U davna vremena živio jedan car koji je jako volio život. Želio je živjeti vječno, da uvijek bude car i da ga nitko nikad ne naslijedi na carskom prijestolju. Jedne večeri car priredi skup na svome dvoru. Okupiše se svi dvorjani, carevi savjetnici i velikaši. Na skup dođe i jedan starac, mudar i učen čovjek. Svako od okupljenih ispričao je caru neku zanimljivost ili mudrost, a kad dođe red na onog starca, on reče…

“Ja znam za drvo koje rađa voćem života. Ko god pojede voćku s toga drveta, živi vječno. To drvo raste u Indiji i poznato je kao drvo života.” Tko s toga stabla voćku ubere, taj ne stari više, nikada ne umire. Kad ču tu priču, car se veoma obradova, pa upita onog učenog starca: “Ima li to drvo još neko ime?”

Starac odgovori:“Ne znam ništa više od onog što sam ti rekao. Znam da to drvo raste u Indiji i da su njegovi plodovi životodajni. To je sve što znam.” Car odluči da pošto-poto nađe to drvo, ubere njegov plod i stekne tako vječni život. Onda bi mogao živjeti vječno i vladati nad ljudima sve dok postoji svijet. Pozva, zato, jednog od svojih dvorjana i reče mu: “Kreni odmah u Indiju i ne vraćaj se bez voćke s drveta života! Doneseš li mi plod toga drveta, postavit ću te za velikog vezira, a vratiš li se praznih šaka, znaj da te čeka smrt. Uzmi novac koji ti treba za put do Indije, a ustreba li ti još novca, obrati se slobodno mojim ljudima gdje god da se nađeš. Važno je samo da mi doneseš voće života. A sad požuri, jer nemamo previše vremena!”

Carev dvorjanin se odmah spremi i pođe u Indiju. Mjesecima je po Indiji tražio drvo života, ali nikako ga nije uspijevao pronaći. Ipak, on nije odustajao. Obišao je cijelu Indiju, posjetio svaki grad i svako selo, ali niko mu nije mogao reći ništa o tom životodajnom drvetu. Zadržao se u Indiji predugo, obišao je tu zemlju uzduž i poprijeko, i ljudi su mu se već počeli smijati i izrugivati se s njim. Cijela je Indija već poznavala budalu koja traga za nekakvim drvetom života. Ljudi su za njim dobacivali: “O budalo, da ovdje postoji takvo drvo, misliš li da bi naši ljudi umirali i da mi ne bismo živjeli vječno?!” Drugi su ga, izrugujući se s njim, bodrili: “Samo ti traži i nemoj odustati. Bilo bi nedolično da časni dvorjanin tako velikog cara odustane od potrage. Sigurno ćeš naposljetku naći ono što tražiš!”

Godinama trudio se da ostvari caru želju,

tragajući obišao Indiju je cijelu;
od grada do grada lutao je tako,
sve pustinje obišao, išao na brdo svako.

Responsive text-55

I tako je jadni carev dvorjanin tražio i tražio drvo života. A car ga je s nestrpljenjem čekao i svako malo slao mu još novca da nastavi svoju potragu. Naposljetku se ovaj ipak umori od potrage i odluči, skrhan tugom i bolnoga srca, vratiti se natrag u svoju zemlju. Čuo je usput da na nekoj planini u Indiji živi jedan mudri stari šejh, čovjek koji je znao odgovor na svako pitanje. Rješavao je ljudima ono što bi ih mučilo, i svako koga je morila neka muka ili nedoumica išao bi kod šejha da se posavjetuje s njim. Carev dvorjanin se obradova ovoj vijesti, pa pohita na tu planinu, nadajući se da će se napokon riješiti svoje nevolje. Nađe šejha, kleknu pred njega i kaza mu šta ga muči i zbog čega je u Indiji. Ispričao je šejhu cijelu priču, rekavši naposljetku: “Obišao sam cijelu Indiju, svuda sam tražio, ali tom drvetu ni traga. Izgleda da mudri starac nije caru rekao istinu, tako da sam se uzalud namučio.” Šejh se nato nasmija i reče: “Ne, o umorni i ispaćeni čovječe, taj starac nije rekao neistinu, takvo drvo zaista postoji. Međutim, ne može baš svako doći do tog drveta.” “Ali kako ga onda ja nisam uspio naći, obišao sam cijelu Indiju, povirio u svaki kutak…?”, tužno upita carev dvorjanin. Šejh se opet od srca nasmija, pa kaza: “Dobri čovječe, nije to nikakvo drvo koje raste iz zemlje. Znanje je drvo života, a samo učen čovjek može okusiti plod sa njega. Ustvari, mnogo je blagodati koje znanje porađa, a vječni život je tek jedna od njih.”

Nasmija se šejh i reče: “O čovječe dobri,
to je drvo nauke, ono znanjem rodi!
Tražio si voćku koja starost liječi,
trebao si razmisliti o smislu tih riječi.
Sa znanjem ćeš hiljadu blagodati steći,
a najmanja od njih jeste život vječni.”

I tako, carev dvorjanin shvati šta je ustvari drvo života, shvati da njegov car nikad neće okusiti njegov plod, pa zahvali šejhu i krenu natrag u svoju zemlju.

Vidjeli smo, tako, da je drvo života zapravo drvo znanja. Znanje je najveće blago koje čovjek može imati, blago koje se dijeljenjem ne umanjuje. Učen čovjek živi vječno, jer je mudrost koju je ostavio ljudima u naslijeđe trajna i čini da uspomena na njega vječno traje.

Rumi

Responsive text-55

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 23.10.2013.
Slijedeća objavaDarovi jeseni u svakodnevnoj prehrani
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.