Nije dovoljno samo željeti nešto, odaslati misli univerzumu, čekajući da se one ostvare i da postanu opipljive i oku vidljive.
Kako tretiramo sami sebe, kao i druge koje smo privukli u život, jednako je važno, kao i izražavati zahvalnost za sve što imamo. Shvatili smo odavno, ništa zaista ne posjedujemo na ovome svijetu, osim sebe i naših kofera snova i nadanja. Moramo naučiti raditi za svoje više dobro i istinski osjećati mir i u nemirnim morima. Ondje gdje se čini da sve ide nekom silaznom putanjom, onim putem kojim mislimo da nismo željeli ići. Čak i tad, mi moramo izvući pouku iz svega i trenirati zahvalnost.
Za što biti zahvalan kada još nisam ostvario sve?
Prvo za to što ste koliko toliko spoznali sebe i trudite se upoznati druge kroz sva iskustva koja prizivate. Zato što i dalje vjerujete da postoji neki poredak i neka pravda, te da će jednom sve sjesti na mjesto. Drugo, morate biti zahvalni jer ipak duboko u sebi znate kamo stremite, premda možda ne vidite put to toga, osjećate da niste rođeni bez cilja i ne dopuštate si samo tek puko egzistiranje. Svjesni ste da itekako možete pružiti puno više zajednici i bližnjima, da možete na sebi svojstven način ostvariti trag.
Kako ne biti zahvalan onda, kad znate da ste poslani s razlogom, da vam je život dan na dar kako biste risali što god želite na toj praznoj stranici?
Koliko i kako ćete ispuniti svoj život, ovisi isključivo o vama i onome čemu težite. Nemojte si dopustiti da postanete bešćutni, hladni i previše rezervirani za sve druge, da zatvorite vrata sreći jer ne vidite trenutno rješenje. Nemojte si dopustiti da proklinjete i propuštate život čak i onda kad vam pokaže sve nijanse sive boje. I tad, u tom sivilu, ljutnji ili tuzi, pronađite jedan mali tračak nade, jer on postoji, kao i odgovor na pitanje zašto mi je ovo došlo ili zašto sam to prizvao nesvjesno u život.
Kada kreiramo, kreiramo onako kako mislimo i vibriramo Često mislimo da smo usavršili sve, da smo napredovali s polazne točke, da nemamo više onih negativnih uvjerenja ili strahova, ali onda taj najmanji strah i najmanja negativna energija zapravo odrade svoje. Jer, morali su se nekako i negdje manifestirati, onda kad smo zaboravili da smo taj dan pali tako nisko s vibracijom, da smo zanemarili sve ono negativno misleći da se neće ispoljiti.
Hoće, jednako kao i ono pozitivno. Nekako svi više manje imaju tendenciju spominjati ono loše, a rugati se onom pozitivnom. Jer, život nije ružičast i čuda ne postoje. Ti ljudi vibriraju tako nisko, svjesni su što to njima čini, ali iz vlastite nemoći i obrambenog mehanizma oni drugima ne žele pomoći, nego učiniti baš suprotno, kako bismo se svi osjećali jednako loše.
Ne morate biti takvi, ne morate kuditi ni sebe ni druge. Ne morate bacati sjeme zloće i ljubomore, nesigurnosti na druge, jer niste dovoljno radili i napravili za sebe nešto lijepo. Ne možete ni očekivati od drugih ljudi da ispunjavaju vaše želje i reakcijama odgovaraju na vaše misli i ideale o određenim situacijama.
Hoćete li se potruditi manifestirati više onog dobrog nego li lošeg?
Hoćete li si dopustiti vjeru u sebe, vjeru u stvoritelja, vjeru u dobro? Hoćete li svaki dan činiti one sitne, ali jako bitne malene korake, koji će vaše misli iznova graditi ali ovaj put na lijep način? Hoćete li reći da životu, i kada biste tako jako vrisnuli ne i zavukli se u mišju rupu izbjegavajući obaveze i one lekcije koje morate odraditi da biste biti jednu stepenicu više?
Hoćete li shvatiti, zahvalnošću si popločavate put do snova.. Tek kad istinski jeste sretni jer imate sve što vam je potrebno u sebi, svemir će vam jednako tako odgovoriti, nastavit ćete dijeliti sreću i uživati obilje. Ne pričam ovdje samo o financijskom obilju, koje je nerijetka tema svih nas, nego općenito o obilju naše duše. Mi zaista kao bića imamo sve što nam je potrebno za sretan život, ali taj ključ je s namjerom skriven duboko u nama. I ne predstavlja svakome istu stvar i jednaku sreću.
Jedina univerzalna istina jest ona da zahvalnost privlači više stvari radi kojih imamo razloga biti zahvalni, kao i ono da kako činimo drugima, tako će i drugi činiti nama.
Pa, zapitajmo se, što smo to loše ili dobro činili drugima i zašto? Ponajviše, što smo to ili što to loše i dalje činimo sebi, da zatvaramo oči pred obiljem i ne vidimo koliko smo sretni? Imate li krov pod glavom, imate li barem jednu osobu kojoj je istinski stalo do vas, koja vas uvijek pita kako ste i spremna je pomoći? Imate li posao kojim si možete priuštiti hranu, odjeću i ostale potrepštine?
Imate li dovoljno smjelosti da vjerujete u to da ćete jednog dana dokučiti preko zvijezda svoje snove? Gajite li nadu u bolje sutra, premda ne znate zašto kad se čini teškim, ali i dalje postojite i dalje se uspijete nasmiješiti? Imate, više od navedenog. Ako imate barem jednu navedenu stvar, vi imate ono potrebno da sjajite.
Činjenica jest da postoje ljudi koji nemaju te stvari, kao ni podršku. Ali, isto tako činjenica jest da takvi ljudi postanu odveć snažne jedinke, i najprije shvate da su sami sebi dovoljni, da sami mogu učiniti sve, i zahvalni su jer ih je život izgradio baš takvima.
Zahvalni su jer su živi, jer su dobili na dar idući dan, bez obzira na to što nemaju što za jesti, što nemaju s kime podijeliti svoje boli i sreću. Vjerujte mi, takvi će od dna napraviti bogatstvo. Jer istinsko bogatstvo se skriva u njihovom neslomljivom a opet poniznom duhu. Oni svakodnevno govore hvala, i gledaju samo pozitivno na sve, jer imaju povjerenja u sebe i u onoga gore. Imaju povjerenja u dobro, i znaju da će jednog dana skončati gdje trebaju.
Zašto ne biste uživali i vi, koji imate sve a ne vidite prst ispred nosa? Zašto ne biste otvorili te lijepe oči i zahvalili se jer svaki dan možete vidjet, čuti, osjećati, dodirnuti? Zašto ne naučite slaviti život, jer će onda život slaviti vas?
Tako je lako naučiti raspolagati onime što imamo, iskoristiti to u najbolje svrhe, i biti zahvalan.
Samo, ponekima je odveć teško i nemoguće, jer njihova srca su vrlo često prazna i omotana sumnjom, umjesto širom otvorena i omotana nadom.
Podsjetite se, zašto ste ovdje došli, podsjetite se da ste voljeni od stvoritelja, da sve što radite morate raditi s nekom svrhom i ljubavlju, kako bi vas isto pratilo kroz život.
Budite zahvalni i bit ćete sretni, neće srcu trebati još nešto da biste spoznali sreću.
Marija Lombarović – www.facebook.com
