Bhagavad-gita 2.25
avyakto ‘yam acintyo ‘yam
avikāryo ‘yam ucyate
tasmād evam viditvainam
nānuśocitum arhasi
“Rečeno je da je duša nevidljiva, nepojmljiva i nepromjenjiva. Znajući to, ne trebaš žaliti za tijelom.”
Gospodin Krišna započeo je Svoje podučavanje Arjune u Bhagavad-giti rekavši:
aśocyān anvaśocas tvaḿ
prajñā-vādāmś ca bhāsase
gatāsūn agatāsūmś ca
nānuśocanti panditāh
“Govoriš vrlo učeno, a jadikuješ za tijelom, koje je beznačajno.” (Bhagavad-gita. 2.11)
U oba stiha govori istu stvar: “Ne smatraj ovo tijelo važnim. Duša je ono na što trebaš obratiti pažnju.” Modema civilizacija bavi se samo tijelom, upravo obratno od onoga što kaže Bhagavad-gita. Trebali bismo shvatiti princip da je duša besmrtna, a tijelo privremeno. Stvarni činilac je duša. Trebamo se brinuti za dušu, ne za tijelo. Sve dok smo zaokupljeni tijelom, bol i zadovoljstvo izmjenjuju se poput godišnjih doba. Nisu stalni. Trebamo naučiti kako podnositi tjelesne boli i užitke i kako brinuti o duši.
Međutim, u modernoj civilizaciji ljudi nemaju znanje niti o postojanju duše, a kamoli o tome kako je njegovati. Poput životinja, apsorbirani su u tjelesnom poimanju života, vodeći puno veću brigu o tijelu, a zaboravljajući dušu. To je žalosno stanje suvremene civilizacije. Životinjske civilizacije. Životinje se brinu samo o tijelu i nemaju informacije o duši. Stoga je i ova civilizacija, životinjska civilizacija. prepuna mudha. Mudha znači “magarac”. U normalnim okolnostima, kada bismo ovo rekli ljudima, oni bi se na nas naljutili. Ali to je stvarno stanje.
Srimad Bhagavatam (10.84.13) kaže – yasyatma-buddhih kunape tri-dhatuke… sa eva go-kharah “Onaj tko misli da je ovo tijelo, nije bolji od krave ili magarca.” Što je ovo tijelo? Ništa drugo negoli vreća kaphe, pitte i vayua – sluzi, žuči i zraka – i njihovih nusproizvoda. U ovom materijalnom svijetu sve je takvo – kombinacija materijalnih elemenata. Uzmimo, na primjer kuću. Što je kuća? Kombinacija vatre, vode i zemlje. Uzmete malo zemlje, dodate vodu i promiješate. Ako pečete tu smjesu na vatri nastat će cigle. Ako cigle sameljete, nastat će cement. Potom kombiniranjem cigli i cementa nastaje neboder.
Dakle, u ovom materijalnom svijetu sve je kombinacija pet satojaka: vatre, vode i zemlje, plus zrak i nebo za sušenje. Slično tome tijelo je isto kombinacija pet elemenata. Nema bitne razlike. Neboder uvijek stoji na jednom mjestu jer nema dušu. Tijelo sadrži dušu i zbog toga se miče. To je razlika. Dakle, ono što je važno je duša. Avion nema dušu, ali ulogu “duše” preuzima pilot. On rukuje komandama i tako se avion kreće. Bez pilota avion bi bio nepokretan. Slično tome bez prisutnosti duše, ništa se ne može kretati. Ili stvar mora imati dušu ili je mora kontrolirati neka druga duša. Tada će se kretati.
Stoga, važan činilac je duša, a ne ovo materijalno tijelo i svatko tko prihvaća ovo materijalno tijelo smatrajući ga vrlo važnim, vrlo je budalast. U ovome svijetu ponekad osijećamo glad, koja vrlo lako nestaje kada tijelu damo hranu. Međutim, pravi problem je duhovna glad. Duša ne dobija dovoljno duhovne hrane. Čim dobijemo nešto duhovne hrane, postajemo sretni (yayatma suprasidati). Sve dok je ne dobijemo, ne možemo biti stvarno zadovoljni. Pretpostavimo da imate pticu u kavezu, i jednostavno samo čistite, uređujete i njegujete kavez, dok ptica unutra umire od gladi. Je li to inteligentno? Slično tome, mi, duhovne duše, zarobljeni smo u ovom tijelu, i mada vrlo lijepo održavamo naš tjelesni kavez, ipak patimo zbog nedostatka duhovne hrane. Nismo sretni zbog zatočeništva u ovom tijelu, tako da je naša prirodna težnja za izlaskom iz tog zatočeništva velika upravo poput težnje ptice za oslobođenjem iz kaveza.
Duša sarva-gatah: “sposobna ići bilo gdje”. Ona ima tu slobodu. Osobe napredne u yogičkoj moći mogu također ići gdje god žele. U Indiji još uvijek postoje yogiji koji se rano ujutro kupaju na četiri sveta mjesta – Harrdwaru, Jagannatha Puriju, Ramesvaramu i Dvaraki. Za manje od sat vremena, oni se okupaju na ova četiri mjesta. Zarone u vodu na jednom mjestu, i pomoću yogičkog procesa, za par minuta, izrone iz tisuću milja udaljene vode druge svete rijeke. To je smisao riječi sarva-gatah, “ići posvuda”.
Duša ima slobodu ići kud god hoće. Naše je tijelo to koje ograničava našu slobodu. Ali ako se riješite materijalnog tijela i smjestite u duhovnom, možete ići kamo god želite. Na primjer, Narada Muni može ići bilo kuda. Nekada ode na Vaikunthaloku, u duhovni svijet, a ponekad dolazi u ovaj materijalni svijet. Budući da ima duhovno tijelo, može se kretati posvuda.
Današnji znanstvenici pokušavaju putovati svemirom pomoću strojeva. Međutim, nema potrebe za strojevima. Kao duhovna duša vi imate vlastiti pogon. Možete se kretati posvuda vrlo brzo. Na nesreću, ovaj je pogon trenutačno ograničen materijalnim tijelom. Zbog toga se svaka osoba treba jako zanimati za oslobađanje duše zatočeništva materijalnog tijela. To treba biti naša prva briga. Oni koji se bave samo ovim tijelom nisu bolji od životinje. Stoga je ova takozvana suvremena civilizacija, budući da ne posjeduje informacije o duši, jednostavno životinjska. Ništa više.
Moderni ljudi ne brinu za rezultate svojih aktivnosti; nije ih briga da li vrše pobožna ili zla djela. Takva je demonska civilizacija. Kao što Krišna kaže u Bhagavad-giti (16.7.),
pravrttiḿ ca nivrttiḿ ca
janā na vidur āsurāh
na śaucaḿ nāpi cācāro
na satyaḿ tesu vidyate
Riječ asurah označava asure koji su ateisti, budale i lupeži, koji ne znaju što je pravritti, a što nivritti. Pravritti su “djelatnosti za koje bismo se trebali zanimati”, a nivritti su “djelatnosti za koje se ne bismo trebali zanimati”. Asure ih ne znaju razlikovati. Svako živo biće ima dvostruku prirodu, duhovnu i materijalnu. Materijalno iskazuje sklonosti prema seksualnom uživanju, jedenju i intoksikaciji – loke vyavāyāmia-madya-sevā nityā hi jantor na hi tatra codanā – (Srimad Bhagavatam 11.5.11). To su konstantne tendencije živog bića u materijalnom svijetu. Osoba u materijalnom svijetu naziva se jantu, “životinja”. Bez obzira što je netko po svojoj prirodi, živo biće ili jiva (duša), ne naziva ga se jiva ili duša ako ima materijalistički način razmišljanja, nego se naziva jantu. Netko tko ne posjeduje duhovno znanje naziva se jantu, “životinja”. To je nalog spisa.
Sve dok ne zaustavimo prelazak iz jednog materijalnog tijela u slijedeće, mi smo životinje. I kao i svaka životinja, primorani smo podnositi tolike patnje. Uzmimo primjer bika koji upregnut u jaram mora podnijeti jako puno udaraca bičem. Mora podnositi. Ne može pobjeći od toga. Slično tome, kada krave vode u klaonicu gdje će ih ubiti, one moraju trpjeti. Nemaju drugog izlaza. To je pozicija jantua. Svatko tko se predaje materijalnoj prirodi mora patiti. Nema drugog rješenja. Čim prihvatite materijalno tijelo, morate patiti (klesada assa dehah). Ovo materijalno tijelo znači patnju. Ali ljudi to ne znaju. Oni smišljaju mnoge planove i aranžmane kako bi postali sretni, mirni i oslobođeni bijednih stanja. Dokle god imate materijalno tijelo – bez obzira bilo to tijelo kralja ili mrava – morate patiti.
Zbog toga Kriša ovdje kaže, “Pobrini se za dušu. Pokušaj shvatiti važnost duše. Ne žali za tijelom. U ovom tijelu dobit ćeš i užitke i patnje, to je unaprijed uređeno.” Sada netko može upitati: “Zašto jedno živo biće dobije tijelo kralja, a drugo tijelo svinje? Postoji tako puno vrsta tijela. Čemu tolika raznolikost?” Krišna objašnjava ovu raznolikost u Bhagavad-gfti (13.22.), kāranaḿ guna-sańgo ‘sya sad-asad-yoni-janmasu: “Zbog druženja živog bića s različitim odlikama (gunama) materijalne prirode, ono dobiva različite vrste tijela.”
Zbog toga naš posao ne bi trebao biti druženje s različitim materijalnim odlikama, pa čak niti s gunom vrline, sattva-gunom. Onaj kojim upravlja sattva-guna posjeduje brahmanske odlike – samokontrolu, toleranciju i ostale – ali predano služenje Boga čini nas transcendentalnim u odnosu i na te dobre odlike. Čak ako se osoba rodi u brahmanskoj obitelji i strogo izvršava svoje brahmanske dužnosti, još uvijek je uvjetovana zakonima materijalne prirode. A što reći o onima s odlikama strasti i neznanja. Njihov je položaj najodvratniji. Kao što Krišna kaže, jaghanya-guna-vrtti-sthā adho gacchanti tāmasāh: “Oni s odlikom neznanja tonu do najodvratnijih stanja.”
U ovom dobu Kmi gotovo su svi u guni neznanja. Drugim riječima, gotovo su svi sudre (kalau sudra-sambhavah). Što znači da nemaju duhovnog znanja. Osoba koja zna. “Ja sam duhovna duša; ja nisam ovo tijelo” je brahmana, a ona koja to ne zna je sudra. Brahmana zna, aham brahmasmi: “Ja sam duhovna duša.” Takvim znanjem osoba se oslobađa sve tjeskobe (brahma-bhuta prasannatmi). Kada se otkloni teret koji imate na glavi, osjećate se opušteno. Slično tome, neznanje prouzrokovano stavom “Ja sam ovo tijelo” veliki je teret, i čim ga se riješimo, osjetit ćemo veliko olakšanje.
Kada osoba razumije da nije ovo tijelo već duhovna duša, prirodno postavlja pitanje: “Zašto teško radim da bih održavao ovu hrpu materije? Hajde da uložim energiju u ono što mi je stvarno potrebno, duhovni život.” To je veliko olakšanje. Nakon toga nema više jadikovanja i žudnje (na socati na kanksati). To je stupanj brahma-bhuta. Dakle, naš stvarni posao je doći do razine brahma-bhuta. Tada više nećemo biti uznemireni tjelesnim bolima i užicima. Zapravo nema užitaka, samo bol. Na tjelesnoj razini užitak znači samo kratko odsustvo boli. Primjera radi. pretpostavimo da imate čir. On boli. Ali ako vam se primjenom lijeka bol malo ublaži, mislite: “Sada sam stvarno sretan.” Ali čir je još uvijek tu, kako onda možete biti sretni? Mislimo da smo otkrili toliko puno mjera protiv bolesti – medicinsku znanost, farmaciju – ali nijedna od njih nam ne može osigurati vječni život. Ne, morat ćemo umrijeti. Svi imamo “čir” koji se zove – smrt.
Dakle, ne postoji stvarna sreća u materijalnom svijetu. Kao što Krišna kaže u Bhagavad-giti (13.9.), janma-mrtyu-jarā-vyādhi-dukha-doānudarśana: “Zbog čega se osjećaš sretnim? Svakako moraš umrijeti, a osim toga, moraš još prihvatiti rođenje, starost i bolest. Kao duhovna duša vječan si, ali u materijalnom svijetu moraš prihvatiti ove patnje.”
Zato je naš stvarni problem osloboditi se rođenja, starosti, bolesti i smrti. Ali ovi današnji lupeški filozofi to ne znaju. Oni misle: “Umrijeti je prirodno, a nakon smrti nema više ničega. Stoga, hajde da uživam sve dok ne umrem.” Upravo kao što je napisao jedan indijski filozof, Carvaka Muni, rnam krtva ghrtam pibet yavaj jivet sukham jivet: “Sve dok živite, budite sretni time što ćete jesti puno ghija.” Prema indijskom sistemu, uživanje ne dolazi od jedenja mesa, kao u zapadnim zemljama, već od hrane pripremljene na ghiju (pročišćeni maslac). Dakle, Carvaka Muni je preporučio: “Jedite hranu pripremljeno na ghiju, kao što su kachori i samose i uživajte u životu.” Netko bi mogao reći: “Ali, Gospodine, ja nemam novaca. Kako da nabavim ghi?” Carvaka odgovara na to, rnam krtva: “Moli, posudi, ukradi, ali nabavi ghi bilo kako. Crno tržište, bijelo tržište, na bilo koji način – nađi novac i kupi ghi, to je sve. Jedi što više ghija. I na taj način budi veseo sve dok si živ.”
To je teorija mnogih europskih filozofa: “Živite veselo.” Ali na kraju života takav filozof biva paraliziran. I njegovo je veselje gotovo. Takvi filozofi ne shvaćaju da postoji svevišnji upravitelj. Možete teoretizirati na koji god hoćete način kako život napraviti sretnim, ali ne možete biti sretni sve dok posjedujete materijalno tijelo. Zašto? Zato što morate ispaštati rođenje, starost, bolest i smrt. Zbog toga inteligentne osobe trebaju shvatiti da naš problem nije kako dostići materijalnu sreću, već kako se ponovno vratiti na našu vječnu, duhovnu platformu. Kao duhovne duše mi smo vječni, ali smo na neki način pali u ovaj materijalni svijet. Zbog toga moramo prihvatiti rođenje i smrt.
Dakle, naš problem je kako da ponovno postanemo vječni. Ateistički filozofi ne znaju da možemo postati vječni, tj da osoba ako jednostavno pokušava shvatiti Boga, može postati besmrtna.
Krišna kaže u Bhagavad-giti (4.9.), janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah tyaktva deham punar janma naiti mam eti so ‘rjuna. Čak i ako ne služite Krišnu, samim razumijevanjem transcendentalne prirode Njegovog rođenja i aktivnosti, postajete oslobođeni. Drugim riječima, postajete besmrtni. Ali ne, pokvarenjaci neće pokušati filozofski razumjeti Krišnin položaj. Oni će reći: “Prihvaćamo Krišnu kao velikog čovjeka, ali ne i to da je On Bog.” U redu, ako prihvaćate Krišnu kao veliku osobu, zašto ne prihvaćate i Njegova učenja? Ako stvarno prihvaćate Krišnu kao veliku osobu, morali biste bar pokušati slijediti Njegove instrukcije. Ali ne, oni to neće učiniti.
U Bhagavad-giti Krišna kaže: “Ti si vječan. I tvoj zadatak je dostići taj vječni položaj. Što se tiče tijela ono je uništivo. Zbog toga se ne bi trebao previše brinuti o tijelu.” Takvo razumijevanje je razlika između vedske i suvremene civilizacije. Suvremena civilizacija zasniva se na tjelesnoj koncepciji života, a vedska civilizacija na duhovnom poimanju života – kako duhovno napredovati. To je prava civilizacija.
25 BHAGAVAD GITA
