Arhetip junaka u našoj psihi služi da bi smo odrasli. Njega sanjamo kao onoga tko nam pomaže u snu ili onaj koji nas je u snu natjerao na neki podvig, a u stvarnosti se događa da riješimo neki problem nakon sna. Niti jedan roman, niti film ne bi mogli gledati, a da ne postoji u nama arhetip junaka jer mi se u filmu ili romanu identificiramo s glavnim likom i njegovom pustolovinom. Doba u kojem živimo čezne za junacima, a kada oni ne postoje, kolektivno nesvjesno nam ih nadomješćuju junaci poput Supermana i ostalih izmišljenih junaka, ali potreba za njima ne nestaje.

Danas su ljudi te junake zamijenili junaštvom u poduzetništvu pa se slave ljudi koji su uspjeli na tom planu, ali pravi je junak koji se okreće unutarnjem putu, a takvih je najmanje. Kada ego to čini, opet odlazi u neku religijsku organizaciju kako bi bio viđen. Strah od anonimnosti najveći je strah ega.

No, vratimo se temi junaka i što ona znači? Junakov zadatak ili arhetip, služi nam da svoju božansku sliku partnera (Anima, Animus) pretvorimo u realnu sliku, gdje u braku kroz nedaće s kojima se susrećemo koristimo arhetipa junaka kroz hrabrost da se suočimo s realnom slikom svojeg partnera. Junak oslobađa i animu tj. žensku enrgiju koja služi za stvaralačko dostignuće, a ono je put do Anime.




To je približavanje unutrašnjem izvoru gdje se junačkim činom svoga ja oslobađamo svoje majke ili oca. Kada smo mali, to je simbol vragolana koji na svoj nestašan način dječaku daje mogućnost da pređe u zrelu fazu. Arhetip junaka nam pomaže da se oslobodimo roditeljskih očekivanja i postanemo osobom. Borba između junaka i zmaja predstavlja u nama put do svjesnosti, dok se u snovima pokazuje u spomenutoj simbolici. ‘Ja’ uz pomoć arhetipa junaka nosi snagu da stvorimo borbom svoje unutarnje principe koji nas onda odvajaju od vanjskoga svijeta tj. napuštamo roditelje, a time i identifikacije s obitelji.

U snovima, žena ili anima se više ne javlja kao zmaj ili neki drugi mračni simbol. Tada u snovima više nema mračnih i prijetećih slika ili ljudi već se žena pokazuje u prihvatljivim simbolima. “Junak je netko tko je dao svoj život nečemu većem od sebe.“ (J. Campbell).

Dakle, junak nas navodi da prihvatimo život i uđemo u njegov labirint. Ako se osjećate loše i ne znate kako dalje, identificirajte se s junakom, postanite junaci i počnite se boriti. Svi imamo taj arhetip u sebi, ne dopustimo da nas zov Sirena odvuče s puta, tj. zov ega koji uvijek kaže: Lijen/a sam, ne mogu, nema smisla. Poslušajte junaka, njegovu zadnju: nema predaje. Predajte se nečem većem tj. Jastvu. To jedino daje smisao jer to je jedini psihički zakon kojeg možemo slijediti.

Dakle, u odnosima junak nas poziva da se suočimo sa zastrašujućom slikom onoga što smo vidjeli u drugoj osobi i da ponovno pokušamo shvatiti da smo se susreli sa sobom iako smatramo da smo povrijeđeni od druge strane. Ništa nas ne može povrijediti osim nas samih, a arhetip junaka nam služi da se s time suočimo.

Nikola Žuvela
vedski-jyotish.net