Težnja da se ograničenim naporima zasnovanim na pretpostavkama dokaže postojanje transcendentalne Apsolutne Istine ne može biti ostvarena, jer je ona iznad dosega naših ograničenih spekulativnih umova. Dakle, induktivno rasuđivanje je ovdje besplodno, ostaje nam inteligentno prihvatiti deduktivni proces tj. autoritativno znanje koje dolazi silaznim putem i potom ga valjano testirati u svom životu.
Apsolutna Istina se može usporediti sa suncem koje se opaža kroz dvije relativne istine: odsjaj i tamu. Tama je odsutnost sunčeve svjetlosti, a odsjaj je projekcija sunčeve svjetlosti u tami. Ni tama ni odsjaj ne postoje neovisno.
Za potpunu spoznaju Apsoluta, moramo također shvatiti relativnu istinu. U Vedama je objašnjena relativna istina, koja se naziva maya, ili materijalna priroda (maya na sanskritu znači “ono što nije”). Maya nema neovisno postojanje. Ljudi su kroz vjekove očarani čudesnim djelatnostima maye, ali ne shvaćaju da se te djelatnosti zapravo odvijaju pod upravom Vrhovne Istine. Prava priroda maye, iluzornog postojanja pojavne kreacije, vrlo je detaljno opisana u vedskim spisima. Apsolutna Istina je bit, a relativna istina, da bi postojala, ovisi od svog odnosa s Apsolutom. Maya znači energija; upravo stoga je objašnjeno kako je relativna istina energija Apsolutne Istine. Budući da je teško shvatiti razliku između Apsolutne i relativne istine, da bismo to pojasnili možemo navesti jedan primjer.
Rekli smo kako se Apsolutna Istina može usporediti sa suncem koje se opaža kroz dvije relativne istine: odsjaj i tamu. Ni tama ni odsjaj ne postoje neovisno. Tama nastaje kada se prekine put sunčeve svjetlosti. Na primjer, ako čovjek stoji licem okrenut prema suncu, njegova leđa će biti u tami. Budući da tama nastaje u odsutnosti sunca, relativna je u odnosu na sunce. Duhovni ili vječni svijet se uspoređuje s pravom sunčevom svjetlosti, a materijalni svijet s tamnim podnebljem u kome sunce nije vidljivo.
Kada pojavna ili materijalna kreacija izgleda očaravajuće, čini se takvom zbog iskrivljenog odraza vrhovne sunčeve svjetlosti, Apsolutne Istine, kao što je potvrđeno u Vedama. Sve što možemo vidjeti u ovom svijetu ima svoju bit u Apsolutu. Kao što se tama nalazi daleko od sunca, pojavni svijet se nalazi daleko od duhovnog svijeta.
Vedska literatura nas poučava da ne budemo očarani tamnim podnebljem (tamah), već da pokušamo dostići obasjani predio Apsoluta (yogi-dhamu). Duhovni ili vječni svijet je obasjan sjajem, a pojavni ili materijalni svijet je obasjan tamom. U materijalnom svijetu sunčeva svjetlost, mjesečina ili razne vrste umjetne svjetlosti potrebni su kako bi raspršili tamu, posebno noću, jer je pojavni svijet po prirodi taman. Međutim, u vječnom svijetu nema potrebe za sunčevom svjetlošću, mjesečinom ili elektricitetom, jer je sve samoobasjano.
To što je relativno, privremeno i daleko od Apsolutne Istine, naziva se maya ili neznanje. Ova iluzija se ispoljava na dva načina. Niža iluzija je nepokretna materija, a viša iluzija su živa bića. Živa bića se u ovom slučaju nazivaju iluzornima samo zato što su zapletena u iluzornu strukturu i djelatnosti materijalnog svijeta. No, u biti, živa bića nisu iluzorna jer su dijelovi više energije i ne moraju biti prekrivena mayom ako to ne žele. Djelatnosti živih bića u duhovnom carstvu nisu iluzorne; stvarne su, vječne djelatnosti oslobođenih duša.
U Mahabharati (43. poglavlje, Udyoga-parva) opisano je sljedećih pet vrsta neznanja:
1. Prihvaćanje tijela kao pravog ja
2. Prihvaćanje materijalnog zadovoljavanja osjetila kao standard uživanja
3. Zabrinutost koja potječe od materijalnog poistovjećivanja
4. Jadikovanje
5. Mišljenje da postoji nešto više od Apsolutne Istine
Iznad dosega naših ograničenih spekulativnih umova
Veliki mistik, svetac i autoritet vedskog znanja, Shrila Jiva Goswami, u svojoj Bhagavat-sandarbhi (16) izjavljuje da Vrhovna Transcendencija, summum bonum, svojim moćima koje djeluju u prirodnom slijedu iznad dosega spekulativnog ljudskog uma, vječno i istovremeno postoji u četiri transcendentalna oblika: svojoj osobnosti (Bhagavan), svom bezličnom sjaju (Brahman), svojim potencijalnim djelićima (jiva-atma ili živa bića), i osnovnom uzroku svih uzroka. Vrhovna Cjelina se uspoređuje sa Suncem koje također postoji u četiri oblika – kao vladar Sunca, kao sjajna svjetlost njegova blistava planeta, kao sunčevi zraci unutar sunčeva planeta i sunčevi odsjaji u mnogim drugim predmetima.
Težnja da se ograničenim naporima zasnovanim na pretpostavkama dokaže postojanje transcendentalne Apsolutne Istine ne može biti ostvarena, jer je ona iznad dosega naših ograničenih spekulativnih umova. U iskrenoj potrazi za istinom moramo priznati da su njene moći nepojmljive za naše sićušne mozgove. Za istraživanje kozmičkog prostora potreban je rad najvećih umova svijeta, a ipak postoje bezbrojni problemi čak i u pogledu osnovnog znanja u materijalnoj kreaciji koji zbunjuju učenjake koji se s njima suočavaju.
Vede nam spominju tri osnovne energije Apsolutne Istine: unutarnju, izvanjsku i rubnu.
- Djelima svoje unutarnje energije, antaranga-shakti, Apsolutna Istina u svom izvornom obliku ispoljava duhovne kozmičke kreacije poznate kao Vaikunthaloke, koje postoje vječno, čak i nakon uništenja materijalne kozmičke kreacije.
- Svojom rubnom moći, tatastha-shakti, ona se ekspandira kao živa bića, koja su njeni djelići, baš kao što sunce širi svoje zrake u svim smjerovima.
- Svojom izvanjskom moći, bahiranga-shakti, ona ispoljava materijalnu kreaciju, baš kao što sunce svojim zracima stvara maglu. Materijalna kreacija nije ništa drugo do iskrivljeni odraz vječne prirode Vaikunthe, božjeg kraljevstva.
Maya, iluzorna energija, zavodi živo biće kao što magla zavodi pješaka ne dozvoljavajući sunčevoj svjetlosti prodrijeti kroz nju. Iako je moć maye kvalitativno niža od rubne moći, koja se sastoji od djelića i čestica – živih bića, ipak ima moć upravljati živim bićima, kao što magla može omesti djelovanje određenog dijela sunčevih zraka, iako ne može prekriti sunce.
Živa bića prekrivena iluzornom energijom evoluiraju kroz različite vrste života, u različitim tijelima, od tijela mrava do tijela Brahme, tvorca kozmosa. Iako su sve tri moći – unutarnja, izvanjska i rubna – u biti jedna moć, različito djeluju, poput električne energije koja pod različitim uvjetima može proizvesti hladnoću ili toplinu.
Iluzorna privlačnost maye
Apsolutna istina je stoga bit stvarnosti koja se vječno ispoljava u tri energije. Očitovanje Božje unutarnje energije je nepojmljiva raznolikost, očitovanje rubne energije je živo biće, a očitovanje izvanjske energije je materijalni svemir. Stoga Apsolutna Istina obuhvaća četiri principa – samog Boga, njegovu unutarnju energiju, njegovu rubnu energiju i njegovu izvanjsku energiju.
Obmanjujuća energija, ili materijalna priroda, može djelovati na živo biće u razmjeru prema tome koliko ono padne kao žrtva pod iluzornu privlačnost maye. Noćni su leptiri očarani blistavim sjajem svjetla, pa tako postaju žrtve vatre. Slično tome, obmanjujuća energija uvijek očarava uvjetovane duše da postanu žrtve vatre obmane i vedski spisi sadrže bezbroj upozorenja o tome kako ne postati njene žrtve, već je se osloboditi.
Vede nas upozoravaju kako ne trebamo ići u tminu neznanja, već se moramo kretati prema progresivnoj stazi svjetlosti. Bog nas također upozorava kako je obmanjujuća moć materijalne energije suviše moćna da bi se mogla nadvladati, ali onaj tko se potpuno preda Njemu, može to lako učiniti. Međutim, predati se Bogu također nije lako. Takvo predavanje mogu postići osobe koje primjenjuju načela strogosti, čistoće, milosrđa i istinoljubivosti.
Ova četiri načela napredne civilizacije bila su značajna obilježja u dobu Satya yuge, kada je svako ljudsko biće praktički bilo kvalificirani brahmana, svećenik, najvišeg reda, a u životnim redovima su svi bili paramahamse, ili najviši u odvojenom redu.
S kulturnog gledišta, ljudska bića nisu uopće bila podvrgnuta iluzornoj energiji. Takvi ljudi snažnog karaktera bili su dovoljno sposobni osloboditi se iz kandži maye. Postupno, kako su osnovna načela brahminske kulture, naime, strogost, čistoća, milosrđe i istinoljubivost postali okrnjeni srazmjernim povećavanjem ponosa, vezanosti za žene i intoksikacijom, put spasenja ili transcendentalnog blaženstva se povukao daleko od ljudskoga društva. S napretkom doba Kali prije 5000 godina, ljudi postaju jako ponosni i vezani za žene i intoksikaciju. Pod njegovim utjecajem, žene se uvijek odijevaju seksualno privlačno kako bi zarobile umove muškaraca, a čovjek se odaje opijanju, pušenju, drogiranju itd. Sve ove navike, ili takozvani napredak civilizacije, osnovni su uzrok svih bezbožnosti i zato nije moguće spriječiti pokvarenost, podmićivanje i nepotizam.
“O nerođeni, učeni poznavatelji Veda napredni u duhovnom znanju, logičari i filozofi sigurno znaju kako je ovaj materijalni svijet prolazan. U transu spoznaju stvarni položaj ovoga svijeta i propovijedaju istinu. A ipak, ponekad su zbunjeni Tvojom iluzornom energijom. To je Tvoja zadivljujuća zabava. Stoga, mogu shvatiti da je Tvoja iluzorna energija vrla čudesna i odajem Ti svoje ponizno štovanje.” (SB, 5.18.4)
Iluzorna energija Boga ne djeluje samo na uvjetovanu dušu u ovom materijalnom svijetu, već katkad djeluje i na najnaprednije učene ljude koji su spoznali položaj ovog materijalnog svijeta. Čim netko misli: ”Ja sam ovo materijalno tijelo (aham mameti) i sve što je u svezi s ovim materijalnim tijelom je moje” nalazi se u iluziji (mohi). Ta iluzija prouzrokovana materijalnom energijom posebno djeluje na uvjetovane duše, ali ponekad djeluje i na one oslobođene. Oslobođena duša je osoba koja ima dovoljno znanja o ovom materijalnom svijetu i stoga nije vezana za tjelesno shvaćanje života. No, zbog dugotrajnog druženja s gunama (vezujuće sile) materijalne prirode, ponekad čak i oslobođene duše zbog nepažnje na transcendentalnoj razini opčini iluzorna energija. Stoga Bhagavad-gita (7.14) savjetuje: “Oni koji se predaju Meni (Bogu) mogu nadići utjecaj materijalne energije”. Nitko ne bi trebao misliti kako je oslobođen i imun na utjecaj maye. Svatko treba vrlo pažljivo i strogo slijediti propisana duhovna načela. Tako će uvijek ostati u Božjem utočištu. U protivnom, i mala će nepažnja stvoriti kaos.
Zadovoljstvo živoga bića u određenoj vrsti tijela, čak i ako je ono najodvratnije, naziva se iluzija. Osoba na višem položaju može biti nezadovoljna standardom života osobe na nižem položaju, ali osoba na nižem položaju zadovoljna je svojim položajem pod utjecajem maye, izvanjske energije.
Prekrivanje i povlačenje
Maya ima dvije faze djelatnosti. Jedna se naziva prakshepatmika, a druga avaranatmika. Avaranatmika znači “prekrivanje”, a prakshepatmika znači ”povlačenje na dolje”. U bilo kojem stanju života, materijalistička će osoba biti zadovoljna, jer joj je znanje prekriveno utjecajem maye. Na nižem stupnju i u nižim vrstama života, svjesnost je toliko slabo razvijena da osoba ne shvaća kako nije sretna ili nesretna. To se naziva avaranatmika. Čak i svinja, koja živi hraneći se izmetom, smatra sebe sretnom, iako osoba na višem stupnju života vidi kako svinja jede izmet.
“Shrila Dhruva Maharaja je spoznao kako ova kozmička kreacija zbunjuje živa bića baš kao san ili fantazmagorija, jer je kreacija iluzorna, izvanjska energija Boga.” (SB, 4.12.15)
U dubokoj nam se šumi ponekad čini kako vidimo velike palače i lijepe gradove. Slično tomu, u snovima također stvaramo mnoge nestvarne stvari koje su plod mašte.
Samospoznata osoba dobro zna kako je ova materijalna kozmička kreacija privremena, iluzorna reprezentacija koja izgleda kao da je istinita. Nalik je fantazmagoriji. Ali iza ove kreacije koja je nalik sjeni postoji stvarnost – duhovni svijet. Inteligentna osoba se zanima za duhovni svijet, a ne za njegovu sjenu.
Budući da je spoznala Vrhovnu istinu, ona se ne zanima za ovu privremenu sjenu istine.
Krunoslav Đurđević
