Trenutno nam nedostaje Bog. Kada našim životima dodamo Boga, ljudski oblik života će postati savršen. U trenutku smrti potrebno je završiti proces usavršavanja. Tijekom života potrebno je slijediti proces približavanja savršenstvu kako bismo u trenutku smrti, kada budemo primorani napustiti materijalno tijelo, spoznali to savršenstvo. „Kojeg god stanja da se neko sjeća kada napušta tijelo, to stanje će neizostavno dostići.” – Bhagavad-gita
Postoje razne vrste transcendentalista poznatih kao yogiji i svi oni zaslužuju biti prenijeti u duhovni svijet. Riječ yoga znači „povezati se”, a sustav yoge namijenjen je da nam omogući povezivanje s transcendentalnim svijetom. Svi smo mi izvorno povezani s Bogom, ali se sada nalazimo pod utjecajem materijalne zagađenosti. Potrebno je probuditi svoju duhovnu svijest i ‘vratiti se’ u duhovnu realnost, a taj proces povezivanja naziva se yoga.
Drugo značenje riječi yoga je „plus”. Trenutno nam nedostaje Bog. Kada našim životima dodamo Boga, ljudski oblik života će postati savršen. U trenutku smrti potrebno je završiti proces usavršavanja. Tijekom života potrebno je slijediti proces približavanja savršenstvu kako bismo u trenutku smrti, kada budemo primorani napustiti materijalno tijelo, spoznali to savršenstvo.
prayana-kale manasa ‘calena bhaktya yukto yoga-balena caiva
bhruvor madhye pranam avesya samyak sa tam param purusam upaiti divyam
„Onaj tko u trenutku smrti uzdigne svoj životni dah između obrva i s velikom se predanošću sjeća Svevišnjeg Gospodina, sigurno će dostići Svevišnju Božansku Osobu.” (Bg. 8.10)
Kao što student studira četiri ili pet godina i na kraju polaže ispit i dobiva diplomu, ako se tijekom života spremamo za ispit u trenutku smrti i ako ga položimo, otići ćemo u duhovni svijet. Cijeli naš život bit će provjeren u trenutku smrti.
yam yam vapi smaran bhavam tyajaty ante kalevaram
tam tam evaiti kaunteya sada tad-bhava-bhavitah
„Kojeg god stanja da se neko sjeća kada napušta tijelo, to stanje će neizostavno dostići.” (Bg. 8.6)
Jedna bengalska poslovica kaže da će sve što radimo radi dostizanja savršenstva biti provjereno u trenutku smrti. U Bhagavad-giti Šri Krišna opisuje što čovjek treba činiti kad napušta tijelo.
Krišna izgovara slijedeće stihove:
yad aksaram veda-vido vadanti višanti yadyatayo vita-ragah
yad icchanto brahmacaryam caranti tat te padam sangrahena pravaksye
sarva-dvarani samyamya mano hrdi nirudhya ca
murdhny adhayatmanah pranam asthito yoga-dharanam
„Učeni poznavaoci Veda, koji izgovaraju om i koji su veliki mudraci u odvojenom redu života, ulaze u Brahman. Onaj tko želi dostići takvo savršenstvo živi u celibatu. Sada ću ti ukratko objasniti ovaj proces kojim se može dostići oslobođenje. Yogi je odvojen od svih osjetilnih aktivnosti. Pošto je zatvorio sva vrata osjetila, usmjerio um na srce i uzdigao životni dah do vrha glave, postaje postojan u yogi.” (Bg. 8.11-12)
U sistemu yoge ovaj proces zove se pratyahara, što znači „upravo suprotno”. Iako oči tijekom života gledaju svjetovnu ljepotu, u trenutku smrti osoba mora odvratiti osjetila od njihovih predmeta i vidjeti unutrašnju ljepotu. Slično tome, uši su navikle na slušanje mnogih zvukova, ali u trenutku smrti potrebno je iznutra čuti transcendentalni om.
om ity ekaksaram brahma vyaharan mam anusmaran
yah prayati tyajan deham sa yati paramam gatim
„Ako osoba, pošto se utemelji u yogi i vibrira sveti slog om, vrhovni spoj slova, misli na Svevišnju Božansku Osobu i napusti tijelo, sigurno će dostići duhovne planete.” (Bg. 8.13)
Tako sva osjetila prestaju sa svojim izvanjskim djelatnostima i usmjeravaju se na visnu-murti, oblik Boga. Um je vrlo nemiran, ali se mora koncentrirati na Boga u srcu. Kada yogi usmjeri um na srce, a životni dah uzdigne do vrha glave, može dostići savršenstvo yoge.
Materijalna i duhovna odredišta
Tada odlučuje kuda će otići. U materijalnom svemiru postoji bezbroj planeta, a iznad njega postoji duhovni svemir. Yogiji znaju za ta mjesta iz vedske književnosti. Kao što onaj tko ide u Ameriku može čitajući knjige steći neku sliku o tome kako ta zemlja izgleda, znanje o duhovnim planetima može se steći čitanjem vedske književnosti. Yogi poznaje sve te opise i bez pomoći svemirskih brodova može otići na bilo koju planetu, po svojoj volji. Putovanje po svemiru mehaničkim sredstvima nije prihvaćen proces za uzdizanje na više planete. Materijalnim sredstvima — svemirskim brodovima, u svemirskim odijelima itd. — možda nekolicina ljudi može uz puno vremena, truda i novca dostići materijalne planete, ali to je vrlo neudoban i nepraktičan proces. U svakom slučaju, mehaničkim sredstvima nije moguće uzdići se iznad materijalnog svemira.
Opće prihvaćeni proces prenošenja na više planete je primjena sistema meditativne yoge ili sistema jnane. Međutim, sistem bhakti-yoge ne bi trebalo primjenjivati radi uzdizanja na bilo koju materijalnu planetu, jer se bhakti-yogiji ne zanimaju ni za jednu planetu u materijalnom svijetu, znajući da na svakoj od njih neizbježno postoji rađanje, starost, bolest i smrt. Na višim planetima život može trajati duže nego na Zemlji, ali je smrt ipak neizbježna.
„Materijalnim svemirom” označavamo planete na kojima postoji rođenje, starost, bolest i smrt, a „duhovnim svemirom” planete na kojima ne postoji rođenje, starost, bolest i smrt. Oni koji su mudri se ne pokušavaju uzdići ni na jednu planetu u materijalnom svemiru. Ako čovjek pokuša otići na više planete mehaničkim sredstvima, sigurno će brzo umrijeti, jer tijelo ne može podnijeti velike promjene u atmosferi. Ukoliko, međutim, pokuša otići na više planete pomoću sistema yoge, dobit će odgovarajuće tijelo. To možemo vidjeti i na Zemlji, jer znamo da ne možemo živjeti u vodi, niti vodene životinje mogu živjeti na kopnu. Kao što nam je čak i na ovoj planeti potrebna posebna vrsta tijela kako bismo živjeli na određenom mjestu, posebna vrsta tijela nam je neophodna i za život na drugim planetima.
Na višim planetarna tijela traju puno duže nego na Zemlji, jer je šest mjeseci na Zemlji jednako jednom danu na višim planetima. Tako Vede opisuju da život na višim planetarna traje preko deset tisuća godina. A i pored tako dugog života, smrt dođe do svakoga. Čak i ako živimo dvadeset tisuća ili pedeset tisuća ili mnogo milijuna godina, u materijalnom svijetu su sve godine odbrojene i smrt je tu.
Kako izbjeći smrt
Kako onda izbjeći smrt? Tome nas poučava Bhagavad-gita.
na jayate mriyate va kadacin nayam bhutva bhavita vana bhuyah
ajo nityah šašvato ‘yam parano na hanyate hanyamane šarire
„Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kad je tijelo ubijeno.” (Bg. 2.20)
Mi smo duhovne duše i zato smo vječni. Zašto bismo onda prolazili kroz rađanje i umiranje? Smatra se da je onaj tko postavlja takva pitanja inteligentan čovjek. Oni koji su svjesni Boga vrlo su inteligentni, jer ne žele otići na planetu na kojoj postoji smrt. Oni će odbiti dug život da bi dobili tijelo nalik na tijelo Boga. Išvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah. Sat znači „vječan”, cit znači „pun znanja”, a ananda „pun zadovoljstva”. Bog je riznica sveg zadovoljstva. Ako pređemo iz ovog tijela u duhovni svijet dobit ćemo slično sac-cid-ananda tijelo. Zato oni koji su svjesni Boga imaju drugačiji cilj od onih koji se nastoje uzdići na više planete u materijalnom svijetu.
Jastvo ili duša je sićušna duhovna iskra. Savršenstvo yoge je prenijeti tu duhovnu iskru do vrha glave. Yogi koji to postigne može po svojoj želji otići na bilo koju planetu u materijalnom svijetu. Ako je znatiželjan kako izgleda Mjesec, može se prebaciti tamo, ili ako želi može otići na više planete, kao što na Zemlji možemo otići negdje drugdje. Kao što svuda na Zemlji važe isti carinski propisi, na svim materijalnim planetima djeluju isti principi rađanja, starosti, bolesti i smrti.
Om ity ekaksaram brahma: u trenutku smrti yogi može izgovarati om, omkaru, sažeti oblik transcendentalnog zvuka. Ako yogi izgovara taj zvuk i istovremeno se sjeća Boga, Višnua (mam anusmaran), dostiže najviši cilj. Proces yoge znači usmjeriti um na Višnua. Impersonalisti zamišljaju određeni oblik Svevišnjeg Gospodina, ali ga personalisti ne zamišljaju, već zaista vide. Bilo da čovjek zamišlja Boga ili Ga stvarno vidi, svoj um mora usmjeriti na Boga.
ananya-cetah satatam yo mam smarati nityasah
tasyaham sulabhah partha nitya-yuktasya yoginah
„Onaj koji se uvijek bez odstupanja sjeća Mene, lako Me može dostići jer neprestano predano služi.” (Bg. 8.14)
Oni koji su zadovoljni prolaznim životom, prolaznim zadovoljstvom i prolaznim pogodnostima nisu nimalo inteligentni, bar ne prema mjerilima Bhagavad-gite. Prema Giti, onaj koji se zanima za privremene stvari ima vrlo malo mozga. Mi smo vječni. Zašto bismo se onda zanimali za privremene stvari? Nitko ne želi prolazne okolnosti. Ako živimo u stanu i vlasnik nam kaže da se iselimo, bit će nam žao, ali ako se preselimo u bolji stan, neće nam biti žao. Takva je naša priroda: pošto smo vječni, želimo vječno prebivalište. Ne želimo umrijeti, jer smo vječni. Ne želimo ostarjeti ili biti bolesni, zato što su sva ta stanja izvanjska i prolazna. Iako ne želimo patiti od groznice, groznica ponekad dođe i onda moramo poduzeti korake da bismo ozdravili. Četvorostruke bijede su poput groznice i njihov uzrok je materijalno tijelo. Ako na neki način napustimo materijalno tijelo, možemo izbjeći bijede koje su njegov dio.
Brahman se može usporediti sa sunčevim sjajem, dok se duhovne planete mogu usporediti sa samim Suncem. Na duhovnom nebu neki ostaju u brahmajyotiju, sjaju Svevišnjeg Gospodina kao duhovne iskre, te je brahmajyoti zato ispunjen duhovnim iskrama. To je ono što se podrazumijeva pod stapanjem s duhovnim postojanjem. Ne treba misliti da se stapanjem s brahmajyotijem osoba sjedinjuje s njim. Duhovna iskra zadržava svoju osobnost, ali pošto duša koja je tu ne želi dobiti osobni oblik, prebiva kao duhovna iskra u tom sjaju. Kao što se sunčev sjaj sastoji od mnogo sićušnih čestica, brahmajyoti se sastoji od mnogo duhovnih iskri.
Transcendentalno zadovoljstvo
Međutim, kao živa bića mi želimo da uživati. Nije dovoljno da samo postojimo. Pored postojanja (sat), želimo i blaženstvo (anandu). U cjelini, živo je biće sastavljeno od tri odlike — vječnosti, znanja i blaženstva. Oni koji uđu u bezlični brahman mogu tamo ostati određeno vrijeme, potpuno svjesni da su se homogeno stopili s Brahmanom, ali ne mogu doživjeti vječnu anandu, blaženstvo, jer tamo taj dio nedostaje. Čovjek može neko vrijeme biti sam u sobi i uživati u čitanju knjiga ili razmišljanju, ali ne može godinama neprekidno ostati u toj sobi, posebno ne cijelu vječnost. Zato će onaj koji se stopio s bezličnim postojanjem Svevišnjeg ponovo pasti u materijalni svijet da bi se s nekim družio. To kaže Šrimad-Bhagavatam.
Astronauti mogu putovati tisućama milja, ali ako ne mogu sletjeti na neku planetu, ponovo će se vratiti na Zemlju. U svakom slučaju, bar im je odmor potreban. U bezličnom aspektu, odmor je neizvjestan. Zato Šrimad-Bhagavatam kaže da i pored tako puno truda, kad duša dobije bezlični oblik, mora se vratiti u materijalni svet jer nije služila Svevišnjeg s ljubavlju i predanošću. Sve dok smo na Zemlji, moramo učiti kako voljeti služiti Boga. Ako to naučimo, moći ćemo otići na duhovne planete. Položaj takve stopljene duše je privremen jer će ga nedostatak anande natjerati da pokuša uspostaviti odnose s drugima. Pošto se ne druži osobno sa Svevišnjim Gospodinom, ponovo će se vratiti u materijalni svijet da bi se družio s uslovljenim živim bićima.
Zato je od presudnog značaja shvatiti prirodu svog pravog položaja. Mi želimo vječnost, potpuno znanje i zadovoljstvo. Kad smo dugo vremena sami u bezličnom brahmanu, ne možemo skroz uživati i zato prihvaćamo zadovoljstvo koje nam nudi materijalni svijet. Ali u svjesnosti Boga uživa se u pravom zadovoljstvu.
Obično se smatra da je u materijalnom svijetu najveće zadovoljstvo seks. To je izopačeni odraz seksualnog zadovoljstva u duhovnom svijetu, zadovoljstva druženja s Bogom. Ali, ne treba misliti da je to seksualno uživanje poput seksualnog uživanja u materijalnom svijetu. Ne, ono se razlikuje. Kad seks ne bi postojao u duhovnom svijetu, ne bi postojao ni ovdje. Ovdje je to samo izopačeni odraz duhovnog zadovoljstva kojeg imamo u razmjeni odnosa s Bogom.
Duhovne planete
Vedska književnost opisuje duhovne planete. U materijalnom svijetu smo se navikli na rađanje, smrt i sve druge vrste patnji. Znanstvenici su pronašli su brojne pogodnosti za osjetilno uživanje i razaranje, ali nisu pronašli rješenje za probleme starosti, bolesti i smrti. Ne mogu napraviti stroj koji će spriječiti smrt, starost i bolest. Možemo stvoriti nešto što će ubrzati smrt, ali ne i nešto što će je spriječiti.
Inteligentni ljudi se, međutim, ne zanimaju za četiri bijede materijalnog života, već za uzdizanje na duhovne planete. Onaj koji je neprestano u zanosu (nitya-yuktasya yoginah) ne obraća pažnju ni na šta drugo. On je uvijek u zanosu. Um mu je uvijek ispunjen samo transcendentalnim mislima (ananya-cetah satatam) i u trenutku smrti prirodno biva prebačen u transcendentalno prebivalište.
