiti vašoj kreativnosti da ostavi pečat, da improvizira putem do snova.
Stoga, nemojte smatrati da oni što imaju sve, imaju više sreće u životu od vas. Imali su istu polaznu putanju kao i vi, rođeni su i goli i bosi, nesvjesni sebe. Kroz život, naučili su kreirati i manifestirati ono što su željeli. Bili oni rođeni u bogatstvu ili siromaštvu, odlučili su se razlikovati od drugih, ispisati svoju priču svojim unikatnim I od istine. Odlučili su zanemariti sve ono što im nije išlo u prilog, pretvoriti te prepreke u izazove a potom u pobjede.
Posjeduju ogromnu volju, energiju, entuzijazam i ljubav koja ih tjera dalje. Ljubav prema Izvoru, ljubav prema životu i svim iskustvima koje su prizvali. Jer osjećaju sve deset puta jače nego mi, dopuštaju si da uživaju luckasto u životu, da se stapaju sa svim promjenama i prigrle vjetrove koji ih nose miljama daleko od onoga što su bili.
Ne boje se posegnuti za onim što se skriva duboko u njima. Ne boje se otkriti svijetu svoje tuge, svoje strahove, kao ni svoje radosti i strasti. Ne skrivaju svoje darove već ih nesebično dijele s drugima. A ono što dijelimo, znamo da se itekako umnožava ako je učinjeno s dobrom namjerom. I njima su drugi govorili da oni to ne mogu, da nisu dovoljno dobri, da su ludi jer smatraju da od snova mogu pristojno živjeti, da mogu sami kreirati svoje radno vrijeme, raditi od doma i pritom guštati.
Poanta je, nisu slušali. Ili su s godinama oglušili na sve ono što ne žele čuti, odmahnuli rukom kao i većina ljudi što odmahne kad treba odreagirati na nastale situacije, ali oni su odmahnuli rukom na strah, na ono nemoguće. Pretvorili su nemoguće u moguće, jer u njihovom rječniku ta riječ ne postoji.
Postoji ja to mogu, ja to znam. Ja ću to naučiti premda trenutno ne znam. Premda trenutno nisam siguran, s vremenom ću pronaći rješenje i tako si otvoriti put. Oni i ono negativno, ono nesigurno pretvore u ono sigurno.
Igra je to riječi, savršena varka za naš mozak, savršena taktika za zavarati strah i prigrliti sebe. Kažu, fake it until you make it. Možda je autosugestija uistinu tako jako oružje, jer od ničega može napraviti nešto, udružena sa snagom volje i nadom.
Ako si dopustimo. Pitanje je, hoćemo li? Ili mislimo da ne možemo ništa? Ako to mislimo i vibriramo, onda mi zaista ne možemo ništa. I ništa što drugi ljudi učine ili kažu da se osjećamo bolje i pokušamo, neće nam pomoći. Jer, mi se najprije trebamo probuditi. Probuditi i osvijestiti da sve što želimo možemo pretvoriti u ono imamo. I da sve možemo.
Možete li vi? Ili se skrivate godinama iza kulisa i slušate druge koji kao i vi smatraju da ništa ne mogu?
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
