Duhovna duša, naš pravi identitet, prekrivena je suptilnim (astralnim) tijelom. Astralno tijelo sadrži um, inteligenciju i lažni ego. Funkcije su uma: osjećanje, htijenje i mišljenje. Funkcije su inteligencije: snalaženje u novim situacijama, razlikovanje dobrog od lošeg i kontrola osjetila. Funkcija je lažnog ega stvoriti iluziju (sanskrtska riječ maya – ono što nije), da mislimo kako je materijalno (ili suptilno) tijelo naš pravi identitet.
Lažni je ego najsuptilniji materijalni element zbog kojega se poistovjećujemo s iluzornim imenovanjima, s vrstom tijela, spolom, rasom, nacijom, religijom, zanimanjem i slično. Duhovna je duša (naš pravi identitet) vječna. Opisana je u Bhagavad-giti (2.20):
na jayate mryate va kadacin
nayam bhutva bhavita va na bhuyah
ajo nityah sasvato yam purano
na hanyate hanyamane sarire
„Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nestaje i neće nestati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.“
Duša se seli iz tijela u tijelo, što potvrđuje stih iz Bhagavad-gite (2.13):
dehino smin yatha dehe
kaumaram yauvanam jara
tatha dehantara-praptir
dhiras tatra na muhyati
„Kao što utjelovljena u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.“
Po određenom zakonu, duša prelazi iz jedne vrste tijela u drugu. Taj se zakon naziva karma, zakon akcije i reakcije. Sanskrtska riječ karma odnosi se na zakon uzroka i posljedica. Može se i reći: „Kako siješ, tako ćeš i žeti.“ Vezana je za izgovorene riječi, misli i djela. Posljedice nam se vraćaju ako ne u ovom životu, onda u sljedećem. Kroz svoju slobodnu volju i djela stvaramo dobru kao i lošu karmu.
Krišna u Bhagavad-giti (2.25) kaže Arjuni:
avyakto yam acintyo yam
avikaryo yam ucyate
tasmad evam viditvainam
nanusocitum arhasi
„Rečeno je da je duša nevidljiva, nepojmljiva i nepromjenjiva. Znajući to, ne trebaš žaliti za tijelom.“
Tijelo je tek vozilo za dušu, baš kao što vozač pokreće automobil. U skladu sa zakonom karme, vozimo bolji ili lošiji automobil.
U Bhagavad-giti (8.3) kaže se:
aksaram brahma paranam
svabhavo dhyatman ucyate
bhuta-bhavodbhava-karo
visargah karma-samjnitah
„Neuništivo, transcendentalno živo biće naziva se Brahman, a njegova vječna priroda adhyatma, jastvo. Djelovanje koje uzrokuje razvoj materijalnih tijela živih bića naziva se karma, ili plodonosne djelatnosti.“
U komentaru Šrila Prabhupada kaže: „Brahman je neuništiv i vječno postojeći i njegova se priroda nikada ne mijenja, ali Parabrahman je viši od Brahmana. Brahman se odnosi na živo biće, a Parabrahma na Svevišnju Božansku Osobu. Prirodni položaj živog bića razlikuje se od položaja koji prihvaća u materijalnom svijetu. U materijalnoj svjesnosti pokušava postati gospodar materije, ali u duhovnoj svjesnosti, služi Svevišnjega. Kad je obuzeto materijalnom svjesnošću, mora prihvaćati različita tijela u materijalnom svijetu. To se naziva karma, ili raznovrsno stvaranje pod prinudom materijalne svjesnosti.
U vedskoj književnosti živo se biće naziva jivatma i Brahman, ali nikada Parabrahman. Živo biće (jivatma) prihvaća razne položaje – ponekad se stapa s mračnom materijalnom prirodom i poistovjećuje s materijom, a ponekad se poistovjećuje s višom, duhovnom prirodom. Zato se naziva graničnom energijom Svevišnjega Gospodina. Ovisno o tome poistovjećuje li se s materijalnom ili duhovnom prirodom, dobiva materijalno ili duhovno tijelo. U materijalnoj prirodi može dobiti tijelo koje pripada bilo kojoj od 8.400.000 vrsta života, ali u duhovnoj prirodi ima samo jedno tijelo. Ovisno o svojoj karmi, u materijalnoj se prirodi katkada očituje kao čovjek, polubog, životinja, zvijer, ptica itd. Da bi dostiglo materijalne rajske planete i uživalo u njihovim pogodnostima, katkada izvodi yajne (žrtvovanja), ali kada se njihovi rezultati iscrpe, ponovo se vraća na Zemlju u obliku čovjeka. Taj se proces naziva karma.“
Tomislav Prašević, iz knjige “Tijelo – Kavez za dušu”
